#440 na kioscima

29.5.2014.

Aleksandar Benažić  

Demonologia obscura

Religiozni fundamentalizam sljubljen s teorijama zavjere u opskurnoj uredničkoj politici mjesečnika Nacija


Prije nekoliko godina (2011. ) pojavio se prvo tjednik, zatim mjesečnik Nacija. Na Facebooku se predstavljaju kao domoljubno-kršćanski mjesečnik. Onome tko nema slične poglede na svijet ovaj se časopis nakon već površnog listanja čini kao novina fundamentalističke orijentacije, koja zagovara stavove “čvršće” od službenih crkvenih. Neću dalje argumentirati vlastiti dojam koji sam stekao o tom listu, jer fundamentalizam, ukoliko nije agresivan prema drugima, i do one mjere do koje brani svoje pravo na vlastiti izbor načina življenja, ne smatram spornim. Povratak fundamentima ili promišljanje o fundamentima vlastitog svjetonazora, često dovodi do njihova prenaglašavanja i želje da se izazove šok kod onih na koje se želi djelovati da prihvate novi – stari svjetonazor. Ovaj časopis međutim nije samo to…

Balon pun zraka Čitanju ovog časopisa me privukao članak u broju 34 iz ožujka s naslovom Helij svjedoči; Zemlja je stara oko 6500 godina Ivana Rusarina. Naslov se nalazi na naslovnoj stranici časopisa, predstavlja valjda “udarni” članak broja, a oko njega na fotografiji lete baloni pogonjeni propan–butanom, odnosno toplim zrakom. To spajanje stvari koje ne idu zajedno: baloni na topli zrak i helij, povezani neizrečenom poveznicom o postojanju nekih balona na helij, ukazuje na aljkavost u dokazivanju ili na sklonost ka uvjeravanju skretanjem pažnje umjesto ka dokazivanju.

Doista, kada se upustimo u čitanje članka vidimo da je članak bez ikakvih navoda. Mi bismo svemu trebali vjerovati na riječ. No već i iz onog što se dade iščitati iz članka vidimo da stvari nisu onakve kakvim su ih predstavljali na naslovnoj stranici i naslovima i podnaslovima (koji ustvari i ostaju upamćeni, a najvećma kod naše populacije i jedino pročitani). Prvo se vidi da se ne radi o nečem novom nego se spominju godine 2002. i 2007. Zatim to nešto tamo kaže neki doktor velečasni. Pa onda vidimo da se ustvari radi o radovima "dr." Roberta Gentryja, koji se navodi kao pripadnik "prestižnih znanstvenih organizacija" i "priznati svjetski stručnjak". Gentry (rođen 1933. godine) radio je kao fizičar u obrambenoj industriji (atomske bombe) poslije je preobraćen u Crkvu adventista sedmoga dana (protestanata koji vjeruju u drugi dolazak, advent Krista, i slave sedmi dan – subotu). Pripada kreacionistima mlade zemlje (Young Earth Creationist) koji smatraju da starost Zemlje odgovara biblijskoj. Sam je razvio teoriju baziranu na tzv. radio halou (pleochroic halos), sferičnoj školjki promijenjene boje unutar nekih minerala u magmatskim stijenama, a smatra se da su nastali zbog alfa zračenja nastalog poluraspadom radioaktivnih elemenata u kristalima. On je zaista objavio neke radove u prestižnim časopisima (Science), ali bez svojih teorija starosti zemlje, a same su teorije kada bi ih i objavio bile ismijane i navođene kao primjer pseudo-znanosti. Kasnije su kreacionistički orijentirani znanstvenici okupljeni oko RATE (Radioisotopes and the Age of The Earth) odbora krenuli razviti osnovnu Gentryjevu ideju. Tim istraživanjima i pripadaju prethodno spomenuta o heliju iz članka. Ukratko: helij nastaje u stijenama zbog raspada radioaktivnih elemenata, i zatim "bježi" iz stijena u atmosferu. Međutim, mjerenja tih znanstvenika (primjerice, istraživanje Humphreys et al.) navodno su pokazala kako u atmosferi ima premalo, a u stijenama previše helija, ako mislimo da je zemlja stara. Dakako da je uslijedio odgovor (npr. Kevin R. Henke) koji pobija njihove rezultate i zaključke….

Možda je Gentry ismijan samo zato što njegove teorije ne pripadaju glavnoj struji znanosti, ne bi bio ni prvi ni zadnji, ali to se u članku treba reći, a ne sakriti. Nadalje, problematika helija o kojoj gospodin Rusarin piše u svome članku a bez bilo kakvog navoda, može biti, a vjerojatno i jest značajna, no to je tek jedna od kockica našeg mozaika slike Zemlje i Svemira i njihove starosti. Postoji jedan fenomen koji ne odgovara predviđanjima, a samo u otkrivanje tog fenomena i njegovo istraživanje ugrađene su znanstvene pretpostavke koje se žele osporiti. Ovdje je problematika svedena na razinu pučke propagande, za koju su potrebna visoka stručna znanja i fizike i geologije.

Prvi ili šesti dan Ustvari to i je glavni problem takvih članaka: u onim dijelovima koji možda i jesu točni, ne traže kritičke čitaoce i ljude koje zanima tematika nego traže vjernike. Provjera onoga što piše, proširivanje znanja, to je opasno. Osim toga znanstveni radovi temeljem kojih je Rusanin napisao svoj članak spominju, što je i on naveo u svom članku, starost zemlje od 6000 do 14000 godina. Taj drugi broj jednako ruši biblijsku kronologiju kao da je napisano 14 milijardi.

Osim toga treba reći i to da kada govorimo o biblijskoj kronologiji, mi u stvari ne govorimo o tome što zaista piše u Bibliji. I to je u stvari meni najfascinantnije u čitavoj priči. U Bibliji postoje dva različita opisa stvaranja svijeta. Oni se razlikuju i po redoslijedu stvaranja: dok je u prvom izvještaju o stvaranju čovjek stvoren šesti dan, u drugom izvještaju o stvaranju čovjek je stvoren prije ostalih bića. U prvom izvještaju koji opisuje stvaranje u sedam dana, Bog prvo stvara svjetlo koje odvaja od tame i svjetlo naziva dan a tamu noć, pa nakon toga drugi dan odvaja vode (za koje se ne kaže kako su stvorene) zemaljske od nebeskih i stvara svod. Treći dan stvara kopno, pa bilje (sama zemlja je stvorena prije stvaranja svjetla – dakle prije prvog dana). Četvrti dan u srijedu stvoreni su Sunce, Mjesec i zvijezde. To znači da pojam dana nije isti Zemaljskom danu koji je jedan obrtaj Zemlje oko svoje osi ili jedan obilazak Sunca oko Zemlje (kako su ljudi vjerovali). Peti dan su stvorene vodene i zračne (one koje lete) životinje. Šesti dan su stvorene kopnene životinje pa čovjek. Sedmi se dan u subotu Bog odmara.

U drugom izvještaju o stvaranju postoji besplodna zemlja, pa je čovjek stvoren od zemlje i božjeg daha, pa je stvoren Eden u koji Bog smješta čovjeka da ga obrađuje, zatim je na zemlji stvoreno ostalo bilje. Zatim su stvorene kopnene životinje i ptice, da bi bile na pomoć čovjeku koji im daje imena. I na koncu je stvorena Eva. Očigledno su postojali anđeli, prije ovog stvaranja, jer se oni pojavljuju u nastavku priče.

S jedne se strane dakle insistira na nekakvom heliju i nekim beznačajnim stvarima u odnosu na sukladnost te dvije priče o stvaranju svijeta u odnosu na naše znanje, ili ono što mislimo da znamo, o zvijezdama povijesti svemira, povijesti života. Imamo priču o nekakvom svodu koji dijeli zemaljske od nebeskih voda, zvijezde i sunce koji su stvoreni nakon zemlje… Naravno ako ubacite u igru svemogućeg Boga onda je sve moguće.

I sad još jedno pitanje: jesu li su oni koji su stavili dva različita izvještaja jedan pored drugoga bili svjesni da su ovi izvještaji različiti ? Ja mislim da jesu i da su ih namjerno stavili jedan do drugoga. Možda baš zato da ljudi ne bi nasjeli tipovima poput ovakvih kreacionista. Još je veći paradoks u čitavoj priči to što je sam Darwin bio kreacionist, on je naime sam – tako bar kažu neke knjige o njegovu životu – duboko vjerovao u Boga i u to da je Bog stvorio svijet.

Dopuniti ili ispraviti Glavni urednik Nacije (kako ovo dobro zvuči) zove se Elvis Duspara. On piše i uvodnik a osim toga i nekoliko članaka u svakom broju. Čovjek naravno ima svoje viđenje svijeta, da je rođen u srednjem vijeku gorile bi lomače prvo one koje bi on potpaljivao, a onda svakako i jedna njemu, jer čovjek je svakako heretik opasno blizak dualistima. No i Ivanova Apokalipsa je u priličnoj mjeri dualistička… Borba Dobra i Zla, ali to je proturječno ideji svemogućeg Boga.

Čovjek se jako voli držati onog što je u Bibliji zapisano, no kao većina onih koji bukvalno slijede Bibliju ne zna da svaka priča ovdje ime barem još jednu varijantu i da su te varijante obično i proturječne.

Interesantan je njegov članak "Dopuniti ili ispuniti?" u kojem napada svećenike koji na Misi kad čitaju Evanđelje po Mateju (5,17) izvrću Isusove riječi pa umjesto: "Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. Nisam došao ukinuti nego ispuniti." A oni umjesto ispuniti kažu dopuniti. Potrudio se pa je tražio što piše u Prijevodu Bilije kralja Jamesa, pa u Vulgati na latinskom. Ali mu nije palo na pamet da su možda kroz tisuće godina riječi često puta bile krivo prenošene, tumačene, prevođene. Svoj svjetonazor on gradi na tumačenju jedne riječi. Ali Isus nije pričao niti engleski niti latinski, smatralo se da je govorio aramejski koji je tada bio u općoj upotrebi u Izraelu, prema nekim pretpostavkama možda je govorio nekim oblikom starohebrejskog, koji je izgleda ipak bio sačuvan u to vrijeme.

Biti dosljedan s jedne je strane vrijedno poštovanja, no prevelika dosljednost redovito vodi u propast, kao i onaj put dobrih namjera koji vodi u pakao. I Hitler i Pol Pot i Leopold II. belgijski, ustvari su dosljedni dečki. Iza njihovih postupaka stoji čvrsta logika i njihova namjera je stvoriti pravedno i dobro društvo. To vidimo iz njihovih knjiga. Kad slijedimo tu logiku, šta je to ubiti nekoliko desetaka miliona ljudi sada, koji bi ionako ostali nesretni, kada će na njihovo mjesto doći novi sretni ljudi. Takva logika ima nekoliko velikih manjaka, pogotovo ako ste vi među onima koje treba ukloniti. Ciljeve treba ponekad procijeniti i s obzirom na sredstva koja mislimo upotrijebiti i nuspojave.

Elvis je i protiv "mačkara" i protiv slika golih žena. Posebno se okomio na francuskog slikara kraja 19. i početka 20. stoljeća William-Adolphea Bouguereaua. Taj nije slikao samo svete sličice nego i antičke mitološke scene i gole žene. Elvis kaže kako ga je proučio i da mu se čini: "Kao da je sad došao s nekog skupa gdje se demoni okupljaju oko Duha Asiza… Da ne spominjem niz golih žena koje su meni preteča pornografije", kaže on. Vidite to je ta dosljednost – a zaboravlja da je bog izbacio iz raja Adama i Evu jer su se obukli! Pa i David je plesao gol pred Bogom i ljudima licemjerima koji su se sablažnjavali.

Elvis Duspara ima i jednu opsesiju koja je u zadnje vrijeme postala dosta popularna i pomodna u ovoj zemlji, rvackoj. Svi nešto pljuju po petokraci. Ustvari njemu se Bouguereau posebno zamjerio jer je naslikao Mariju okruženu anđelima, a oko glave joj aureola od bijelih petokraka. I kada su dijelili sličicu s reprodukcijom te slike on je to odbio. I kad ga je svećenik upitao što ne valja s tom sličicom on je odgovorio:

- Ma velečasni… ja vam već dugo bijem bitku s Bafometovim znakom koji se uvukao u Crkvu… s petokrakom.

- Aha… petokraka… gdje god je petokraka to je sotonizam! – nastavio je svećenik, a ja sretan što imam ispred sebe brata po Kristu i slugu Isusova kojemu je poznato čiji je petokraka znak.

Ja sam pomislio s obzirom na ono što je Elvis rekao o jadnom Bouguereauu pomislio kako je on neki mistični slikar pun takvih demonskih znakova. Odjurih na stranicu s njegovim djelima, kad tamo samo na toj slici petokrake. Pa ni golih žena nema toliko.

Petokraka kod noge Elvis Duspara nastavlja svoj pohod protiv petokrake i novom broju Nacije. Nakon članka o nekoj sestri Kristini koja je svojim nastupom na televiziji pobudila njegovo gnušanje, članku dodaje post scriptum: "Ako su se sotonoljupi zapitali kako to da nigdje nema njihovog omiljenog znaka petokrake, evo da ih utješim… u dvanaestoj sekundi [se] kod nogu sestre Kristine pojavljuje taj odvratni sotonin znak."

Takve izjave nisu samo neuljudni ispadi neotesanog provincijalca koji prodaje pamet sa svoje tri pročitane knjige. Taj tip priča o nekakvom Asizu, Bahometu – neka ga odvedu istjerivaču duhova. Ako mi nastavimo popuštati takvim ljudima ne gine nam Afrika Paprika.

Zvijezda petokraka nalazi se na zastavama mnogih zemalja. Između ostalog bijela zvijezda simbol je Amerike, a nalazi se i na zastavama pojedinih država SAD-a. Žute (zlatne) petokrake zvijezde predstavljaju države EU. Dakako postoji i crvena zvijezda kao simbol socijalizma koju su imale mnoge socijalističke i komunističke države.

Simbolika tih zvijezda dolazi iz vremena renesanse kad se simbolika zvijezde profilirala kao simbol čovjeka mikrokozma koji je u odnosu s makrokozmosom. Ta je ideja formirana već kod Leonarda da Vincija. kasnije je jasno izražena i u crtežu u djelu Kornelija Agripe De occulta philosophia libri tres. Simbolika pentagrama dolazi i iz toga što su u dužinama pentagrama sadržani odnosi zlatnog reza. Nije nebitno da Leonardo da Vinci surađuje s talijanskim matematičarem fra Luca Bartolomeo de Pacioliom – koji je prije toga bio profesor u Zadru. Luca Pacioli se obično smatra i osnivačem dvostrukog knjigovodstva, iako je prvo takvo djelo napisao Dubrovčanin Benedikt Kotruljević (djelo je napisano 1458., a objavljeno tek više od sto godina kasnije, 1573. godine).

Dio svojih spoznaja i o zlatnom rezu i o simbolici pentagrama Pacioli je možda pokupio tijekom svojeg boravka u Zadru. Tragove simbolike zlatnog reza nalazimo i u zadarskoj legendi o svetom Krševanu. U Hrvatskoj se, ali i u drugim zemljama “regije”, među arheološkim nalazima pojavljuju i prstenovi s urezanim znakom pentagrama. To je možda dio tradicije koja pentagram naziva Solomonov pečat; pomoću istog tog pečata koji mu je dao anđeo, kralj Solomon je prema legendi natjerao demone da izgrade njegov hram. U kršćanskoj simbolici pentagram predstavlja i pet rana Isusovih, što je opet simbolika Isusa kao čovjek mikrokozmos i Isus kao Bog makrokozmos…

Ono što je nama kao Hrvatima posebno značajno je reljefna ploča s krsnog zdenca u splitskoj krstionici. Taj zdenac opločuju reljefne ploče s tzv. starohrvatskim pleterom. Kao najznačajnije među njima se smatraju ploča s prikazom hrvatskog kralja i ploča s prikazom pentagrama i pticama među krakovima. Prema danskom arheologu Ejnaru Dyggveu (1951.) koji je istraživao Solin, te ploče su prvotno bile dio oltarne pregrade Zvonimirove krunidbene bazilike u Solinu. Između ostalog i zato što su tamo nađeni fragmenti ploča izrađeni u istom stilu.

Ne bismo baš mogli reći da je taj pentagram – i s obzirom na mjesto i možebitne prvotne i kasnije sekundarne uporabe – bio u službi demona; naime, oltarna pregrada i krstionica to isključuju.

Pentagram je simbol i sredstvo čovjekove vlasti nad demonima – koja može naravno postati zavodljiva i dovesti do oholosti prema Bogu i u tom svojstvu je pogubna i bogohulna. Pentagram je i sredstvo kojim se demonu brani ulaz u neki prostor… Pentagram kao simbol sotonista i raznih pogana je relativno recentna stvar, tek od 21. stoljeća.

Uostalom ne bismo li se trebali zapitati zašto uopće ljudi poput Elvisa Duspare hoće ukloniti znak koji prijeći demonima da zavladaju Hrvatskom!? Ili da budemo ozbiljniji – znaka koji je samim tim što se nalazio u prostorima u kojima se nalazio zajedno sa slikom hrvatskog kralja bio i simbol hrvatske državnosti na tim prostorima. Nisu li nas te sile koje se bore protiv petokrake u jednom trenutku naše povijesti skoro lišile tih prostora koje je petokraka obranila.

preuzmi
pdf