i kulturna zbivanja
#440 na kioscima
Trpimir Matasović
Domotužna gudnja
Pomalo začudno, gotovo se neizbježno nameće usporedba Kuncova Drugog violinskog koncerta s američkim opusima Antonína Dvořáka
Karlo Rafaneli
Elektronska pastorala
Album se povremeno gubi u svojoj gustoj atmosferi, no sudeći po gotovo programatskom naslovu, lako je moguće da je Liarsima to i bio cilj
Marija Ćaćić
Glazba, muškarac i hrana
Neki su se, zbog staromodnijih utjecaja i uspješne međuigre s orkestrom, drznuli usporediti album s djelom Erykah Badu – prije će biti da se Kelis sasvim ugodno smjestila između Solange i Janelle Monae, što joj dakako govori isključivo u prilog
Trpimir Matasović
Kolodvor u h-molu
Mujić konstantno majstorski barata kontrastnim, a ponekad i naizgled nespojivim elementima - “narativnim” i “psihološkim”, “figurativnim” i “simboličkim”, pa čak i, na čisto koreografskoj razini, “klasičnim” i “modernim”
Trpimir Matasović
Orej i Eridika
Jedina pjevačica koja je uistinu dominirala ovom produkcijom bila je mezzosopranistica Sonja Runje u naslovnoj ulozi, koju je oblikovala sugestivno, čak i potresno i u glazbenom i u scenskom segmentu, posve zasluživši ovacije publike na objema izvedbama u kojima je sudjelovala
Marija Ćaćić
Puzajuća žudnja
Minimalnost produkcije te neprocjenjivo iskustvo i poznavanje glazbe samo naglašavaju koliko je Cherry podcijenjena u svojoj briljantnosti i samosvojnosti svog autorskog glasa
Karlo Rafaneli
Subverzivan populizam
Glazbeno bi se Spectre vrlo lako moglo smatrati najkomercijalnijim Laibachovim ostvarenjem, koje besramno posuđuje elemente duha vremena i uklapa ih u vlastiti pseudovagnerijanski svijet
Dario Poljak
I svi se grohotom nasmijaše
Glazbena rješenja dirigenta Srboljuba Dinića jesu bila zaokružena, ali u većem dijelu opere glazba je protjecala znatno sporije nego što to odgovara zbivanjima na sceni, a glazbeni vrhunci (poput drugoga čina) onima koji nisu najbolji poznavatelji opere ostali su nezapaženi
Lujo Parežanin
Sjajna cjelina izmještenih kompozicija
Novi Akinmusireov džez album je ambiciozniji, apstraktniji i slušateljski izazovniji od većine križanja s hip-hopom i neo-soulom
Karlo Rafaneli
Snaga restrikcije, moć tišine
Let There Be Light ide u smjeru suzdržanog, pažljivo aranžiranog kozmičkog jazza; cijela je zvučna slika pažljivo osmišljena i poprilično tekuća te, naposljetku, povučeno i nokturnalno psihodelična
Trpimir Matasović
Ne vičite na nas!
Nije toliko zabrinjavajuće na što su žiri i publika obratili pozornost, nego ono na što nisu – elementi kao što su dikcija, intonacija i stil ovdje su bili posve sporedni.
Dario Poljak
Vražja posla
Scensko čitanje Michała Znanieckog vrlo je klasično, jednostavno i pregledno, ali to ne implicira dosadu, nego, naprotiv, činjenicu da gledatelj ni u kojem trenutku nema potrebu gledati drugamo osim na pozornicu
Trpimir Matasović
Autoriteti dirigentske etike
Horvat i Abbado svoje su umijeće gradili na lancu povjerenja – s jedne strane u autoritet skladatelja i njegovog djela, a s druge u glazbenika i njegovu mogućnost (ali i želju!) da, preko dirigenta kao posrednika, prenese skladateljeve zamisli
Trpimir Matasović
Povijesna neosviještenost
Obljetnica Ansambla za suvremenu glazbu imala je naposljetku i pečat pola stoljeća zakašnjelog institucionalnog blagoslova, posebice u izvedbi Foretićeve Melusine – skladbu je izveo Cantus ansambl, koji je dirigentski vodio ovaj put i povremeno pjevajući Berislav Šipuš
Karlo Rafaneli
Glad za vlastitim glasom
Impresivan arsenal flowova prečesto je podređen nemuštoj pop-rap baladeriji koja, iako obavlja funkciju na čisto zvukovnoj razni, ipak predstavlja svojevrstan kavez za nedvojbeno svestranu, ali i još uvijek nedovoljno iskusnu autoricu
