#440 na kioscima

31.3.2015.

Dubravko Zlatec,  

U sinusima skladištim rakiju


Brijač



brije zadnju živu tvar

na odumrlom tijelu

i razmišlja kako

smrti nitko ne aplaudira,

a ona svejedno izlazi na bis



Nedjelja u kolovozu



Bezglav i opijen klonem

dok vrela mi lubanja

naslonjena na zid

vreba dašak u visini

pokraj puta kojim mravi

izruguju silu



U zenitu sunce gleda nas

kao izbuljeno oko na nebu



Sunce se zajebava



Bez njega, mi smo siva

staklasta prašina

iza Mjeseca



Ili, s njim,

pukotina na osušenom blatu,

spaljena ljetina,

zgarište



Sunce,

ti svakako više odgovaraš pojmu Boga,

nego one razvikane

antropomorfne uobrazilje



Ti si foto, a mi sinteza



Tvoje životinje nisu vatreni konji

niti oku ugodna bića

već prosti lešinari i hijene

čiji hihot otklanja fatamorganu

kroz isparavanje



Pseto u hladu nutrinom

puše na svoj jezik



Moja glava lijevom stranom

naslonjena na zid

broji mrave

(njima je svejedno, oni jedu

i nose krepano i poštuju

svoje znakove)



Moja glava čezne za sombrerom



U prošlost



me neprestano tjera

Ona gumena lutka na koju sam stao,

Iz Njemačke je i bačena odbačena

To joj je spasilo pojavu

Da mene iznenadi svojom prošlosti

Koju ima svaka stvar i svako biće

Samo je potrebno da se stane na njih

Ili trkne, slučajno po mogućnosti

I tada nam se pojavljuje slika

Kao obrnuti proces gašenja ekrana

I druga je slika tu naslanja se

I vuče je za sobom, a onda isprekida

Događaj u istom vremenu,

Ali dislociran malo dalje, no sve je to

Isti prostor i ista prošlost.

Ta gumena lutka skviči

Kad je pritisneš

Pišti kao para iz lokomotive

I ja se pomaljam u molekulama,

Mekog obraza

Spreman za igru i traženje



Na tavanu



sve je netaknuto netko je dobro predvidio mir tek ostavljene niti i neravni u prašini otvaram čitanku kroz kapi znoja nazire se lađa kad bi meni mladom bila lađa data sa pramcem od srebra i s krmom od zlata ako je zatvorim nestat će škola cigla po cigla red po red rastavit će se grede i rogovi dimnjak i crjepovi rastopit će se govna i golubovi i išarani zahodi bez papira rastalit će se pipe u restoranu one kad pritisneš i hladnim vodoskokom nabijaš nepce i prolaze te srsi što od pudinga što od zvona što od kašnjenja nestajat će gelenderi sa vrištećim gondolama u crnim zepama i ono troje što vječito na uglu hodnika čeka soc nastavnike s produženom kavom zavrću se u vrtlog a onda u tišinu ako je sada zatvorim nestat ću s njima



Ponekad mjesečarim



po ljeskavoj površini

isprepletenih magnetnih igala

tek vrhom prstiju dodirujući vrške

tražeći pravu

otkrit će mi gdje je čežnja

ne to nisam ja

ja imam gruba stopala

ja vrištim, toptam, udaram

bacam se po sablasno prigušeno svijetloj sobi

upirem nogama o zidove

razbacujem babine slike Majke Božje od nečega

divljački iz ormara vadim njen miraz od prije

onog davnog rata

rastvaram prašni molitvenik koji smrdi na vlagu

dižem noge visoko u zrak hrdajući petama boju

bijelog zida

i ponavljam:

“ja ljubavi imam i mek sam kao noć”

i ono što jesam i jezik koji govorim

ono što takav sanjam

to si ti i lebdiš livadom

prteći teška i crna krila

na mjesečevoj padalini

dok mene vežu

novim materijalom





U sinusima skladištim rakiju



Cijeli život radim kao pipa za pijanu bagru.

Nagnem svoju izgorjelu surlu i lijevam rakiju u prljave čaše.

Ništarije se guraju, skaču jedan po drugome

i naiskap truse jednu za drugom.

Večeras imam sastanak s djevojkom.

Kupio sam jedan gerber i jeftin parfem.

U cipelama uvijek nosim kamenčić.

Za sreću. Jednom mi je spasio život kad sam stao da ga izvadim.

Gerber nije za sprovode. Osim ako je plastičan.

Poljubio sam je prošli tjedan. Nije se opirala.

Od bezazlenog poljupca u obraz nitko ne pravi dramu.

Ali od praznih ruku da.

To sam joj vidio u očima.



S pivom u ruci



mogu sam

pola litre dosta je da razgovaram

sa staklenim grlom,

da se držim za njega

kao da novu djevojku držim za ruku

ona se smijulji za šankom,

žonglira s mršavim basistom

kasnije će na stranputicu

gdje se takvi i ostali jebu

natežem pivo i gledam ih kroz zeleno staklo

i ja sam je nekoć trošio

ili je ona mene

i uopće nemam pojma

zašto više ne



Ejsid



Prije no što sunce zaprijeti

dal da se hranim, bježim ili borim

Ili da jebem?

da pišam po zidovima?

kotrljam po livadi nalik onoj obasjanoj

mrazom, a to je samo potpuni mjesec i ne da spavati štakorima

možda da s njima povedem rasprave

o ekonomskoj migraciji norveških primjeraka

ili da zapalim sve što osjetim pod prstima

u džepovima

sve što me bode i probada

u kanal da se sakrijem od kopita

i kočija, a onda pretrčavam cestu do ograde

pa preko nje zgrčeno preskačem

u gredice salate i oštro kolje

da se grlim sa psom, da to izgleda kao

da se borimo, nas dva vuka, za prostor za snošaj

ili prstima opipavam rupe na oronulom zidu

i pitam se što je streljani zadnje trenutke mislio

je li smišljao ideološku parolu ili

ponavljao da nema boga?

što da još radim prije no što sunce

zaprijeti da me strpa u krpe

i da satima buljim

u bijeli strop?



Čitam novine



na kiosku i smrdim

Ipak nisam onaj ekstrem iz zanimljive rubrike

Ali me tjeraju pogledima

Čitam politiku. Bit će nas više. Osnovat ćemo stranku

Protestirati protiv odvoza smeća

Naša je samoposluga ispred zatrpane kuće

Kao ponekad u Napulju

Spavanje pod mostom sa stonogama

Deblo koje pluta rijekom nije gondola

Ali ja svejedno pjevam o Svetoj Luciji

Nikada nisam razmišljao o smrti

Možda bih ratovao

Pronašao novi početak u bunkeru od ilovače

Možda sam ratovao

Što će mi psi?

Pronalazim knjigu i u njoj piše sve što je daleko

Od udobnog ležaja

Pokušavam vjerovati, ali ne postoji poluvjerovanje

A ja nisam građen od govana

Iako smrdim

Miris knjige me opija

Ta slova, zar zaista idu u kolo?

Pomućeno stanje radost alkohola

(Biti sit ili slobodan?)

Svečanost pušenja odbačene cigarete

Radost plastične boce

Radost osamnaest kuna i dvadeset lipa

U rukama

 

Dubravko Zlatec živi u Zagrebu, piše kratke priče i poeziju. Do sada su mu kratke priče objavljivane nekoliko puta u Balkanskom književnom glasniku, Ekran pričama, na portalu Arteist te Knjigomatu.

preuzmi
pdf