#440 na kioscima

208%2016%20calderone setpreview large


14.6.2007.

Michael Calderone  

Pornografija i punk

Mogu li radikalni oblici pornografije pomoći da se ukine negativno uvjetovanje seksističkih prizora koji su bili glavno uporište komercijalne zabave za odrasle, i pojedincu koji želi takvu vrst zabave ponuditi nešto što nije nasilno prema ženama i ne zlostavlja ih?

Strpljivo držim metalni nosač kružnog svjetla, pružajući ruku kako bih ga namjestio tek oko pola metra iznad nage, mlade žene. Plava svjetlost koja izvire iz žarulje blago osvjetljava naglašene tetovaže na blijedom, razodjevenom tijelu. Fotograf mi daje upute o pokretima; proračunato odmjerava prostor malenim digitalnim aparatom, vješto nastojeći dobiti najpovoljnije osvjetljenje i postići najbolji prikaz ženskog lika. Svi koji u tome sudjeluju vesele se, dok se rugaju položajima koje se smatra odgovarajućima za konvencionalnu fotografiju. Tu nema stereotipnih porno-rekvizita; nema kaubojskih šešira, brkova te bilo kakva seksističkog zadirkivanja. Ipak, unatoč izostanku spomenutih stereotipa i pored gotovo umjetničkih i manje eksplicitnih prizora, još je uvijek itekako bilo potrebno snimati ženske genitalije izbliza.

Za alternativnije ukuse

Kao novinar koji voli istraživati, nisam oklijevao dobivši priliku asistirati fotografiranju, vjerujući da mi to može pružiti uvid u najnoviji fenomen, a to je spajanje kulture underground glazbe i seksualno eksplicitne fotografije. Ta se veza razvila na Internetu, izbacivši velik broj web stranica koje danas nude slike žena s obojenom kosom, tetovažama i raznolikim estetskim odlikama kojima se dive subkulturni voajeri. Kritičari tvrde da je takvo miješanje undergrounda i pornografije krajnji pokušaj da se na tržište izbaci novi proizvod, preuzimajući aspekte industrije zabave za odrasle i ne mareći za strukture koje su neovisnoj glazbi omogućile da egzistira i napreduje.

 Suprotno od tih optužaba, poklonici takvog saveza vide ga na višestruko pozitivan način, kao platformu za feminističku ideologiju, ali i kao običnu zabavu. Zagovornici u njemu vide prigodu da poziraju i one žene koje, premda privlačne, možda ne bi bile doživljene takvima na konvencionalan način i vjerojatno ne bi bile pozvane da poziraju za Playboy, Penthouse ili Hustler. Postoje određeni ljudi koji ne želi kupovati osnovni proizvod industrije seksa. Premda oni ne prihvaćaju ograničavajuću viziju ženskog lika kakvu se najčešće susreće na naslovnicama popularnih časopisa, ipak su spremni pretplatiti se na web stranicu koja prikazuje djevojke s nezavisne scene u seksualno eksplicitnim situacijama. U eri kad svaki zamislivi fetiš ima svoje spremne kupce, čini se gotovo neizbježnim da će pojedinci koji žarko žele vidjeti djevojke s kratkom, obojenom crnom kosom, koje na sebi ne nose ništa osim svojih tetovaža, na kraju doći na svoje.

“Željeli smo stvoriti nešto što je malo subverzivnije i izazovnije od tipične pornografije, web stranicu koja uistinu promovira zamisao da su modeli osobe, a ne tek tijela”, izjavio je Spooky iz Suicidegirls.com, tvrtke iz Portlanda koja okuplja mnoge gole pankerice i darkerice, za cijeli spektar alternativnih ukusa. Osim draženja promatrača seksualno eksplicitnim prizorima, modeli komuniciraju s publikom na, kako tvrdi Spooky, “netradicionalan način za industriju seksa”. Spooky kaže: “Ženama dopuštamo da se predstave na koji god način žele, tako da se na kraju ne zna čija je naša web-stranica fantazija. Je li to fantazija djevojaka ili članova?”. Za manje od 10 dolara, članovi imaju pristup bezbrojnim prizorima golotinje, dok im se istodobno pruža prilika da komuniciraju sa ženama koje krase zaslone njihovih računala.

Protiv pornografskih klišeja

Iako priznaje da nudi nešto čega nema u velikom dijelu industrije seksa, Spooky je rezolutan u tvrdnji da web stranica nema “politički cilj”. Brojni su kritičari tvrdili da su web stranice, iako bi trebale predstavljati margine suvremene kulture, iskoristile progresivne mreže punka i raznoraznih scena nezavisne glazbe kako bi trgovale mizoginim proizvodima. Usprkos apolitičnosti web stranica, čini se da ima nečega neizbježno političkoga u ponudi alternativnih opcija srednjostrujaškoj pornografiji. Na žalost, samodopadnost je često tek nezdrav aspekt ljudi uključenih u scenu neovisne glazbe, koji vjeruju da su iznad mnoštva te da su predobri kako bi sudjelovali u kulturi mainstreama. Povezanost pojedinca s underground kulturom ne pretpostavlja izostanak svake uključenosti u ostatak društva, uključujući i moguću nabavku materijala vezanih za tradicionalnu industriju seksa. Od striptiz-klubova do cenzuriranih videozapisa, većina je spremna tvrditi da te strukture djeluju u prvome redu u okvirima zabave, s velikim naglaskom na mizoginost. Mogu li stoga radikalni oblici pornografije pomoći da se ukine negativno uvjetovanje seksističkih prizora koji su bili glavno uporište komercijalne zabave za odrasle, i pojedincu koji želi takvu vrst zabave ponuditi nešto što nije nasilno prema ženama i ne zlostavlja ih?

 Mnogi su spremni tvrditi da u tome leži važnost demistificiranja pornografije. Osim web stranica, postoje i drugi sadržaji koji svjedoče o progresivnim promjenama, na primjer, udruživanje striptizeta u sindikate i stvaranje feminističke pornografije koja ide za time da se suprotstavi otrcanoj pornografskoj formuli: kratak i besmislen pripovjedni zaplet i nekoliko otrcanih položaja nakon kojih slijedi “ono za što se plaća” – prizor koji feministkinje često navodi da iskažu svoj prijezir spram pornografske industrije.

 Joanna Mostov, spisateljica, urednica, model i suvlasnica Burning.Angel.com, uvjerena je da njezina web stranica može biti i seksualno provokativna i uzbudljiva, dok istodobno ostaje vjerna feminističkim uvjerenjima koja je kultivirala tijekom mnogih godina. “Na web stranici imamo slike prekrasnih žena, ali članovima nudimo i erotsku fikciju koja je i duhovita i stimulativna, a tu su i intervjui s bendovima koji odgovaraju na pitanja o seksu umjesto o njihovoj najnovijoj snimci ili o glazbenoj sceni.” Osim razgovora o seksualnim nepodopštinama benda tijekom turneje, intervjui obuhvaćaju i porno zvijezde za koje se pokazalo da imaju reći mnogo više nego u dijalozima koji su im obično dodijeljeni u videofilmovima, a žene se trude demistificirati pornografiju nudeći alternativna rješenja. Premda je web stranica isprva prikazivala samo gole žene, sada je u planu još jedna koja će prikazivati gole muškarce, a sudionici će također biti osobe koje su povezane s underground glazbom i kulturom. Joanna Mostov želi muškarce staviti u zavodljive položaje, pokazujući promatračima “seksi-kutove muškog tijela”.

Bez prisile i uz mogućnost vlastite kreacije

Predstavnici svih web stranica koji su bili intervjuirani, odlučno ostaju pri tomu da se sa ženama postupa na najbolji mogući način, što je daleko od užasnih priča koje se često spominju u vezi s industrijom seksa. Stephanie iz FrictionUSA.com-a govori o odnosu prema svojim modelima: “Ne radimo na njih pritisak da čine išta što bi im bilo neugodno”. Feministkinje obično daju potporu pornografiji koja ide za time da se prema ženama koje poziraju odnosi s poštovanjem te da ih se potiče na sudjelovanje u kreativnim aspektima fotoseansi i njihova prikaza na ekranu.

 Na Suicidegirls.com modelima se pruža prigoda da pišu o sebi i svojim iskustvima. Autori web-stranice misle da to sudionicima pruža više slobode. “Te djevojke nisu plaćene da igraju ulogu u fantazijama članova web-stranice, nego su plaćene da budu ono što jesu”, objašnjava Spooky. Osim poziranja, modelima je dopušteno da razviju neke od svojih vlastitih zamisli vezanih uz snimanje fotografija.

Tijekom fotografiranju za Burning Angel, uočio sam neobavezno ozračje, a žena koja je pozirala, inače članica hardcore/metal-benda, doimala se vrlo opuštenom. Osim prijateljskog ponašanja muškaraca tijekom fotografiranja, uključujući i mene, fotografkinja i suvlasnica Joanna Mostov vjeruje da njezina nazočnost “olakšava modelima da se osjećaju ugodnije”, jer, osim raznih dužnosti koje obavlja, i ona pozira za web stranicu. Dodaje: “Kreiranje te web stranice, od poziranja do pisanja i intervjuiranja, doista me osnažilo”.

 Bez obzira na to, unatoč mogućnosti da se slobodno i opušteno pozira za Internet, i nadalje se čuju svadljivi glasovi koji još nalaze nedostatke tome novome pornografskom fenomenu, često preplavljujući punk i hardcore rubrike za komentare primjedbama koje odaju mržnju. Joannu Mostov iznenadilo je to što su se komentari kretali od odobravanja pornografije i subkulture do grubih objeda na račun fizičkog izgleda modela. Kaže da ljudi kritiziraju izgled fotografija, pa čak i to što se reklamiraju na drugim glazbenim web stranicama. “Ti ljudi definitivno spadaju u manjinu. Većina ljudi, uključujući i sve bendove koje smo intervjuirali, pružaju nam potporu.”

 U svrhu reklamiranja web stranice, Burning Angel je distribuirao 20.000 letaka, posjetivši bezbrojne hardcore koncerte i festivale. Oni svoj proizvod prodaju na jednak način na koji su underground bendovi, putujući tijekom posljednjih dvadeset godina, prodavali svoje ploče, fanzine i raznorazne materijale, i time potvrđuju sklonost kulturi koja podržava neovisne umjetnike. Mostova smatra da je punk rock isprva trebao biti sredstvom “pobune protiv puritanskih ideala”, no u slučaju nekih koji se danas smatraju ljevičarima ili libertincima te koji žele ušutkati ostale koje ne smatraju visoko moralnima, to se izmijenilo.

Cilj – sloboda, a ne represija

Slično tomu, Stephanie misli da se čini da je represija suprotna svemu što je legitimno u vezi s underground kulturom. Ona kaže: “Bavili smo se punkom, odnosno neovisnom umjetnošću ili kako god to nazivali, tijekom gotovo trinaest ili četrnaest godina, stoga je to kultura koju najbolje poznajemo. Trebali bismo biti otvorena duha, slobodno izražavajući ideje i različite stavove, no to činimo jedino onda kad se to uklapa u taj uzak spektar uvjerenja”.

Čini se ironičnim to što nastojanja da se učini otklon od srednjostrujaške kulture na kraju imaju slične učinke poput nje same, uključujući određivanje ciljeva što ga iznosi kritički nastrojena manjina. Stephanie nastavlja: “Ljudi vole seks, vole ga gledati, a vole i ekshibicionizam i voajerizam. Politika to ne može promijeniti. Cilj underground kulture trebala bi biti sloboda, a ne represija”. A uz sve veće liste pretplatnika i grananje svake web stranice čini se da sputavanje tog medija ne može biti jedna od opcija.

S engleskoga preveo Tomislav Belanović.

Objavljeno u e-časopisu Get Underground na stranici koja je u međuvremenu izbrisana

preuzmi
pdf