5.5.2005.

Nataša Badovinac Ostojić  

Tako je to kad zamijenim privid za stvarnost

Silenzio

Hey that girl is not in my film!

It’s not longer your film.

D. Lynch, Mulholland Dr .

Blue-Haired Lady jesu li plavi tvoji snovi baršunasti kao kad pjevušiš tiho za šankom najdraži stih meko na velvet odzvanja još dugo glasi silenzio pusti još jednom da provjerim gdje je je l’ skliznula kroz otvor za nuždu baš kada danilo se prisjetila se umora nasnimavahu jednu američku noć produžiše je kao kradljivci svitanja možda me izrežu u montaži oh kako je to nepravedno teško je ostati tad daj pričala bih zagledaj se ne nije to moj film to je kao da me nema kao kad pjevušim silenzio

***

lipe prhutaju na čaj u snijegu pomisliš proljeće je na samrti nije snježno to je cvat rekla sam uhvati ga u zraku omiriši moj gipki ovlažen pregib na kraju kose na početku vrata zaželi želju ne to nije smrt to je slatko i ljepljivo od meda i ljeta zašto zastajkuješ rekao si ne ne osjećam ništa ne vidim gdje to snježi od tvoje kose koja diše pa sniva ne vidim zaveži me njome kao morskom travom modrom i zelenom  uspavana ostajem u sipljenju daha kad prošapćeš miruj u smrti se sniva

***

titraš kroz ekran vlaka kao zasebni si moj svemir izašao iz ogledala zasljepljujuć kao obzorje obrubljen rasterom ravnih mora kao giricu uhvatismo od fine bezbrižnosti pjenast taj svemir zalutao izvan putanje pa usolim ga u pamćenje skupa s pliskavicom zaronite bez udaha umiri me prekrij me tamjanom doprati me do prvog kolosjeka sna je li tvoj pronađeni mir moja izgubljena sloboda nisam više ona razmahana pliskavica čujem te pričaš u snu struje struje potapljaju kroz utišan bezdan obgrljuje te mir zagrljen si rukom koja nije moja

***

teško je reći nedostaješ mi nakon toga ne ostaje ništa do tišine zastrte u vakuum bezglasnog sazviježđa u elofan fine umorne sjete umotana si u bijegu sam vraćam se u ono poznaješ moje nedokučivo rostranstvo pa da odanle promatram grad treperav od svjetla kao uronjen je u akvarij gdje to zasjenjena hodaš ulica slijepo ide u pogledu plove joj fridine slike idem zamućena ona ne primjećuje samo da se vratim spotičem se okrećeš pogled ne smijete vidjeti je ovakvu ne zastajkujem samo da je pronađem moju formulu jedan gdje sam ostavila moje tiho prostranstvo da se u nj spustim polako teško je reći kako mogu to možda mogu samo napisati kada kažem nedostajanje

***

zbogom rekao je sedam smrtnih grijeha sedmi dan sedmoga u mjesecu sviram na trgu mog malog običnog grada jer ja sam prava neuhvatljiva rock zvijezda good bye groopy oh tako običan kraj uzdahnula sam namignula pa prošapćem ja bih nešto crno-bijelo malo napetosti izmisli film noire za mene bacit ćemo sedmice mogu biti žena iz izloga gledam te sviraš na trgu na bini u predvečerje ne zanima me pozornica je za tebe ti se spusti pa kreni polako mi ususret ne zastajkuj moramo odigrati do kraja slijedi me ma jebi ga ne boj se nije to ništa to je samo pravilo žanra

***

nemoguće je s riječima one su kao privid u omari salitrenih pustinja slijepe nemušte kao gluho doba noći pa kako onda da izreknem nešto o onoj sumračnoj ljepoti davnoga ljeta kada te zamorih njome ne njima ne mogu oslikati tvoje zamorne snove iznikle usred pasjeg podneva

one nemaju fotografsko pamćenje lako je kada sliku utisneš u traku pa uđemo u crnu komoru mjerimo vrijeme u kome tamne uronjeni portreti proglašavamo se ad hock bogovima usnimljenog prostranstva dodaješ svjetlo za chiaroscuro efekt kao u prvim danima postanka

***

čuvaj se ne vjeruj mi ja klizim kao riba sam skliska nemoj me zadržavati ako me prignječiš to nije zdravo zarazna sam osut ću te bit će gore od ospica bojim se mogao bi baršunasto umrijeti u ovo modro kao blue velvet predvečerje preminut ćeš od neke moderne bolesti ona širi se sve tamo od azije čuvaj se ona u mojoj je sluzastoj koži samo me pusti na vrijeme nećeš uspjeti mi smo druga bića hodam po morskom dnu ne čuješ kada pričam tu vrijeme ne leti ono teče moja slika ispod vode tako je čista ne ne lomi se možeš ti to razumijeti zamisli samo jutra pod vodom bez zajutraka bojim se da ne zamijeniš blue velvet za more

***

kako opisati nujnu umornu sjetu kao čempres čekam ponoć da teatralno jako polako padnem u neprobojan san kako reći bez riječi dajte mi ispusti sada podari mi obojane snove zatvori oči posuta neka sam masom leptira nečim još ljepšim može zaigrana sa serafinom umazana u ružino ulje kosa mi je moćna plava utopi me u slici nekoj onoj kupljenoj na užegloj ljetnoj cesti požuri da ne čekam   svejedno ponoć je pa samo zađem u oslikano platno

***

hoću li te prepoznati jesmo li i dalje isti kao otisci ruke tko nas to mijenja je li retrogradna mjesečeva mijena stalna stamena kao čekanje zatvaraš li krug prerano je reći reci jesam li u vremenu ista kao tvoje sjećanje kao u njemu pretvorena u zlatnu viziju kao oni naši golden days u parku prije izložbe nakon puta dugo je trajalo kao serija obnavlja se priča je istrošena zapleti neuvjerljivi ishodi predvidivi nepredvidivo si se vratio kao nezvani netko ne možeš samo tako ne ne mogu osjetiti tvoj otisak ruke

***

plavi moj prijatelju pojasni mi vjeruješ li u fatalne plavuše u fatalne susrete u fatalno razjasni ima li toga je li to sumnja u sve osim u smrt pa odvažno ideš naprijed kao junak našeg doba jer ja sam plavičasta kao plavuša sam vjeruješ li u mene onda nema drugog fatalno je neminovno moćno kao kad atomi zraka se guste pa ih režeš pregusto je za disanje dodirni me izgubimo sebe to je kao smrt nije li ona zaplela se u otežali zapar zraka poslana kao spasenje preko reda odlazimo u posrebrenu raketu dižemo se kao cigani letimo ravno u nebo nismo prosili milostinju znaj fatalno samo se desi ne okreni se kad naslutiš da prilazim prepoznaj me plava sam i bezopasna ženski časopisi griješe nije to smrt ta ući ćemo u raketu

***

sazivam okrugli stol i am giving a party tonight za njih više od dvanaestorice spremit ću ribu na gradele zakupiti terasu u luci da gledamo more natovarim sliku kičem i ljubičastim suncem na zalasku s razglednice miss dalloway što sam zaboravila za olakšanje za početak nazdravimo grapom i potom sučeljenje uzvanika neka se zna jesmo li zaboravili jesu li ljubavi prežaljene kome dugujem oprost ne mogu vam ga dati bar nazdravimo strasti umiru dva put onda je kraj kao kod posljednjeg ribljeg hropca u mreži na palubi predajte se dobrovoljno kiši olujnih hitaca u pozadini iza zida puštam ey carmelo moja nisi sama budi hrabar zamisli sliku nas u ljubičastoj luci streljački vod satire strasti izrezuj za razglednicu

***

sve moram napisati ovaj osjet uzavrelog daha peče mi tkivo razapinje nas kao štavljena koža nemoj biti moj voodoo vrač tako me boli topim se kao od voska daj mi tipkovnicu da se spasim ne mogu trpjeti topotanje tvoje ljubomore  preslikat ću u tekst ucjene kojima mi prijetiš daj mi gutljaj tišine ne ne mogu nositi breme misli nanose naših sumračnih bitki ostavi ih toreadoru za mene je samoća evo mjenjam tajne naših bogovskih strasti nad kojima si plakao od opsjenarske ljepote šaputao si baš tako je a ja ja majušnu našu svetinju dajem za zrno mlakog mira za dovršenu dramu ne mogu nositi je nerođenu rasteže guši kao bačene čini  vjeruj spasila sam nas pritisak ne bismo izdržali nismo toreadori

***

da tako je to kad zamijenim privid za stvarnost kad zatruješ zaprašiš me pa odigram namjesto tebe kao kad krenem kroz asfodele pomiješam žudnje pa žudim namjesto tebe pošla si zatravljena zažarena opsjenom zaprašenim vjetrom orlandovih snova tu sam dotičem ne razaznajem zaželim pobjeći najbržim putem znaš li raspoznaješ li oslobodi me odmah prije svitanja pokaži mi taj moj majušni mekušni budoar svijetli kao krijesnica pusti me daj da u miru mislim izmislim sjećanja gdje sve to provedosmo ove sve one zamagljene asfodelne dane zamislim ih zamisli me zapisujem brzo iza za njih ne ne zaboravi ih misli su krhke

Nataša Badovinac Ostojić: Rođena sam u Zagrebu 1969. godine, gdje završavam Pravni fakultet. Pravnu karijeru započela sam u odvjetništvu, među najmlađima u generaciji. Radila sam u jednoj od vodećih odvjetničkih tvrtki u Londonu. Usavršavam se u Beču i Pragu. Poslijediplomski studij, magisterij iz europskog poslovnog prava, završila sam u Amsterdamu, Nizozemska. Bavim se sportom, rekreativno. Posvećena sam književnosti, prirodi i putovanjima. U sretnom sam braku. Muž mi je umjetnik, filmaš.