Kostimi na SF-konvencijama

Od 25. do 27. travnja ove godine u prostorima Fakulteta elektrotehnike i računarstva održani su trideseti Dani znanstvene fantastike u Zagrebu, konvencija pod nazivom Sferakon 2008. Sferakon je manifestacija koja jednom godišnje okuplja ljubitelje (u daljnjem tekstu: fanove) znanstvene fantastike (u daljnjem tekstu: ZF) i srodnih književnih, filmskih i računalnih žanrova: fantastika, horor, znanost općenito...

Ono što je zasigurno iznenadilo nepripremljene posjetitelje konvencije, dakle one koji su se prvi put zatekli na konvenciji toga tipa, zasigurno su bile horde kostimiranih ljudi koji su se prešetavali prostorom. Vitezovi, djeve, vilenjaci, svemirci, astronauti, gatare, patuljci, vještice, zmajevi i razna druga mitska bića ili likovi iz knjiga, serija i filmova brojčano su bili podjednako zastupljeni kao i ljudi u “civilnoj” odjeći, te su svi zajedno razgledavali ponudu na štandovima, prisustvovali predavanjima i filmskim projekcijama, pili za šankom, igrali igrice, ili se bavili aktivnostima tipičnim za ovakve konvencije.

Unutar zajednice redovitih posjetitelja znanstvenofantastičnih konvencija, moglo bi se reći da takva vrsta kostima (tipičnija za karneval nego za konvenciju) funkcionira na neki način kao sredstvo uspostave vidljivog označitelja uključenosti u pojedinu grupu. Istovremeno, putem tog istog kostima, pojedinac može izraziti i svoj individualni identitet unutar prihvatljivih parametara zajednice. Također, taj kostim stvara vidljivu granicu koja odvaja pripadnike ZF zajednice od “civila” s kojima dijele prostor Fakulteta na kojem se konvencija odvija.

Tri osnovna žanrovska tipa kostimiranja

Uvidom u načine prezentacija određenih udruga zastupljenih na konvenciji, dobiva se jasnija slika profila članstva dotičnih udruga. Tako su se na ovogodišnjoj konvenciji, ugrubo gledano, kostimirani sudionici mogli podijeliti na tri skupine. Prvu skupinu su činili sudionici okupljeni oko udruge “Ognjeni mač”, odjeveni pretežno u vitezove, djeve, kraljeve i kraljice te pripadajuće staležne i vremenske likove. Oni su organizirali demonstracije starovjekovnih borbi mačevima, toljagama i buzdovanima (za amatere su bile pripremljene spužvene replike oružja), takmičenja u bacanju bodeža, prezentacije starih igara te ostala LARP događanja. (LARP je kratica za Live Action Role Playing, tip igrica u kojoj sudionici fizički igraju uloge fikcionalnih likova. Najčešće se takve igrice vežu uz fantasy i znanstvenofantastične igrice. Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Live_action_role-playing_game).

Drugu skupinu su činili fanovi znanstvenofantastičnih serijala vezanih uz astronautiku i svemirska istraživanja. Najbrojniji pripadnici te grupacije dolazili su iz redova Udruge ljubitelja Zvjezdanih staza “U.S.S. Croatia”. Naravno, ljubitelji filmskog i televizijskog serijala Zvjezdane staze (Star Tracks), popularno zvani Trekiji, sastavni su dio svake slične konvencije i vjerojatno najbrojnija fanovska skupina tog profila. Njihova zanimacija više se vezala uz kompjutorske simulacije svemirskih putovanja te kompjutorske igrice poput Wormhole Extreme u kojoj igrač mora propucati shutlle kroz turbulentnu crvotočinu, ili Voyager Hunt u kojem mora loviti borg kocke koje bježe. Pripadnici su te grupacije, logično, bili kostimirani u likove iz popularnih znanstvenofantastičnih filmova i serijala. Osim već spomenutih Trekija, moglo se naletjeti i na likove iz Ratova zvijezda (Star Warsa), Supermana i mnogih drugih, kod nas manje poznatih. Treću je skupinu predvodila Udruga Tolkienovih obožavatelja “Almarenska družina” maskirana u vilenjake, čarobnjake, patuljke i niz drugih fantastičnih bića tipičnih za dotični žanr. Njihova se ponuda širila i na radionice pisanja izmišljenim pismima (tengwar, rune...) i tečajeve umjetno stvorenih jezika (Quenya...) te mnoštvo drugih interaktivnih sadržaja.

Dakle, vrste kostima koji se koriste na ZF konvencijama mogu se podijeliti u tri žanrovske kategorije od kojih svaka sa sobom donosi još spektar podkategorija i načina izražavanja. Ugrubo gledano, žanrovi su:

1.Povijesni kostimi koji se osvrću na romantiziranu prošlost. Fanovi koji se bave povijesnom rekonstrukcijom, usredotočuju se na određeno razdoblje u dokumentiranoj povijesti, pokušavajući se pritom koristiti materijalima i tehnikama što bližim originalnim. Popularni kostimi su francuski, engleski i škotski od 14. do 19. stoljeća.

2.Znanstvenofantastični kostimi su inspirirani oblicima žanra koji se za svoju radnju oslanjaju na ekstrapolaciju racionalnih, znanstvenih objašnjenja. Veći dio znanstvene fantastike odlazi u budućnost da objasni primjenu znanosti koju mi nemamo, dok neki koriste ideju paralelnih svemira u kojima su svjetovi razvili tehnologiju utemeljenu na znanstvenim otkrićima. Svemirska i astronautska odijela lako ćemo prepoznati kao ZF, ali drugi pripadajući kostimi ne nude nužno izvanjski ključ za razumijevanje njihovog futurističkog značenja.

 3. Fantasy kostimi obično su inspirirani knjigama ili filmovima, stripovima ili vlastitim kreacijama izvedenima iz mitologije, folklora ili povijesti. U tradiciji fantasyja je da se osvrće na romantiziranu ili mitsku prošlost koja obiluje čarolijama i začaranim bićima, a kostimi odražavaju tu tradiciju (usp. Camille Bacon-Smith, Realni i imaginarni prostor znanstvene fantastike, s engleskoga prevela Mima Simić, Libra Libera 1, Autonomna Tvornica Kulture, Zagreb, 2005.).

Za osobu koja dizajnira ili nosi bilo koji od navedenih kostima, smisao i svrha kostima mogu biti različiti i složeni. Kostimiranje sudionika za sudionika (i svjesna karnevalizacija “ozbiljnog” događanja kao što je konvencija) može biti umjetnički poduhvat, igra ili izraz predanosti određenom interesu i osobnoj percepciji prošlosti ili budućnosti. Istovremeno, kostim je i izraz solidarnosti s onima s kojima se ta fantazija dijeli, a njegova sveopća prisutnost na prostoru konvencije obilježava granicu i stvara okvir za taj događaj.

Kostim kao označitelj pripadnosti

Stil odijevanja koji njeguju navedeni ljubitelji pojedinih segmenata ZF mitologije, na neki način, nosi označiteljsku vrijednost. Fanovi koji se ne odijevaju u skladu s tim stilom obično se percipiraju kao oni kojima su najvažnije igrice ili im je konvencija tek mjesto usputnog okupljanja, a nisu tu radi ZF književnosti koja u zajednici ima najveću vrijednost.

Drugi, ranije spomenuti i za identitet ZF zajednice važniji aspekt kostimiranja, vjerojatno leži u činjenici da kostim izričito odvaja pripadnike i teritorij konvencije od “drugih”. Da bismo razumjeli kostim, moramo se fokusirati na kodiranje tijela, ali i namjere onoga tko kostim nosi. Sam kostim uvijek nosi sa sobom vizualnu referenciju na određeni lik, žanr ili situaciju i, kao takav, nekome sa strane neizbježno će biti odbojan, dok će privući one koji proizvode popularne kulture doživljavaju kao potencijalni izvor novih mitova. Unatoč sukobima s mainstream kulturom (zasigurno i s pokojim primjerom cenzure unutar same zajednice) praksa kostimiranja se širi jer ispunjava mnoštvo potreba ZF zajednice.

Fanovi odjeću i kostim koriste kao ritualnu odoru da bi obilježili prostor i vrijeme kao specifične za društveno funkcioniranje skupine, da bi podučili nove članove pravilima zajednice, te da bi učvrstili osjećaj pripadnosti među etabliranim članovima. Simbolička funkcija kostima je i da predstavlja i obilježava ponekad iznenađujuća ograničenja žanra konstruiranog od strane živuće zajednice radije negoli sila tržišta koje određuju koji će se pripadajući produkt (knjiga, igrica, film...) naći na tržištu. Manjem dijelu pripadnika zajednice kostim predstavlja i visoko razvijeni oblik umjetničkoga stvaranja u čije nastajanje ulažu puno svog rada, vremena i financijskih resursa.

Karnevalizacija

Sa sigurnošću se može tvrditi da ovakva vrsta karnevalizacije određene manifestacije, odnosno konvencije, nema društvenokritički aspekt kakav ima određeni tip karnevala, osim ako svojevrsni eskapizam ili bijeg od “dosadne, monotone” svakodnevice ne čitamo u ključu društvene kritike, no to bi ipak bila presmjela tvrdnja, jer za kostimirane pripadnike zajednice kostimiranje sasvim sigurno nije “puka šala, lakrdija, zabava ili parodija” (usp. Ivan Lozica, Hrvatski karnevali, Golden marketing, Zagreb, 1997.).

Opisani tip karnevalizacije događanja sasvim sigurno ima puno više dodirnih točaka s tzv. magijskim tipom karnevala. Njegova okrenutost prirodi (u vidu vještica, patuljaka, čarobnjaka i drugih mističnih bića iz narodnih predaja), magiji i tragovima kulta predaka, kao i njegov prividno ahistorični, izvanpovijesni kontekst postaju na taj način poveznica s klasičnim karnevalom i konotacijama vezanima uza nj. Tako shvaćeno, kostimiranje sudionika ZF konvencija postaje oblik ljudskog odnosa prema zbilji, svojevrsni privremeni “bijeg” od svakodnevice u uzbudljivi izmišljeni svijet.