Željezna zavjesa koja je nekoć nastojala izolirati tzv. komunistički svijet od kapitalističkog danas ograničava kretanje šumskih životinja
Godina 2014., trideset godina nakon Orwellove 1984. (mislim na kronos književnoga svijeta). Nedaleko češkoga grada Harrachova crveni jeleni i nadalje nailaze na Željeznu zavjesu u vidu električne bodljikave žice, istina, sada bez struje, no s bodljama i vidljivom ogradom-preprekom, i ne mogu nastaviti slobodno kretanje, u zoološkom, životnom smislu – prirodne migracije.
JELENI U NACIONALNOM PARKU ŠUMAVA
I dok je Željezna zavjesa, koja je nastojala izolirati tzv. komunistički svijet (koji to nikada u srcu i duši nije bio) od onoga kapitalističkoga (koji se u punini cinizma bogatih vs. siromašnih realizirao još u doba prvih vazala), a kojemu su se ironijom sudbine sve te crvene zemlje 1990-ih priklonile, danas je nažalost ta Željezna zavjesa još uvijek djelotvorna na(d) šumskim životinjama, onemogućujući im slobodu kretanja, temeljno pravo na život. I danas o tim jelenima brinu samo istraživači Nacionalnoga parka Šumava koji je od 1990. godine zaštićeni biosferni rezervat UNESCO-a.
Hoće li tako biti i u slučaju ove hrvatsko-slovenske žilet-žice postavljene 2015. godine, 31 godinu nakon Orwellove 1984.? Zasigurno hoće… Ako ne u vidu stvarne žice, onda u vidu mentalnih bedema. Kao što je to u posljednje vrijeme u nekoliko navrata eksplicirao Milan Rakovac, riječ je o EU ideji da se formira balkanska trijaža: Turska – Grčka – Makedonija – Srbija, a pritom je Hrvatskoj dodijeljena sanitarna uloga karantene, logora. Ironijski je pridodao: "Pristojno je da je logor u žici i sad smo u žici." Dakle, unutar granice tih žica, a žice su prema Balkanu (Hrvatska je tu na početnoj destinaciji), EU plan je napraviti trijažne logore.
ŽILET-ŽICA, KAVEZI, ZIDOVI, OGRADE, LANCI…
Dovoljno je zadržati se na etičkim komentarima pojedinih novinskih članaka o 110 kilometara dugoj žilet-žici, kako mediji obično eufemistički zastiru barijeru "za bolje usmjeravanje migranata". Tako web-komentator SnowCrash radi paralelu s granicom između SAD-a i Meksika u vidu željeznih ploča koje je vojska koristila u Vijetnamu. Oko 20.000 rendžera i policije (situacija iz 2010. godine) danonoćno čuva granicu "opremljeni termo kamerama, night vision opremom, helikopterima, terenskim vozilima i s oko 1000 pasa tragača". I nadalje, SnowCrash kritički zamjećuje: "Ovo slovensko i mađarsko postavljanje neučinkovite prepreke za ljude samo kako se, na račun straha ljudi, kradu pare iz državnog proračuna. Javna tajna je da su Mađari preplatili žicu tri puta, bez javnog natječaja, a onda tu istu preprodali Slovencima za 35 posto veću cijenu, također bez javnog natječaja. Samo da se nitko ne usuđuje postavljati pitanja, jer je u pitanju ‘sigurnost države’, a radi se o desecima milijuna eura koje je banda spremila u džepove." Metalnih i mentalnih barijera nažalost i više je nego dovoljno. Treba li spomenuti Izraelsku sigurnosnu ogradu dugu 650 km, njima sasvim opravdanu…
ŽILET-ŽICA, KLAONICA I SOTONA
Pritom su prvi prosvjed, akciju privlačenja pažnje protiv te EU i naci žilet-žice, učinili upravo Prijatelji životinja, istovremeno upozorivši i na one nevidljive žice konc-laboratorija, odnosno, riječima njihova predsjednika: “Žica reže tkivo životinja, a one raskomadane čekaju smrt. Ta žica istodobno upozorava i na žice ograda, kaveza, laboratorija, lanaca na kojima životinje stradavaju.” Tako su aktivisti Prijatelja životinja na Međunarodni dan prava životinja, 10. prosinca prošle godine, performansom, akcijom privlačenja pažnje, na glavnom zagrebačkom trgu ukazali na te smrtonosne zidove, ograde, kaveze i žice koji su sasvim normalni i slovenskoj i hrvatskoj vladi, kako onoj bivšoj tako i sadašnjoj. Jer sve je isto; moć na vlasti brine samo o vlastitom skijanju na koje odlazi s upaljenim rotirkama ili bez njih – svejedno, ali zato u službenim Mercedesima. Retro-posveta: “Oh, Lord, won’t you buy me a Mercedes Benz”. Ili kao što Coetzee postavlja pitanje u svome romanu Elizabeth Costello: osam predavanja (2003.), točnije, kada njegova fikcionalna romansijerka Elizabeth Costello u promišljanju klaonica kao varijantama konclogora, postavlja sljedeće pitanje: “Ako Sotona ne divlja po klaonicama, gdje je onda?”