Škotski bitnik – Alex Trocchi

Tony O’Neill

“Moja skela vezana je za Flushing, u New Yorku, duž pristaništa MacAsfalta i građevinske korporacije. Sad je baš prošlo pet poslijepodne. Danas u ovo doba još je poslijepodne, a sunce koje obasjava opeke glavne zgrade pretvara ih u ružičaste. Motorne dizalice i palube drugih skela, nanizane uokrug, napuštene su. Prije pola sata sam se nafiksao.”

Tako počinje Cain’s Book (Kainova knjiga), nevjerojatan roman egzistencijalne strave Alexandera Trocchija. Young Adam (Mladi Adam), njegov raniji roman, poznatiji je, ali ovo je klasik “škotskog beata”.

Na pitanje da imenujemo najbolju egzistencijalističku književnost, većina će reći Albert Camus, Jean Paul Sartre ili Franz Kafka. Ali Cain’s Book zapravo vodi čitatelja još korak dalje u filozofski svijet egzistencijalnog “Angsta”. Ona nas doslovce utapa u svijet neprestanog apsurda i besmisla.

Roman s tezom, Cain’s Book potanko opisuje život Joea Nechhia, glazgovskog heroinskog ovisnika koji živi i radi na skeli njujorške luke Hudson. To je knjiga gotovo bez ikakva zapleta: Nechhi povremeno opisuje izlete u grad da nabavi heroin, sjeća se djetinjstva u Glasgowu ili priča o svojim pokušajima da napiše knjigu. Ono što je nevjerojatno u vezi s tom knjigom jest njezina sumornost koja nikada ne popušta, i čista poetična značajka Trocchijeva pisanja.

Heroin je, za Trocchija, kao što je primijetio Tom McCarthy u svojem predavanju, “pokretna praznina. Noseći tu prazninu po gradu sa sobom, u sebi, on je siguran da će stalno boraviti u negativnom prostoru. To je njegov poetički projekt i također način na koji radi cijeli njegov sustav percepcije (a to dvoje je isto).”

U stvarnom životu Trocchi je bio vrlo zadovoljan time što se odvojio od svojih suvremenika, govoreći da su jedine njemu zanimljive teme kao piscu bile “sodomija i lezbijstvo”, da su to jedine zanimljive teme u posljednjih dvadeset godina škotske književnosti i da je “on to sve napisao”.

Nažalost, Cain’s Book bila je njegova posljednja knjiga. Kako su šezdesete ustupile mjesto sedamdesetima, Trocchijeva ovisnost o heroinu uzela je svoj danak i njegov je talent bio prilično uništen. Priče o njegovu divljem i tragičnom životu zloglasne su i opširno su dokumentirane u mnogim od vodećih biografija “ludih šezdesetih” (opis Marianne Faithfull kako se drogira s Trocchijem jedan je od najboljih). Unatoč svojim ovisnostima i tužnoj smrti u dobi od 59 godina, Trocchi nam je ostavio jedno od najtmurnijih, najljepših djela koja su stvorile šezdesete.

U Cain’s Book pisanje je sve – riječi dolaze kao plima i oseka, kao crnilo tinte rijeke Hudson. Trocchijeve moći opisivanja hipnotiziraju: jedva primjećujete nedostatak pripovjednog pogona dok ne odložite knjigu.

Njegove ostale knjige uključuju neka zanimljiva pornografska djela, napisana za Olympia Press, pod psuedonimom. (Naslovi poput Helen and Desire, Sappho of Lesbos i White Thighs izručuju svoju prostotu sa desadovskim političkim žalcem). Young Adam je, naravno, bio pretvoren u uspješan film, s Ewanom McGregorom u glavnoj ulozi, i pripomogao je da se Trocchija barem malo primijeti i u široj javnosti. Ali Cain’s Book je ona koja najbolje ispunjava Trocchijeve nade za “nevidljivim ustankom tisuće umova.”

S engleskoga prevela Irena Matijašević.

Pod naslovom The junky genius of Alexander Trocchi objavljeno na http://blogs.guardian.co.uk/books/2007/08/the_junky_genius_of_alexander.html