Pjesme sa Zarezovog i Kultipraktikovog natječaja "Na vrhu jezika" za najbolju poeziju autora do 35 godina starosti.
U carstvu patrijarhalne kraljice pati feministica s najljepšom mašnom
1.
Uzela sam pseudonim da mogu biti slobodna
uzela sam prezime Woolf i tri ili četiri normabela
Otkako je kraljica donijela Zakon zlatnog reza naše su kuće postale manje
Proporcionalno su niske u odnosu na kraljičin dvorac
u istom omjeru u kojem je dvorac manji od sunca
Kad ulazim kroz malena vrata onako kako to čine sugrađanke, tješim se
i ti si smrtna, umrijet ćeš kao i sve Drugo
Nejasno mi je jedino pritom mislim li na nju ili na sebe
dok izgovaram psovke i kletve, vjerovanja
ritmična kao zlatne mošnje njezinog sata
što se klate pozivajući skup
na jutarnje žderanje mjeseca
2.
Jedini način da joj se oduprem krađa je pojmova
kao što su to činili fovisti, idioti, sufražetkinje
zgrabila sam tri-četiri pojma i strpala ih pod haljinu, suknjicu s mašnom,
škakljali su me kao špekule ali Što da se radi
3.
Sjećanje na pohvalu:
U petom razredu osnovne škole napisala sam sastavak o gigantskom muškarcu
i jako maloj ženi koja je premalena da sama jede pa je on trpa i puni
koja je premalena da sama hoda pa je on nosi na ramenu
Priča je završila tako da je ona propala u zemlju i ostala tamo
slučajno je upala u rupu na golf terenu koji je izgradio u svom dvorištu
novcem poreznih obveznika i tek je kasnije primijetio da je nema
Nastavnica je pohvalila priču i bila sam važna i ponosna,
moj je tekst bio obješen na panou još dugo kao spašeni utopljenik
Tek sam kasnije shvatila prirodu tog odobravanja,
naime ona priču nije shvaćala kako sam ja htjela
nego se divila požrtvovnosti tog vrlog muškarca
s čijom je tugom suosjećala još godinama
svaki put kad se udaljavala s golf terena
4.
Sjećanje na pokudu:
Jednom smo bili u knjižnici i posuđivali knjige za koje smo rekli
da ću kasnije svima lagati da sam ih pročitala, obrazlagati
teze i antiteze u biografijama poželjnih žena
rodi-krepaj, rodi-krepaj, eto krnje dijalektike dobrog života
Ovdje nedostaje sinteza, rekla sam
Koraci su mi postali teški, namočeni plodnom vodom iz koje nisam izašla
od bijesa sam nasumično uzela knjigu i okrenula je naopako
Nije se dogodilo ništa destruktivno, vratila sam je na mjesto
Ispostavilo se da je to bio Hegel i tako sam mu nažao učinila
on je počeo plakati, rekao Što ćemo sad obrazlagati
Žene će početi krepavati i rađati, sve u isto vrijeme
Satovi će se početi micati preko zidova
Naravno da se nije dogodilo ništa loše,
istrgnula sam jednu stranicu knjige da mu obrišem suze
Kasnije sam istrgnula još jednu kad mi je trebao uložak
Tako je nastala crvena zastava revolucije
5.
Dok pod svojim imenom činim najogavnije spačke,
pod pseudonimom opjevavam kraljičine glomazne dojke
Tvoje su grudi, majko, kao zvona crkve Notre Damme,
klate se i stare su i sav puk ih zna
Ako mi odsiječeš glavu
svojim zlatnim rezom,
umrijet ću ti ja, jedina
osoba koja je mislila
da si ti mogla bolje
Socijalistički profiliran ljubitelj opijata pati jer nikog nije briga za nepravdu u svijetu
1.
Čovjek je sve dane u tjednu proizvodio čavle
u malo onih tvornica gdje se još može proizvoditi
Sve je noći u tjednu proveo tako da kopa
po kantama za smeće tražeći hranu za svoju obitelj
Nikoga nije briga za njegovu bol,
kupujete u h&m-u jeftine krpe za svoja odvratna tijela
Zašto nitko nije došao na prosvjed, a attendali ste
Činite me nesretnim, znate li
2.
Kasnije je skupljene flaše odnio u konzum da ih zamijeni
otopili su ih u velikoj topionici plastike
Priča se da su neki od njih skočili u kotao
na dnu su našli čavle i ruke zalijepljene, gotovo spojene
Pričalo se da kad nije bilo vraćanja flaša živjelo se bolje
u doba partijske diktature, izostanka porezne olakšice
nisam uspio nabaviti dobre gojzerice da se penjem na sljeme,
zamišljam vikende,
subote i nedjelje dugotrajne poput permanentne revolucije
3.
Ljubavi, napravila si trajnu pa sad izgledaš kao jovanka
oči ti se sjaje i čini se da si klasno osviještena
A kako bi bilo da ja i ti odemo negdje,
osnujemo koloniju samaca,
sami ja i ti bez malograđanskog braka kao opresivne institucije
4.
Tvoje su pjesme slabe ali tvoji su topovi glasni
5.
Ako sam sebi skrojim šešir od ostataka drugih šešira,
hoće li i moj šešir biti proizvod eksploatacije
onih koji su sašili prvi šešir
na minimalcu
6.
Što god da kažem, i kome da kažem,
koliko god mnogo da kažem
Uvijek sam sebi ostanem
nekako nedorečen
***
Nastja Rojs (1992.) rođena je u Zagrebu. Završila je gimnaziju. Dosad nije objavljivala.