Marko Grdešić  

Šetnja zapuštenom četvrti

Spojiti zvuk hip-hopa s mančesterske glazbene etikete Grand Central, poznate po imenima poput Rae & Christian ili Aim, sa zvukom starog šansonijera i (prema nekima) oca moderne elektronike Serga Gainsbouorga, poznatog po zavodništvu i “suradnji” s Brigitte Bardot, samopostavljeni je zadatak Jona Brooksa, koji u javnosti nastupa pod imenom King of Woolworths. Njegov zvuk pripada elektronici ili onom što se naziva IDM (inteligentna plesna glazba), ali iz te zakrčene ladice u kojoj vlada velika gužva njegova glazba iskače ponajprije po svojoj kvaliteti.

Ubojice i stalkeri

Prije nekoliko godina njegov je album prvijenac Ming star izazvao umjerenu reakciju, a pohvale je zaslužio najviše za singl Bakerloo koji se proslavio kao pratnja jedne televizijske reklame. Sada Brooks nastavlja na već prijeđeni put s novim albumom L’illustration musicale. Specifičnost njegove glazbe jest u tome da je sklada kao pratnju za nepostojeći film. Ovaj je put ipak malo umanjio aluzije na fiktivni film koji pjesme navodno prate, jer je izbacio sve dijaloge iz B-horora, kojih nije nedostajalo na prvijencu. U nekim od tih pjesama tako su se pojavljivali ubojice i stalkeri, policajci koji ih hoće uloviti, pripadnici čudnih kultova koji se bore protiv neimenovanih mračnih sila itd. Sve je to pomalo umanjivalo prioritet samih pjesama koje su, unatoč tomu, na prvom albumu bile lijepe i majstorski konstruirane. Brooks je sada svojoj darovitosti u korištenju svoje velike kolekcije sampleova i antiknih sintesajzera dodao i talente nekoliko pjevačica poput Dot Allison ili Emme Pollack iz Delgadosa. Tako je novi album, s trima pjesmama s vokalima i bez ijedne s filmskim samplovima, mnogo manje soundtrack nekom izmišljenom B-krimiću, a mnogo više album za sebe i po sebi.

Danas je zaista lako napraviti elektronički album. Na svakog inventivnog i zanimljivog elektroničkog izvođača dolazi barem po deset onih koji svojim osrednjim pjesmama dosađuju i sami sebi i cijelom svijetu. Jon Brooks nije jedan od takvih. Njegova je glazba minuciozno građena, bogata, lijepa i zanimljiva. Ona je soundtrack, ne za izmišljeni film, nego za šetnju nekom lijepom, ali zapuštenom gradskom četvrti. Brooks takvoj šetnji dodaje opasne elemente – sumnjive strance, tamne oblake i sile kojima ne treba vjerovati. Sličan je učinak postigao i album Virgin suicides francuskog dvojca Air, koji je trebao biti soundtrack za istoimeni film Sophije Coppole, ali je, osim glavne teme, glazba u tom filmu bila mnogo drukčija. I ovaj album pokazuje da šetnja do igrališta i natrag može biti koliko lijepa toliko i opasna – King of Woolworths idealna je jesenska glazba, u njoj kao da osjetite miris lišća koji zemlja i zrak polako razgrađuju, kao da vidite kako se gradska rasvjeta počinje paliti, kiša počinje sipiti, a vi dižete ovratnik svojeg kaputa i ubrzavate korak jer vam se čini, po koracima koje čujete iza sebe, da vas netko prati.

Između lijepog i prijetećeg

Brooks hoda nesigurnom granicom između lijepog i prijetećeg, i obično uspijeva postići ravnotežu i ostati uvjerljiv. Na tom su putu prije njega uspjeli, osim Air i Boards of Canada, još i pomalo zaboravljeni britanski dvojac Fort Lauderdale, koji je na svojem prvijencu Time is of the essence jednako dobro uhvatio ozračje mračnog parka ili napuštene kuće, da bi na svojim kasnijim pjesmama zaglibio, potpuno bez razloga, u dosadni 70’s rock. John Brooks nije čovjek takvih preokreta.

Od lijepih dodira treba spomenuti da mu je na naslovnici prošlog albuma bila fotografija njegova djeteta, a da na novom ima jednu pjesmu posvećenu svome mačku. Od prijetećih treba istaknuti naslove kao što su Stalker song ili Sell me back my soul. (S obzirom na to da je Brooks samopriznati televizijski freak, možda je riječ o kultnoj epizodi Simpsona u kojoj Bart proda svoju dušu svom pomalo gej prijatelju Millhouseu). Ako mislite da nije bilo dobrog albuma elektroničke glazbe još od Virgin Suicides ili od Geogaddi Boards of Canada ili ako smatrate da bi DJ Shadowu dobro došlo nekoliko sintesajzera, onda bi svakako trebali provjeriti što nudi Jon Brooks i njegov novi album L’illustration musicale.