10.3.2005.

Jurica Starešinčić  

Krist, vino i voda

nogometna zvijezda

da je isus krist pop pjevačica

i da ima velike grudi

koje se ne stidi pokazivati

i dobrog menadžera

s pravim vezama na htv-u

možda bi upravo njezine pjesme

u kojima pjeva o ljubavi

i kraljevstvu nebeskom

rezerviranom samo za dobre

pjevušio ovaj ružni skinhed

koji se upravo zabavlja

modeliranjem lica nekog klinca

odjevenog kao strašilo

s velikim zaokruženim a na majici

da je isus krist nogometna zvijezda

i da igra u dinamu

možda bi našem prijatelju skinhedu

pisalo upravo njegovo ime na leđima

i možda bi za pojasom imao

smotane nove sportske novosti

u kojima isus krist

zlatni dečko maksimira

poziva navijače na razumijevanje

i jedinstvo pred jednim bogom

čije je sveto ime dinamo

da je isus krist član vlade

i da se bori protiv korupcije

da se zalaže za smanjenje

prihoda saborskih zastupnika

i pročišćenje birokratskog stroja

na brzinu bi ga raspeli

i na televiziji bi objavili

da mu je pradjed bio srbin.

da je isus krist manekenka

i da joj je tek petnaest godina

sve bi ju novine pitale što misli

o bitnim životnim problemima

i ona bi im govorila kako je ljubav

jedini smisao našeg postojanja

i kako se trebamo što više voljeti

kao sto se ona voli sa svim fotografima

agentima i plejbojima

i na kraju bi se udala za nogometaša

koji bi završio karijeru zbog ozljede

i postao debeli narkoman

međutim

isus krist je pokojni filozof

možda besmrtni sin božji

možda plod mašte napaćenog naroda

u svakom slučaju

malo koga više boli kurac za njega

crvene ruže za judu

i noć se spušta nad tijelom raspetog krista

i krv se kruti na njegovim slabim prsima

i judin smijeh dopire iz drugog svijeta

gdje pije kavu sa svojim prijateljicama

a poncije je nagovara na nešto žešće

možda joj tako lakše prodre u uske hlače

prvi put mi se predstavila kao marija

pričala je o samoći ostavljenih žena

vrlo brzo je promijenila ime u maja

a ja nikako da nađem dovoljno vremena

da se raspitam među babilonskim kurvama

ili susjednim egipatskim faraonima

i noć se spušta nad tijelom raspetog krista

i glazba se više ne čuje s kalvarije

a poncije i juda su u stanu kraj mosta

gdje im pijanima sve izgleda privlačnije:

sava manje prljava a ljubav manje lažna

dok mrtvom kristu društvo pravi samo tišina

kriva nota

sjedio sam na svježe obojanoj klupi

kao krist pred hitlerovim streljačkim vodom

optužen zbog židovstva i ljubavi

jednog od najvrućih dana tog ljeta

i kad je došao moj red na solažu,

kad je izdajnički orkestar

nezainteresiranih slučajnih prolaznika

na trenutak utihnuo –

odsvirao sam krivu notu.

zazvučala je kao ha umjesto ce

i ostala lebdjeti u zraku čekajući razrješenje

koje nije nikako dolazilo.

zazvučala je kao ‘molim vas da izađete’ umjesto ‘marš van’

kao ‘možda drugi put’ umjesto ‘ne, ne želim te viđati’

kao ‘oprostite’ umjesto ‘miči mi se s puta’

kao ‘možda je za oboje bolje’ umjesto ‘ne zanimaš me više’

kao ‘spolni organi’ umjesto ‘kurac i pička’

kao ‘kako želiš’ umjesto ‘preklinjem te da me ne ostaviš’

kao ‘super’ umjesto ‘moglo je i bolje’.

kako je samo smiješno kad ponovno

gotovo čitav život kasnije

prođem pored iste klupe

gotovo zaboravivši sve riječi

gotovo zaboravivši lice

i sasvim naivno ne očekujem

da ponovno utihne grad,

a u mojim ušima zatitra

trag davno odsvirane

ali nikad razriješene note.

ti i ja

pođimo, ti i ja

kako se noć prostire pred nama

kao u nesvijesti

pokušajmo ostati stajati

i pratiti noge

koje bježe

pronađimo oslonac

ti i ja

hajde, samo ti i ja

među ružnim debelim ženama

nestvarno selo

na rosnim zelenim livadama

nisam znao

da ih je smrt

toliko pokosila

ostali smo ti i ja

plešimo, ti i ja

kako se grobovi prostiru pod nama

na kraju svijeta

kiša je pala na pusti pijesak

moja mala muljika

najljepša i najbolja

uz gabrijelovu glazbu

plešimo ti i ja

kako sam

zašto me pitaš kako sam

kad znaš da sam loše?

kad znaš da još uvijek

iznad mene lebdi oblak

koji mi govori da me voli

koji mi govori da sam bitanga.

zašto me pitaš tko sam sada

kao da se išta ikada mijenja?

jučer sam ponovno promiješao karte

i opet su bile iste

iste kao u prošlom životu

kad si me pitala

zašto sam pesimističan

i kad sam ti pokazao što držim u rukama

a ti si samo kimnula glavom: a-ha.

zašto me pitaš za stare prijatelje

kad znaš da oni to nisu ni bili?

svi smo samo poznanici

stranci koji se slučajno susreću:

netko se ubio, nitko ne zna zašto

netko je otputovao i piše samo laži

netko je bio i ostao govno

netko još uvijek traži ime

a ja se po običaju držim daleko.

zašto onda tražim još jednu šansu?

zašto tražim da se karte ponovo podijele?

zašto oblak zovem imenom?

 jednom se zove ivan – kažem mu tata

 onda mu kažem: isuse, bože i iskupitelju.

zašto me u snovima muče duhovi mrtvih?

zašto učim nove trikove da zabavljam ljude

 kojih nema kraj mene?

a ti...

zašto me pitaš kako sam

kad znaš da ću reći

 dobro?

govori svim jezicima

koža su joj goli vrhunci

gdje je malo trave

samo tu i tamo u udubini

i miriše na rosu

dok se penjem po njoj

i ne znam je li to od pića

ili mi se vrti od svježeg zraka

dok rastem prema nebu.

i isus je govorio svim jezicima

kad se popeo na planinu

i svi su ga razumjeli

i svi su mu odobravali

kao što mala španjolka

stenje svim jezicima

i svi je jednako razumiju

stranci koji se penju i silaze.

i onda se spuštam

kao što sam se i popeo

polako, da ne propustim

ni dio njezine ljepote

i čini mi se da sam živ

više nego što sam bio prije

kad sam brojio crne rupe

i izmicao se zvijezdama.

idiot wind

u ovoj sobi

kao na kraljevskom tronu

ona je sve ono što ne želiš da bude

ona je kraljica i bog

nedodirljiva i neshvatljiva

i ti se pitaš je li sve izgubljeno

i tko će sada pokapati mrtvace

a ona priča o alkemičaru

i o celestinskim proročanstvima

i o tantra jogi

i o upoznavanju sebe

– ja sam uvijek otvorena novim iskustvima

– ja sam takva, meni novac nije važan

– ja osobno ne vidim zašto je to bolje

– ja nikoga ne osuđujem

– ja se razvijam

– ja uvijek

– ja ne

– ja

you’re an idiot babe

it’s a wonder that you still know how to breathe

milena

već je bila trošena na sve načine

bila je zahodska krpa i dala bi se svakome

u gomili ljudi koji su je izbjegavali

na ovom dugom lošem žuru.

gledao sam je i lagao si

kako se nije mnogo promijenila

kako još u njoj ima svjetlosti i pjene

kako na njezinom licu još nije izbrisana

ona stara milena

koja je hodala iznad zemlje

i koja je bila skupa...

previše skupa za mene.

i dugo sam vagao

hoću li se osjećati bolje ili gore

ako je sad uzmem

i ispijao sam pivo za pivom

i ona je postajala sve mlađa

i ona je postajala sve teža

i dok sam ulazio u nju

na trenutak sam se osjetio počašćenim

i dok sam upisivao njezin broj u mobitel

na trenutak sam pomislio da ću je zvati.

bivša balada

okudžava, visocki i galič

odavno su mrtvi

u skupom kafiću loša glazba

nema tko napisati

baladu o smrti.

dok pijemo dragocjeni čaj

iz porculanskih šalica

kroz zagušljivi zrak čujem

marinu kako priča

o bivšem dečku.

inatim se

slažući praznu ambalažu šećera

u nepravilne kineske vrtove

ali zla konobarica ih odnosi i baca.

treba mi bodež

jer nisam dovoljno muškarac

da golim rukama ubijem

bivše ljude

bivše gradove

bivše poslove

bivše veze.

spaliti mostove

izbrisati tragove

pobacati suvenire

i opsovati na ruskom.

tko je isus krist

tko je isus krist?

– pitao sam svećenika –

on je veliko dobro i on te jako voli

on je dao život da nas iskupi

on će te uvijek zaštiti od svakog zla

isus se smije kad si dobar

a plače kad psuješ i kradeš i

gledaš sličice golih djevojaka.

isus te moli da poštuješ oca i majku

da ne poželiš tuđeg ženidbenog druga

da redovito ideš u crkvu...

tko je isus krist?

– pitao sam majku –

isus je bio dobro dijete

volio je sve ljude a najviše svoju majku

isus je svima pomagao

slijepima je vratio vid

gladnima je dao kruh

smrtnicima obećao vječni život.

ako želiš da te isus voli

i ti moraš pomagati drugima

moraš mi pomoći oprati posuđe

a tati moraš donijeti pivo.

tko je isus krist?

– pitao sam oca –

samo ti dobro uči

pa ćeš imati puno novca

a filozofiranje ni tebi ni isusu

neće ništa pomoći.

tko je isus krist?

– pitao sam boga –

on je moj sin i moje drugo ja

on je čovjek i bog

on je nesavršen i svemoćan

on je smrtnik koji uskrsuje

on je početak i kraj svega što misliš da znaš

i sine...

ti si možda on!

tko je isus krist?

– pitao sam se...

ako je čovjek zašto je bezgrešan?

ako je čovjek zar nije volio žene?

zar nije poželio mariju magdalenu?

zar nikada nije zamrzio ivana

kad je svoj bijes na ropstvo i neimaštinu

iskalio na njegovim nevinim leđima?

zar nije nikada pomislio

da je samo šizofreni luđak

koji je pobjegao u nemoguću fantaziju

nesposoban da se suoči sa životom?

tko je isus krist?

– pitao sam prvu djevojku.

a ona me je glupo gledala

kao da sam upravo uskrsnuo od mrtvih

ali mala glupača je bila lijepa

pa sam brzo zašutio.

mislim da razumijem

iako nisam crnac

i nikada nisam osjetio teret rasizma,

nisam lutao bez zaštite zakona

kao savršena žrtva ubojicama i pljačkašima,

nisam izgubio mladu ženu i

nisam prodao dušu vragu –

povijao sam se pod komunizmom,

nacizmom, kapitalizmom i glupanizmom,

prijetila mi je smrt od granata,

osjetio sam prazninu ljubavi i prijateljstva i

pokušao sam naučiti svirati –

pa mislim da razumijem

zašto je robert johnson morao lutati

i podijeliti s drugima svoj bluz.

iako nisam židov

i moja zemlja nije pokorena,

nisam siromašan do granice gladi, a

majka mi nije kurva i ludača –

ipak sam svjedočio borbi za ideju slobode,

smio sam pojesti samo jednu naranču dnevno, a

majka mi je radila nedostojne poslove –

pa mislim da razumijem

zašto je isus iz nazareta morao lutati

i nagovarati druge da se vole.

iako nisam luđak

i nemam nekrofilne potrebe,

ne slikam loše slike da bih preživio,

nemam sposobnost da manipuliram masama –

tražio sam život u mrtvim stvarima,

slikao loše slike za sebe i prijatelje,

vidio lopove, ubojice i razne profitere

kako manipuliraju masama vičući iz kutije –

pa mislim da razumijem

zašto je adolf hitler morao ubijati

i boriti se za svoje ideale.