Carpenterove izvedbe Bachovih djela doista nisu reprezentativne za orguljski opus toga skladatelja, nego za prikaz Carpenterova doživljaja njih, što je očigledno kroz izbor doista nestandardnih registracija
Uz koncert orguljaša Camerona Carpentera, održan u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu 9. svibnja 2015.
U današnje vrijeme vrlo je lako na koncerte doći s predrasudom, i to ne “jednostavnom”, koja bi se temeljila na pročitanome ili na slikama, nego kudikamo “kompleksnijom”, koja se temelji (i) na videozapisima. Tako je lako imati predrasude i o sviranju i djelovanju američkog orguljaša i skladatelja Camerona Carpentera, koji je najveći dio svoje međunarodne slave stekao upravo zahvaljujući internetu i društvenim mrežama.
O pozitivnom utjecaju društvenih mreža, naročito u Carpenterovu slučaju, nema potrebe pretjerano govoriti. Malo tko nije čuo za njega putem videa na YouTubeu na kojima demonstrira svoju virtuoznost, ne samo na manualima orgulja nego i u pedalu. Zagrebačkoj se publici predstavio u ciklusu Lisinski subotom, gdje je osebujnim programom predstavio što i kako može izvesti na drugim najvećim orguljama u Hrvatskoj.
Razgibane žaluzije
Koncert je otvoren njegovom vlastitom interpretacijom Preludija iz Suite u G-duru za violončelo solo Johanna Sebastiana Bacha, kojoj je dodao vrlo osobni pečat harmonizacijama specifičnima za vlastiti glazbeni jezik. Jednako kao što je specifičan i njegov skladateljski izričaj, toliko je specifičan i njegov način izvođenja Bachovih djela na orguljama. To je pokazao u izvedbi Šeste trio sonate u G-duru u kojoj je vanjske, brze stavke odlikovao ekstremno brz tempo, dok je u polaganom stavku bilo pomalo nejasno što želi učiniti sa žaluzijama koje su se neprestano i bez neke očite logike otvarale i zatvarale (tek je u kasnijem intervjuu s Pavlom Mašićem otkrio da je ovo itekako zastarjeli instrument za njegove potrebe, pa je odgovor na pitanje o žaluzijama možda upravo u tome).
U istome tonu protekle su i Fantazija i fuga u g-molu, također Johanna Sebastiana Bacha. Carpenterove izvedbe Bachovih djela doista nisu reprezentativne za orguljski opus toga skladatelja (ako tražite snimke Bachovih djela, njegove zasigurno neće biti prvi izbor), nego za prikaz Carpenterova doživljaja njih, što je očigledno kroz izbor doista nestandardnih registracija, kao i tempa. No da mu noviji orguljski repertoar svakako bolje pristaje, pokazao je u majstorskoj izvedbi Varijacija na staru božićnu pjesmu “Noël nouvelet”, op. 20 Marcela Dupréa. Tehnička zahtjevnost skladbe Carpenteru nije predstavljala nikakve probleme, a glazbeno je bilo očito kako je Dupréov glazbeni jezik bliži njegovu izvođačkom karakteru nego onaj Johanna Sebastiana Bacha.
Drugi dio koncerta bio je posvećen transkripcijama klavirskih djela za orgulje, pa je tako u vlastitoj obradi Carpenter izveo 1. i 4. etidu iz opusa 10 Frédérica Chopina te skladbu Funerailles Franza Liszta. Naročito u potonjoj skladbi konfuznom je djelovala stalna potreba orguljaša za promjenom registracije, što je ujedno i otežavalo praćenje tijeka same skladbe.
Pedalna revolucija
Službeni dio programa zaključen je improvizacijom trostavačnoga djela u kojem je Carpenter kao glavne teme imao hrvatske napjeve – dva iz Međimurja (Ljubav se ne trži i Vehni, vehni fijolica) te jedan i napjev iz Slavonije (Moja diridika). U njima je pokazao kako majstorski vlada umijećem improvizacije na orguljama, pri čemu se ne ustručava koristiti brojne utjecaje koji dolaze iz jazza i popularne glazbe.
Nakon službenog dijela programa, orguljaš je izveo čak tri dodatka. Prvi je bio Chopinova Revolucionarna etida (u kojoj je virtuozna dionica lijeve ruke transkribirana uglavnom za pedal), koju bi se moglo nazvati i njegovim zaštitnim znakom – među ostalim, izvedba tog djela ubraja se među njegove najgledanije uratke na YouTube-u. Drugi dodatak bila je obrada pjesme Somewhere Over the Rainbow iz filma Čarobnjak iz Oza, dok je posljednji bila Bachova Fuga u e-molu, BWV 548.
Ukupnim je koncertom i čitavim doživljajem (u koji se ubraja i vrlo osebujna odjeća za koncert, koja ni u jednom slučaju nije uključivala odijelo ili smoking) Carpenter oduševio zagrebačku publiku. S obzirom na to da orgulje dvorane Lisinski smatra zastarjelima i ne baš sasvim pogodnima za izvedbe različitih skladbi i improvizacija, valja se nadati da će moći u potpunosti zabljesnuti na pozornici Lisinskog nekom drugom prilikom, kada bi mogao doći u pratnji svoga instrumenta, Međunarodnih orgulja za turneje. O njima se više informacija može pronaći, a gdje drugdje, nego na internetu