i kulturna zbivanja
#440 na kioscima
Trpimir Matasović
Kratko – ne samo trajanjem
Sve tri opere unutar tek prividno trivijalnoga okvira otvaraju prostor za vrlo ozbiljnu društvenu kritiku – tu je priliku, međutim, Jasna Žarić propustila
Karlo Rafaneli
Neočekivan uspjeh
Vile nudi hibrid tri desetljeća dugih i u načelu nespojivih rockerskih tradicija
Karlo Rafaneli
Disco za dnevni boravak
Debitantski album prikazao je Blakea kao autora koji može ujediniti ulogu elektronskog producenta i folk kantautora
Trpimir Matasović
Više od akademske produkcije
Publika je itekako mogla uživati u veseloj i prštavoj večeri, kojoj je – koliko god to eventualno proturječno zvučalo – upravo “improviziranost” uprizorenja davala poseban šarm
Dario Poljak
Istinska suptilnost
Već pri izlasku na scenu bilo je jasno o kakvoj se osobi radi – jednostavnost je najbolja riječ kojom bi se moglo opisati Mariju João Pires. Nepretenciozno i sasvim jednostavno odjevena dala je do znanja da se nije došla praviti umišljenom zvijezdom, nego s publikom podijeliti radost uživanja u glazbi
Trpimir Matasović
Čin umjesto djela
Zbog svjesno istraživačkog akcenta programa, u većini je slučajeva bila riječ o projektima temeljenima na improvizaciji, dakle procesu koji, čak i kad nije umjetničko djelo (u užem smislu) jest umjetnički čin, koji svoju svrhovitost pronalazi već u sâmoj potrazi, bez obzira hoće li ona dovesti do nekog pronalaska ili ne
Dario Poljak
Više nego uspjelo, ali…
Schönberg i Boulez nikako nisu nova glazba, dapače, u odnosu na vrijeme koje je prošlo od njihova nastanka čine se sasvim “pitomima” i “poznatima”. Stoga se nameće pitanje trebaju li uopće takva djela imati svoje mjesto na repertoaru MBZ-a
Trpimir Matasović
Deficit suvremenosti
Igor Stravinski, Arnold Schönberg, Pierre Boulez i Witold Lutosławski već su “kanonski”, “repertoarni” skladatelji, više ili manje prisutni i na redovnim koncertnim i scenskim repertoarima, te im kao takvima jednostavno nije mjesto na jednom “međunarodnom festivalu suvremene glazbe”
Karlo Rafaneli
Opera za potrošačku civilizaciju
O ljudskoj drami nihilističke ere, u falsetu
Trpimir Matasović
Glazbenom dramom osnažena režija
Četvero novih tumača glavnih uloga u Wagnerovu Lohengrinu su, svaki na svoj način, podigli čitavu predstavu na (još) višu razinu
Dario Poljak
Bezidejna reprodukcija nota
Christopher Stembridge zagrebačkim je koncertom uz Hrvatski barokni ansambl pokazao svoju izvrsnost, ali jedino na području muzikologije
Karlo Rafaneli
Tužaljka pop-ekscentrika
The Terror je album koji se sluša u cjelini i čiji kompleksni, mračni svijet daleko nadmašuje površinsku ekscentričnost njegovih autora
Karlo Rafaneli
Već viđeno
Treća ploča The Men još je jedan stilski naklon očiglednim izvorima inspiracije
Zrinka Matić
Režijom osnažena glazbena drama
Lohengrin je trijumfirao, a možda su ovacije kojima je publika dočekala kraj svakog od triju činova dijelom i znak olakšanja nakon onoga što joj je Zagrebačka opera priredila prije dva mjeseca s Verdijevom Aidom
