1.
Zima je bila duga, susjedi
kažu da je bila jedna od najdužih.
Srne su oglodale u šumi sva stabla,
sada se spuštaju bliže kućama. Oprezno,
vrlo oprezno.
Sve iščekuje dolazak novog proljeća.
Zrak miriše na mlado lišće, tijelo
se napinje od slasti, kao da mu je
obećana nova mladost.
Tijelo se uspravlja, propinje, pulsira,
taj splet sila, mesa i suprotnosti,
hranjen dahom, hranjen zemljom.
Naginjem se nad gredice, tepam
izdancima tulipana i narcisa.
Strpljivost, govori mi zemlja, strpljivost je
ono sto moraš naučiti od zime,
strpljivost i vjeru i čekanje.
2.
Svakog jutra, kada razmaknem zavjesu i otvorim prozor,
da pustim studen u pospanu sobu,
vidim srne kako pasu na livadi iznad susjedove kuće.
Dolaze u malim stadima, po dvije, tri
plahe životinje, pasu,
podignu glavu, osluškuju, pasu dalje.
Tijelima se ne dodiruju, ali mi je jasno
da su jedno i da ih spaja nesto veće i čvrsće od tijela.
Neki to zovu ljubav, neki brižnost.
6.
Šišmiš je uletio kroz prozor, napravio
dva, tri kruga po sobi i izletio natrag u večer.
Vani su treperila svjetla kao
nemir, ili očekivanje.
Ima stvari u čovjeku koje mu ne daju mira
i one nemaju imena.
Mada im ime može biti radost ili odustajanje ili strah.
Ima stvari u čovjeku koje ga vuku od jednog
do drugog naselja, grada ili zemlje, a on
ne nalazi odgovore na nijedno od njihovih pitanja.
Ima stvari u čovjeku koje
podsjećaju na svjetlucave oči mačaka pred farovima automobila
i na hitar bijeg,
ima ih koje podsjećaju na kišu,
ima ih koje podsjećaju na liticu ili na bicikliste.
I uvijek ove oči pronalaze slike
koje podsjećaju na stvari u nama.
Bezimene i teške
kao olujni oblaci nad voljenim mjestima.
7.
Ako bi ispružila ruku iz magle, ubrala bi jabuku.
Ako bi sjela na kraj ceste, mislili bi da si pijana.
Ako bi otišla za srnama ne bi te vidjeli.
Ako bi otisla za zečevima, upucali bi te.
Ako bi se vratila, ne bi te prepoznali.
Kada ti natekne grlo
pretvori se u ribu,
jednostavno, kao u djetinjstvu
i reci im:
kada sam se vratila, niste me prepoznali,
kad sam otišla za zečevima, srce ste mi probili,
kada sam otišla za srnama, susjedima ste lagali da sam se udala,
kad sam sjela pored ceste mislili ste da sam pijana
previše sam se bojala, previše sam bila nesigurna
previše sam bila odvažna, previše sam brzala
za mnom su ostajale sitne stope,
kao male plamteće narukvice.