Pjesme sa Zarezovog i Kultipraktikovog natječaja "Na vrhu jezika" za najbolju poeziju autora do 35 godina starosti.
*
samo sam otvorio usta i zagrizao zrak oko sebe
samo to sam napravio.
umro je pod balkonom novoizgrađene vile
kad sam se vratio u grad
iznenada
nije bilo nikog nam kaže kako bismo se mogli izvući
i nije bilo drugog načina
osim prekriti kosu maramama finog tkanja
i pobjeći kroz usku vrelu ulicu prema izlazu
imao sam problema sa zubima
i intezivno razmišljao o dinamitu
tvornicama
i igralištima
ostavljali su me da lunjam sam
i svjedočim
zlostavljanjima
teroru
krvavim nosevima razbijenim arkadama
grčio sam se i okretao na leđa za malo blagosti
i koje zrno hrane
dok ne dođu velike kiše
koje će potopiti
domove
i istjerati sve životinje
iz našeg krzna
*
valjda sam dobila što sam tražila
nesreću za nesrećom
aftu bol u trbuhu i povraćanje
nekad mi se čini da sam proživjela cijelu povijest
s oružjem oko pasa
ubilo me i pobijedila sam
onda sam dugo sanjala rat
skučene kauče radio tranzistore
nepodnošljivu buku
i ono najgore:
upozorenja koja ostaju u plućima
zarobljena
ponekad šapućem bajke kako bi nam bilo lakše
disati nakon što legnemo
umornih stopala i obrva
nevidljivih od sunca
*
Kosu sam počešljala unatrag
pokazalo se srce na čelu
Skupljali smo kovanice u mišju kutiju
I šmrkali more za zdravije sinuse
Što sam ti mogla ponuditi tih dana osim laži
Sapleli su nam se gradovi s rukama i tipkovnicama
uhvatili se u hladne leće jeftinih fotoaparata
koje si čistio crnim prstima
ostavljajući nepregledne mreže koordinata i otisaka
jagodica na oblačnom nebu zapada
Daljina nam se učinila čempresima
i nisi se mogao vratiti da nas spasiš
od zime koja je hrlila pod napuhane kapke i
bolesna ždrijela
Dok sam ju tješila na plastičnom krevetu činila sam to nezgrapno
stalno udarajući tamo gdje najviše boli
Šaputala je molitve crnobijelom duhu i gledala u radio
Kao da je opet rat Nečemu i služi
to što se ne znam odrediti.
*
Kada je ušla u autobus
Izgledala je kao sjajna nepregažena nepomućena voda Oči su joj bile takve
Svježe kao tek oprano staklo kabine kad izlazi proljetno sunce na otvorenoj pučini
Kao da gledaju prvi put Usnice su se zadizale taman koliko treba
dok se smijala
Ona je prije bila On
je bio krivo uboden
Nije puštao krv ali je umro
Nakon što je devet dana visio na stablu kojem korjenje ne možeš
obuhvatit pogledom
Ono što je zapisano mora se ostvariti -
ovako ili onako
Na ulazu u grad nosili smo košare a u njima odlomljene ruke lutaka
Pune cvijeća
koje su ukrale bogatoj djeci kad su pobjegle od rata
skupa s beskrajnom majčinom tugom
i suhim crnim grudima.
*
mladost mi se sažela u ožiljcima
u epruveti se ljuljalo more
skupila se sva mržnja podno očiju
dok me čučeći promatrao
žičana zvijezda u kutu sobe
pojela gostoprimstvo i utišala dane
prepolovio se krov na kući od mora i neba
od ukočene ribe koju skriva u šakama
svaki put kad plastične vreće odlete među
oblake –
trudeći se uhvatiti sunce
i pretvoriti ga u sjenu smrdljivu
poput školjke koju
dijete predugo drži u ruci ispred
crkve
a kasnije se toga ni ne sjeća.
*
istjerali su nas na ulice
pripremili lomače
za nepoćudne
i lijene
možda se malo okrenulo
pali smo preko ograda i polomili ruke
bilo je krvi ali nitko nije paničario
tako je moralo biti
tako je moralo biti
protezala se ta rečenica pravilno
udarajući
od usta do usta
kosti smo povezali bakrenim žicama
kako su nas naučili stariji
oni koji su stigli iz šuma
sa planina
oni koji su svoje najmilije nosili na vratovima
pred smrt
stopala su pucala kao staklena
listovi drhtali
želudac kiseo
jezik srebren
trajat će još neko vrijeme
šum
kao kad zaboraviš ugasiti televizor
*
vremenska prognoza kaže da donosiš
kišu
skupa s torbom razglednica i kosih tornjeva
sjećanja na mirisne trave
Hoću li te prepoznati sad kad su ti leđa još šira
i njima se šeću padovi, piva i
pelikani
dugih kljunova koji se gnijezde na Levantu
odugovlačenja i šutljivost
su mi uvijek bili jača strana
nemoj zamjeriti izgrebane dlanove i koljena
ljeto je a
sebe u
okrutnosti i obilju juga nikad
nisam znala smiriti
***
Karla Crnčević (1989.) rođena je u Dubrovniku. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti, te stekla diplomu na prediplomskom studiju Komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2012. godine radi pri stranim i domaćim produkcijama kao filmska radnica. Poeziju, prozu i kazališnu kritiku objavljivala u Zarezu, Re-u, Knjigomatu; povremeno surađuje s Trećim programom hrvatskog radija.