Zoran Roško  

Zarez – ječer, danas, sutra

Kao dodatak ispravku što ga je uredništvo Zareza poslalo emisiji Pola ure kulture potrebno je iznijeti još nekoliko napomena namijenjenih ponajprije Zarezovim suradnicima, čije nas mišljenje zapravo mnogo više zanima. Izjavom koja je djelomično objavljena u prilogu Pola ure kulture izazvao sam, čini se, nesporazum u onom dijelu gdje sam rekao da Zarezovi urednici svoje honorare primaju “redovito”. Ta izjava nije shvaćena u duhu onoga što sam želio reći, pa ju je potrebno dodatno pojasniti.

Pozivajući me na razgovor, autorica priloga o Zarezu najavila je da će u prilogu biti riječ o stanju u svim novinama za kulturu, a ne samo o Zarezu. Uslijed toga odustao sam od preciznog prikaza stanja u samoj redakciji Zareza. Naime, nisam želio lamentirati o problemima samih urednika jer znam da je nezadovoljstvo vanjskih suradnika još veće. Zato sam rekao da ja osobno, a implicite i drugi urednici honorare primamo redovito, misleći pritom da su te isplate “redovite” u usporedbi s isplatama honorara vanjskim suradnicima. Budući da je ta “neprecizna” izjava izazvala nesporazum, treba naglasiti da urednici honorare primaju s velikim zakašnjenjem, te da je dug Zareza (u proteklih pet godina) veći prema svojim urednicima nego prema vanjskim suradnicima. No, kako se vanjskim suradnicima honorari isplaćuju s još većim zakašnjenjem, iz poštovanja prema njihovu nezadovoljstvu htio sam “preskočiti” nezadovoljstvo samih urednika. Sada, pak, kada se pokazalo da je i ta izjava pretvorena u napad protiv urednika, toj “samozatajnosti” više nema mjesta. Lišena konteksta i svoje namjere, izjava je dobila sasvim pogrešno značenje.

Urednici Zareza potpuno razumiju nezadovoljstvo svojih suradnika, ali da bi razumijevanje bilo, nadamo se, obostrano, treba podsjetiti na uvjete u kojima urednici moraju “održavati” Zarez. Osim što obavljaju uredničke poslove, urednici u svakom broju pokriju vlastitim prilozima (tekstovima i prijevodima) oko 40-50 posto Zarezovih stranica. Pored toga, Zarez nema plaćene urednike za mnoga područja – film, fotografiju, poeziju, prozu, strip, esej. Zašto? Jednostavno zbog nužnosti štednje, što također znači da te poslove moraju obavljati raspoloživi urednici. Povrh svega, urednici moraju donositi i nezahvalne odluke o redoslijedu isplaćivanja honorara vanjskim suradnicima. Naime, kad raspolažete ograničenim financijskim sredstvima jednostavno je nemoguće biti apsolutno pravedan u isplati honorara jer ste prisiljeni u svim slučajevima prema nekome biti nepravedni. Zarez je lani isplatio svojim suradnicima honorare u vrijednosti oko 300.000 kuna, no to je samo dio duga tako da je, naravno, opet netko bio “preskočen”. U toj teškoj i gotovo nerješivoj situaciji uredništvo pokušava izabrati opciju najmanje štete, što nažalost znači da će uvijek netko biti nezadovoljan.

Ako netko smatra da bi, kad su uvjeti već tako nepovoljni, najbolje bilo (samo)ukinuti Zarez, članovi aktualnog uredništva drže da oni na to nemaju pravo, s jedne strane zato što su oni u Zarezu trenutačno, dakle privremeno, jer Zarez nije “njihov”, a s druge strane zato što nemaju pravo oduzeti Zarezu (i njegovim budućim urednicima i suradnicima) mogućnost da se s vremenom financijska situacija popravi i da se stvore uvjeti u kojima će i urednici i suradnici Zareza biti zadovoljniji.