12.2.2016.

Petra Zlonoga  

Alexander Stewart - Igra pamćenja

Alexander Stewart, američki redatelj i animator, nedavno je završio animirani eksperimentalni film u produkciji zagrebačkog Bonobostudija. Film Tu tamo upravo je imao svoju svjetsku premijeru na festivalu u Ottawi a svoju europsku imao je 24.9. u Kinu SC, na prvom danu festivala 25 FPS. Osim svog autorskog rada, Alexander također predaje animaciju na DePaul sveučilištu te je jedan od su-osnivača Eyeworks festivala u Chicagu.

 

Možeš li nam reći više o glavnoj ideji filma Tu tamo te o procesu njegovog nastanka?

Zaista mi mnogo znači što će ovaj film biti prikazan na 25 FPS-u, na jednom od mojih omiljenih festivala, te u gradu u kojem je napravljen! Žao mi je što neću moći biti prisutan. Tu tamo je zamišljen kao kombinacija dviju stvari: animiranog bloka za crtanje i strukturalnog filma. Počeo sam ga tako da sam radio crteže po promatranju na Malom Lošinju i u Zagrebu, a zatim koristio te skice kao bazu za animaciju. Film se razvija od slobodnog stila skice do različitih faza apstrakcije, tako da jedne te iste osnovne kompozicije postaju sve apstraktnije kako film odmiče. Koristio sam audio snimke koje sam napravio za vrijeme skiciranja kao spoj konačnih apstraktnih slika i originalnih skica.

Ideja filma jest da kako napreduje od početnih prepoznatljivih crteža mjesta i stvari, igra svojevrsnu igru pamćenja s gledateljem, sa sekvencama crteža i sa zvučnim tragovima. Film bi trebao oponašati način na koji sjećanja postaju pojednostavljena, intenzivirana ili apstrahirana kroz vrijeme i ponovna prisjećanja.

 

Kako je došlo do suradnje s Bonobostudijom?

Kada sam 2012. došao u Zagreb na 25FPS upoznao sam Vanju Andrijević. Nešto kasnije razgovarao sam s njom o ideji da dođem u Zagreb istraživati povijest eksperimentalnog filma u Hrvatskoj i da napravim kratki film. 

Jako me zanima avangardna kinematografija i animacija, i želio sam proučavati kako se to dvoje isprepliće u Zagrebu. Zajedno smo napisali projekt koji je dobio financijsku potporu i dva puta sam dolazio u Zagreb da istražujem i radim na projektu. Darko Masnec je pridonio animaciji na samom filmu. Njega i njegov rad sam također vidio na 25 FPS-u i znao sam da se njegov stil i pristup odlično uklapaju u projekt kakav sam zamislio. Rad s Vanjom bio je sjajno iskustvo. Ona je odlična što se tiče autorskog filma i neobičnih projekata, i nalazi načine kako da ih ostvari. Svijet filma treba više ljudi poput nje!

 

Koliko si se kroz iskustvo rada i života u Zagrebu upoznao sa kulturnim specifičnostima scene ovog grada? Bi li mogao izdvojiti nešto?

Stigao sam u Zagreb u lipnju upravo kad je počinjao Animafest i to je bio odličan početak. To je bila sjajna prilika da upoznam lokalnu animacijsku i filmsku scenu. Posebno su mi se svidjeli razgovori na Scanneru, akademskoj konferenciji vezanoj uz animaciju koja je dio festivala.  

Općenito, čini mi se da u Zagrebu postoji više ispreplitanja raznih filmskih područja nego u Chicagu. Čini se kako su svjetovi nezavisnog narativnog filma, eksperimentalnog filma i animacije vrlo svjesni jedni drugih i međusobno povezani.  

Rekao bih da postoji zaista dobra kultura filma u Zagrebu! Vodio sam niz sjajnih razgovora o filmu i animaciji. Ljudi su mi govorili da je Zagreb prazan ljeti i to sam doista i doživio, no atmosfera mi je olakšala da posao napravim do kraja.

Ovo je nešto što će vjerojatno puno Amerikanaca reći o Europi, ali zaista sam cijenio osnovnu kvalitetu života dok sam bio u Zagrebu. Bilo je tako lijepo što ljudi uzmu vremena da popiju kavu, gemišt i da se druže tijekom dana. I jeo sam jako puno sladoleda! Uživao sam u Maksimiru i šetnjama po šumi po lijepom ljetnom vremenu.

 

Koliko se sjećam tog razdoblja, posebno si se interesirao za Zagrebačku školu crtanog filma. Kako percipiraš to razdoblje? Koji autori su ti bili najzanimljiviji?

Čuo sam za Vladu Kristla prije nekoliko godina, i njegov Don Kihot je moj najdraži film iz perioda Zagrebačke škole. Dnevnik Nedjeljka Dragića bio je dijelom i inspiracija za moj film – putni blok za crtanje. 

Umjetnik koji mi je na kraju bio možda najzanimljiviji je Aleksandar Srnec, koji je bio slikar i član grupe Exat 51, te koji je također radio i pozadine u Zagreb filmu. Hrvoje Turković pokazao mi je vrlo lijep članak koji je napisao o Srnecovim filmovima i to mi je dosta pomoglo da shvatim više o kreativnim i političkim strujama ranih dana Zagrebačke škole. Uživao sam u Srnecovim slikama u MSU i bio jako inspiriran njegovim kinetičkim skulpturama. Njegove luminoplastike su zaista fascinantne!

Također, jako me zanimaju filmovi Ivana Ladislava Galete – grafički su zanimljivi, bave se manipulacijom kadra i strukturirani su na način koji je pristupačan i animatorima, iako sami po sebi ne bi bili smatrani “animacijom”. Imao sam sreće da ga upoznam i da popijemo kavu kada sam bio u Zagrebu 2012. Uvidio sam i njegov veliki utjecaj na Zagrebačku scenu eksperimentalnog filma. 

Vidio sam nekoliko filmova preko Kratke baze, koju uređuje 25 FPS, koji su mi se jako svidjeli. To je sjajan izvor. Bilo mi je pravo zadovoljstvo istraživati i gledati filmove tamo, i otkrio sam zaista jedinstvene radove, primjerice filmove Mladena Stilinovića za kojeg prije nisam znao. Jedno od mojih omiljenih “otkrića” su filmovi Karpa Godine. Njegov film Zdravi ljudi za razonodu je nevjerojatan. Molim vas, pogledajte ga na You Tubeu ako već niste!

 

Kao autora, koja te područja najviše zanimaju?

To je veliko pitanje! Možda bih mogao, ovako napamet, nabrojati nekoliko mojih omiljenih djela da vam bude jasnije što me inspirira. Što te tiče filmova, tu su 69 (r.  Robert Beer), Mamljenja (r: Jordan Belson), Spasi me (r. Stuart Hilton), Crna kula (r. John Smith). Od vizualnih umjetnika: Ken Price, Paul Klee, Sol LeWitt, Christina Ramberg, Fred Sandback... Očito je da me zanima stvaranje filma i animacije, volim crtati i slikati. Obično je moj rad apstraktan. Nekada se više bazira na intuiciji i improvizaciji, a nekada je više orijentiran na sam proces.

 

Budući da si jedan od osnivača i direktora festivala EYEWORKS, festivala eksperimentalne animacije, što bi po tvojem mišljenju blo “eksperiment” u animaciji te gdje postavljaš granicu između “eksperimentalnog” i “ne-eksperimentalnog” / “tradicionalnog” u animaciji? Kako vidiš odnos između sadržaja filma i samog procesa njegovog stvaranja?

Na Eyeworksu ne razmišljamo toliko o kategorizaciji, zašto nešto jest ili nije eksperimentalno. To je amorfno, baš kao poznata definicija pornografije: “Znam što je to kad to vidim.” Za festival pokušavamo naći animaciju koja se čini kao ozbiljno kreativno istraživanje nekog područja. Nekada su to filmovi koji se uklapaju u klasičnu ideju eksperimentalne animacije koju su ljudi učili u školama, kao što su radili Len Lye ili Oskar Fischinger. Iako, nekada je to što pokazujemo sasvim drugačije, poput radova moje omiljene suvremene autorice, Yoriko Mizushiri.

Mislim da je za mene najvažnije naći radove koji se bave nekim aspektom osnovnih elemenata animacije, sa svim mogućnostima inherentnim tom mediju, na nov i neočekivan način. 

 

Kao autor, programer i očito zaljubljenik u eksperimentalnu animaciju, što bi rekao da su današnji trendovi u tom području, ako ih uopće ima po tvom mišljenju?

 Čini se da trenutno ima puno animiranih filmova sa stop-animacijom predmeta. Postoje ljudi koji već odavno rade na taj način, poput Paula Busha, a sada neki novi autori također eksperimentiraju s time na nove načine, primjerice Caleb Wood.

Zanimaju me ljudi koji nalaze kreativni izražaj koristeći kompjutersku grafiku, što je također u porastu zadnjih godina. Tu je svakako David OReilly, koji je bio naš prvi festivalski gost i koji je zaista zaintrigirao mnoge ljude koristeći kompjutersku grafiku na zanimljive načine. Nedavno sam se oduševio radom Iana Chenga, Takeshija Murata i Eda Atkinsa… Mislim da ima zaista mnogo nove kreativne energije koja se događa u kompjuterskoj grafici ovog trena.

Zadnjih godina prepoznaje se vrlo jak i specifičan rad nekolicine mlađih japanskih animatora. Animator Atsushi Wada, primjerice, radi zaista odlične filmove koji su sve prisutniji na festivalima. Zanima me kako će se ta scena razviti, sada kada su autori već postali etablirana imena. 

Također mi se čini da u zadnje vrijeme postoji određena znatiželja animatora da prošire svoj rad i istraživanja na instalacije, multiple projekcije i video igre. Primjerice, Peter Burr je radio s ogromnim video instalacijama koje su mi jako dobre. 

 

Radiš li trenutno na nekim novim projektima i kada te možemo opet očekivati u Hrvatskoj?

Upravo radim na projektu hibridne animacije koja kombinira snimljene laserske zrake s nekom kompjuterskom grafikom. Još je daleko od gotovog, ali jako se zabavljam dok radim! Osim toga u zadnje vrijeme dosta crtam, a odnedavno i slikam.

Nadam se da ću doći u Hrvatsku sljedećeg ljeta na Animafest!