15.11.2016.

Luca Kozina  

Kao čudovište

 

 

 

Mi, obitelj

 

Dvadesetšest mi je,

čitaj šest.

U našem stanu ručak

počinje tek u tri, nekad u četiri,

a nekad ga i nema, samo pureća  

šunka na rastopljenom maslacu

u praznoj kuhinji, na stolu posutom

mrvicama, sunce probija 

kroz prljave prozore.

Puno nas je, ali svi želimo,

zamišljamo da smo sami, da ne trebamo

zaključavati vrata wc-a,

da ne trebamo jutrima hodati na prstima,

da ne trebamo paziti kakvu muziku

slušamo ili kakve filmove gledamo.

Ponekad se i nađe kakav duh,

uglavnom na praznim, raspuklim zidovima,

vješalicama bez košulja, bilježnicama bez

ijednog ispisanog slova, ne lebdi ali se zna

zavući u snove i odnositi moje roditelje u

njihove rodne krajeve.

 

 

*

 

Pišite nam:

ako želite da vas volimo

ako želite da vas utješimo iluzijama i lažima

ako želite da vam vadimo mast

ako želite da se osjećate posebno

kao čudovište

ako mislite da je svijet oslikan na vašoj očnoj jabučici

ako mislite da se smisao nalazi u neuhvatljivom trenutku

ako mislite da je glazba važnija od tijela

ako mislite da postoje drukčiji načini pobune od krvavih revolucija

ako ste jednom ugledali dugu u naftnoj mrlji

ako ste se barem jednom ugrizli za usnu dok ste zamišljali svoju smrt

ako ne osjećate sram nad svim onim što ste učinili

što niste učinili i što ćete tek učiniti.

 

 

Ne postoji dom

 

tvoja ruka u mojoj

osjećam se sveto

žile kao tračnice

prate tokove

moje životne priče

tvome licu pružam dlan

nikako se ne možeš pronaći

među usječenim linijama

želiš saznati više

moliš me da otvorim usta

očekuješ da te smjestim

u novi dom

ne!

zacvokočem zubima

i izgovaram u odraz

tvojih raširenih zjenica

moj život samo meni pripada

 

 

Ahab i ona

 

Ona je pjesnik.

Umače noge u ocean

Zatvara oči

Zamišlja da je

Kapetan Ahab

Trenutak prije

Nego što će

Mu kit 

Odgristi nogu

Zatvara oči

Srce mu drhti

Strah mu zateže živce

Jer zna

Što će se dogoditi

Ona ne vadi

Noge iz oceana

Mora osjetiti

Sve

Pa i bol

Sve mora osjetiti

Da se uvjeri

Da je živa,

da nije tek

Lik iz romana.

 

***

 

Luca Kozina rođena je 1990. godine. Diplomirala je hrvatski jezik i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Splitu. Bila članica uredništva časopisa za književnost The Split Mind. Prozu je objavljivala u časopisima Fantom Slobode, Zarez, The Split Mind, Mogućnosti i na Internetu.