Srneće maternice

Ptičja šala

Živim prebrzo stopljen sa svemirom

na zlatnoj vlasi tvoje kose

proletjet ću kroz stotine života

sve ću nas tamo naći u knjizi tame

u kojoj nitko tko je sebe preživio

neće moći sastaviti išta spasonosno

čime bi te mogao darivati

kada se radosno pojaviš

u sjajno uređenim rečenicama.

U nekom od svojih života

sve sam vas prebrzo izljubio

ponekog možda i ubio

u mojim pjesmama nema pustog otoka.

Da mi je prepoznati svoj zadnji život

svi moji sinovi i sve moje kćeri

zajedno bismo pjevali pri zalasku sunca

sve dok ptice ne začnu šalu s Bogom u mraku.

Posljednji dojmovi

(Riječi 3-4/2006.)

Premda su toga dana

naši jezici bili ozračeni svakodnevicom

negdje iza ponoći

Miroslav Kirin mejlao mi je svoj  prepjev

pjesme Anne Carson

Komarovo je posljednji dom Ahmatove.

Tri mjeseca poslije zadovoljno gledam u ovu kraću pjesmu

samu u bjelini stranice 123. časopisa velikog formata.

Sada je kasno da joj pridodam suputnike ruske revolucije,

mnoštva kojemu se krv ne cijedi samo iz jezika.

Kada bi nas kojim slučajem prevodila na engleski

kanadska pjesnikinja nedvojbeno bi obavila korekturu u zadnjem stihu

jer ne zna sitničavo slavenske jezike i ono što znamo Kirin i ja:

u mome selu nikada nije bilo komunističke kolonije pisaca.

Palimo krijesove u zatvorenim kućama.

Komarevo je posljednji dom Josipa Severa.

Studij životinje

Naštancani božji ljudi

s bijesnim prodavačicama

u velikom shoping centru

zatamne cvrkut svibnja

kao da su u nekome od nas

prepoznali blisku životinju

što je skrenula s puta izbavljenja.

Nekoć do svitanja nalakćen na šank

betonirao sam se pićem

bio je to najbolji način

da se ne polemizira sa životinjom.

U mahnitoj vožnji napušta ga

posebna svjetlost životinja,

ne vraća se njihovim otiscima

što su ih ostavile ispod šanka.

Usprkos crnim pjegama

Mora da mi je u mladosti podvalio

ispod jezika sretna bića

i kada nebo nad nama zatamnjuje

oni srce drže nezaštićeno na vjetru

zato im odjekuje svaki put kada im kažem

kako sam svijet jutros prisilno obukao

u baš dobar san

a već su u podne tvoje lice zasule crne pjege

pa što ako im se nakon svega

omaknu male suze svemira

smjestio sam ih na sigurno mjesto u pjesmi.

Večernji obredi

Zbog kvara u trafostanici

nestanak struje nije vam pomrsio jezike

Bog je čista riječ u polumraku crkve

onostrani čuvali ste mu leđa

ne može mu naštetiti jedan poludjeli osigurač.

Kada se vratiš iz rijetkih posjeta crkvi

pokušavaš biti nježna između rečenica

koje valjda još pod utjecajem molitvi

polako izgovaraš u sebi pripremajući nas

za rutinsko zajedničko večernje kupanje.

Ponovljeni kvar u trafostanici

zaprepastio nas je kao elementarna nepogoda.

Izvlačimo brzo iz kade

svoja prestrašena tijela.

Bez želje da išta iz svjetla mesa

ne prevodim

ispuhujem svu nakupljenu toplinu iz sebe.

Naučio sam izbjegavati kaznu

za pravljenje mudrosti od ljubavi.

Kako bih inače mogao tražiti put izbavljenja

do šuma tvog srca ispod pokrivača.

Čišćenje

Ponekad bura očisti san

gotovo da smo sretni

postoji sloboda između nas

izabrao sam tebe moram rasti

toliko sam prstima napisao

dugih pisama koja uznemiruju

da bih dosegnuo zvijezde

u mraku ispod pokrivača.

Da bih očistio srce

posljednjim novcem

kupio sam ti crvenu haljinu

nakon čišćenja tamnije polovice duše

sada barem imam nešto vedro

što se crveni osim svitanja.

Čišćenje ponekad boli

naročito kada zasuziš

kao mala tibetanska djevojčica

ali ne bih sebe žalio

čak i sada mogu skliznuti

na stranputice pisma sudbine

kojeg nitko zasigurno ne zna čitati.

Studij sna

Dok me u snu zalogaj

po zalogaj melje Bog

dopire mi u znanje

san je nahrupio iz mene stvarnog.

Od noćašnjeg sna ljubit ćemo

ono što ostane za ispovjednika

sve zbog naše iskrenosti

tako blizu životu prljavi i prašni.

Tamo kamo se ide buditi

kuće su zatvorena crna srca

mi imamo sreću

da dolazimo iz nekog boljeg sna.

Neće san svanuti prije sunca

ne treba pretjerano zlorabiti sreću

sada spavam princip vedrine

i sanjam da sam se zadnji put rodio.

Na rubu dana

Nakupilo se kućnih poslova

od kojih duša izgubi živce

usisavačem čistimo smeće

što nas tako neodoljivo podsjeća

na poraz od običnosti života

koja nam s prezirom pritišće srce.

Bježim da ništa ne zapamtim

i stižem do kontejnera

iz kojeg će iz ovakvog sna

sve odvesti u pustinju.

 

Potom nas odvodiš u kadu

u kojoj operemo životinje

koje se onda veselo dodiruju

sve do njihove pune ljepote.

Više ne možeš učiniti da me spasiš

i bude svečanost

u računalnim jaslicama

premda ne znam

ima li to ikakve veze

s ostalim ljudima u zgradi.

Između filmova

Odgledali smo i taj film

a popio sam i zadnje pivo

zašto ne gasiš prokleti televizor

valjda ne želiš odgoditi izlazak sunca

misleći o onom  plavokosom negativcu.

Sve moje bivše žene

cvrkuću  tijelima u salonima za masažu,

premda sam napregnuo jezik

ne znam što sada zavezuju u srce.

Sjećanje je moj posljednji dom

kao prašnjava životinja silovito sam

nahrupio na ulicu

poput kauboja u špageti westernima.

Ne spaljujem zapise

Po gradu lete laži     

beznadno siva lica u simulaciji života,

ptice su znam odsutne

u svom plavom kraljevstvu

između antena na neboderima,

pa ipak malčice zatreperim

dok svako malo podižem šešir na pozdrav.

Premda sam umoran

i od diletanata revolucija

ne prepuštam noćne zapise vatri

pa ako i pišem samom sebi.

Jutro je eksplozija jezika

rasparala si mi košulju

po kuhinji lete tanjuri

dok se prvi susjedi

vrzmaju oko ulaznih vrata

tko će prvi izići i reći im

takva je ponekad naša ljubav

opake pobjedničke duše.

Srneće maternice

Svakog jutra

iz spavaće u dnevnu sobu

prevozim sunce

svaki se moj korak dotiče tla.

Put izbavljenja

podsjeća na selidbu

onoga koji je spavao nekoliko

stoljeća u srcu Tibetanki.

Dok su se one zavjetovale Budhi

onjušio sam njihove srneće maternice.

Gdje će pasti meni za ljubav

sjeme ganute bijele rase,

anđeli gnjiju na sobnoj temperaturi

gdje je moje opijumsko nebo?