Zrinka Matić  

Za dobro informirane ljubitelje

glazba

U organizaciji Malog festivala čembala imali smo prigode čuti dvoje reno miranih svjetskih interpreta barokne glazbe. Oni hrvatskoj javnosti nisu nepoznati. Već niz godina nastupaju po različitim hrvatskim koncertnim pozornicama i jedni su od onih koji entuzijastično šire moderni duh povijesno obaviještene izvedbe barokne glazbe. Mnogi naslućuju da je riječ o engleskim glazbenicima Catherine Mackintosh i Laurenceu Cummingsu. Kod nas ih se najčešće spominje kada se govori o već vrlo popularnim školama interpretacije barokne glazbe u Varaždinu i Dubrovniku, ali smo ih već imali nekoliko puta prigode slušati na solističkim koncertima, odnosno nastupima uz neke od domaćih ansambala.

Putanja razvoja instrumentalne glazbe

Premda slabo oglašen i održan u prilično neatraktivnoj dvorani Hrvatskog društva skladatelja, koncert violinistice Catherine Mackintosh i čembalista Laurencea Cummingsa posjetilo je odabrano društvo dobro informiranih ljubitelja barokne glazbe, od kojih su veći dio sačinjavali upravo oni koji se i sami glazbom profesionalno bave. Nažalost, velik propust organizatora je taj što je vrijedno iskustvo užitka u dobroj glazbi i ubiranja saznanja sa samog izvora povijesno obaviještene izvedbe mogao steći relativno mali broj slušatelja koji stane u skučenu i prostorno i akustički neprilagođenu dvoranu HDS-a.

Violinistica i čembalist su za ovu prigodu odabrali najatraktivnije primjere barokne komorne literature, od ranobaroknih skladatelja Johanna Heinricha Schmelzera i Heinracha Ignaza Franza von Bibera, u čije se vrijeme violinistička literatura tek počela razvijati, do majstora visokog baroka Bacha i Händela. Već u prvoj sonati susreli smo se s poimanjem stilske svirke Catherine Mackintosh i Laurencea Cummingsa. Rani tonalitet sa svim svojim oporostima i ranobarokno naslućivanje smjera prema organiziranoj sonatnoj formi dobile su u rukama violinistice i čembalista pravo značenje. Naglašavajući u svojoj pitkoj i zaigranoj svirci neobičnosti Schmelzerova štiva, glazbenici su nam približili i pojasnili mjesto Schmelzera na putanji razvoja violinističke i općenito instrumentalne glazbe koja svoj život započinje upravo ranim barokom.

Zašto Laurencea Cummingsa smatraju danas jednim od vodećih čembalista i stručnjaka na području barokne glazbe mogli smo doživjeti u Suiti za čembalo u C-duru Henryja Purcella. Od relativno jednostavno skladanih plesnih stavaka Cummings je stvorio prave male umjetničke skice – sirovi prepoznatljivi korijen plesova oživljava u njegovoj slobodnoj interpretaciji. Gotovo improvizirajući, čembalist u ritamske obrasce unosi živost, naglašava određene glazbe motive, stvarajući vlastiti red koji na svjež način nadograđuje Purcellov notni zapis.

Interpretacijska domišljatost

Virtuozna Sonata quinta Heinricha von Bibera, kao i Sonata u A-duru Georga Friedricha Händela, još jednom pokazuju interpretacijsku domišljatost glazbenika. Pronašavši kod svakog od skladatelja njegove stilske osobitosti, oni se poigravaju Biberovom ekstravagantnom fantazijom, virtuoznošću i preludiranjem, prolazeći kroz zakučastosti kojih su prepune njegove linije bez ikakvih poteškoća. Kod Händela se jednostavno vode zakonitostima njegove melodioznosti, dok, unatoč vodećoj ulozi violine, dvoje instrumentalista potpuno ravnopravno sudjeluju u iznošenju glazbenog sadržaja.

Passacaglia iz Händelove Suite za čembalo br. 7 u g-molu nosi u svojim varijacijama teme bogatstvo koje iscrpljuje kompletne akustičke i tehničke mogućnosti čembala. Potpunost koju je Händel zamislio doseže u Cummingsovoj inventivnoj interpretaciji najrazličitije boje i nijanse ni najmanje se ne opterećujući izrazito zahtjevnim virtuoznim notnim tekstom.

Za kraj i vrhunac ovaj put kroz barok ostavili su glazbenici Prvu sonatu za violinu i čembalo Johanna Sebastiana Bacha, u kojoj su, kao i u ranijim zajednički odsviranim skladbama, jedno drugoga nadopunjavali, natječući se i nadigravajući u zapletenim polifonim odjeljcima, ugađajući svojom inteligentnom i osjećajnom svirkom i uhu i intelektu svih onih koji su te večeri došli u Hrvatsko društvo skladatelja uživati u istinskom baroknom zvuku.