Željka Horvat Čeč  

Svatko na svoju stranu

Kada kupujemo zidove

Morat ćemo se držati za ruke. Uređivati tegle sa cvijećem.

Uljudno pozdravljati nove susjede.

Noću ćemo seliti stare stvari, namještaj, puzzle i kocke.

Peglati zastore i lica. Morat ćemo tražiti od gatare

dobitak na lotu ili ubojstvo političara.

Moramo postati konkretni.

Moje ljetovanje

Pitaš zašto ubijam ose

bacam kamenje u stijene

i ne hodam po fugama

zašto pričam sa rakovima

i maltretiram ih

zašto ne znam hodati u šlapama

zašto još uvijek gradim tvrđave u plićaku,

nosim slamnati šešir

zašto jedem Bobi flips i čitam Lacana

pitaš me zašto se kupam gola

Kako da ti objasnim sebe

kada ne razumiješ moje ljetovanje

Sjećanja

sjećam se Amsterdama, I Warsawe,

Londona, ulica Brasowa I San Francisca

sjećam se i onog Amera iz Miamija

pitao me zašto čitam Ginsberga

ponekad se sjećam logora

i onih bodljikavih žica

i bjega

i trčanja i hodanja

kroz šume, poljane, ceste,

gradove i države

i vode i kruha

sjećam se i uniformi i jebanja

i kako si mi pokazivao kurac

i sada to pričam njemu

a on me skida nježno

i traži da mu pišem pisma

Pišanje

pišali smo kao djeca, nehotice

pišali su i odrasli, i vojnici

u probojima, u zaklonima

u tamnicama, u noći,

i prijepodne i poslijepodne

u jutro

4 jaja na oko

za doručak

pišanje je prije toga

ali ležerno

i nitko više ne pita zašto smo

pišali od straha

i tko sve danas gazi po

vlastitoj pišaki

Bog živi u Splitu

Rečeno je davno

i zapisano u jednoj knjizi

 neka baci kamen onaj koji je bez grijeha

a u Splitu je kamenje letilo

sa više strana

jer bog je na više mjesta

ali u Splitu ga ima najviše

i baca kamenje na sebe

i diže buku

plače

jer ne želi priznati da je

i pedere stvorio

na svoju sliku

Da sam muško

da sam muško

sada bih puštala brkove

i bradu

vozila motor

na jednom kotaču

i vikala

maknite se pičke!

Da sam muško

pišala bih na uglu

i otišla u vjetar

u Trst,

Napoli,

Barcelonu?

Jedna o moru

Već treći dan spavam

i imam osjećaj da ću pola života potrošiti na to zdravlje

a ne osjećam se nimalo bolje

sve je manje snage u mome tijelu

pa udaram šakama, nasrćem kao životinja

ljudi kažu: jaka si

 ja kažem da sam riba

Doktor kaže da nije dobro









Obitelj

Jednoga dana ću opljačkati banku i pomoći siromašnima. I sebi. I obitelji.

Ako me ne uhvate.

Jednoga dana ću šetati šumom i pjevati kao umiruća ptica

dok ne ostanem bez perja.

Jednoga dana ću naići na ranjenu životinju i pomoći joj. Neću je ubiti, bit će mi obitelj,

a obitelj se ne ubija.

Osim kod izdaje.



Za D.

Strah

Bojim se starosti

smežurane kože i obješenih sisa

bojim se mlađih muškaraca

i još mlađih žena.

Bojim se reći ti koliko imam godina

a koliko je tu bilo dodira

koliko puta sam se šuljala iz raznih zgrada

i koliko sam zapravo, vješta u tome

pitao si me koliko

a ja sam lagala

ti si lagao njoj

a ja tebi

i nisam ti rekla koliko puta sam je srela

i koliko je pričala o tebi

Sada ja susrećem tebe u našem stanu

ti mi pričaš

a ja sam sama u tom trčanju okolo

i bojim se

koliko mi još treba do mirovine

i obješenih sisa

Jedan životopis

Ime mu je Hrvoje

prezime ne znam

Kaže da masturbira 3 puta dnevno

termin: doručak- ručak- večera

živi u malom stanu

ne voli prati suđe

ne voli nogomet

voli kanarince

i volio bi više jebat

Ne znam čime se bavi

živi u Rijeci

nosi smeđe cipele

i pozdravi me kada se sretnemo





rastanak

i onda kada smo se rastali

i kasnije opet našli u krevetu

rekao si da ti je drago što sam

opet tu

a ja sam prešutila

sve ono između

neki klinci su ispod prozora nabijali loptu i

vikali “Mi hrvati!”

A mi smo

ipak otišli svatko na svoju stranu

Željka Horvat Čeč rođena je u Čakovcu 1986. godine, magistrirala na studiju hrvatskoga jezika i književnosti. Objavila zbirku pjesama I zvijezde se smiju krhkosti (2005.) te bila jedna od autorica u zbirci poezije Ima boljih stvari od suhe odjeće (2007.). Bila nagrađena na natječaju za kratku priču Zlatko Tomičić te objavila zbirku priča Kauboj u crvenom golfu (2010.). Prvonagrađena je za poeziju na književnom natječaju Ulaznica 2013. te objavljuje knjigu poezije Moramo postati konkretni (2015.). Objavljivala u nekim književnim časopisima; Re-u, Ulaznici, Temi, Zarezu, te nastupala na nekim festivalima (Lit Link, Casanovafest, Noć oštrih jezika, Pričigin). Član je neformalne skupine pisaca u Rijeci, Ri Lit. Vodi književne tribine Pisac i građanin. Živi u Rijeci, voli sarkazam, nogomet i stvarati nered