Suzana Marjanić  

Poželjno je da umjetnik bude zanesen i očaran

Na ovogodišnjim Danima MMC-a predstavili ste se performansom Prosjak fiskalnog ćudoređa koji ste izveli na stepeništu MMSU-a. Kako su reagirali prolaznici i namjernici na Vašu ubogarsku pojavu u crnome plaštu? U samom opisu peformansa navodite sljedeće: “Odjeven u crni plašt sjedim u galerijskom prostoru (ili u vanjskom prostoru, ali prije u galerijskom) u kutu i pored mene je zdjela, ili kutija puna rastrganih novinskih papirića, novine koje ću trgati, kapa u koju skupljam dobrovoljne prihode i poruka ispisana na kartonu, platnu ili papiru. Sjedim u prosjačkoj pozi i imam ispružene ruke.” Pritom je tijekom performansa na zidu bila zalijepljena vreća s rastrganim novinskim papirićima, znači nisu bili ni u zdjeli ni u kutiji i niste trgali novine tijekom same izvedbe.

 Prosjak fiskalnog ćudoređa je moj najnoviji performans. Prvo bih ga objasnio u nekoliko rečenica. Dakle, radi se o sljedećem; ćudoređe kao etička maksima postala je potrošna roba i artikl sa svojom ekonomskom cijenom. Fiskalno ćudoređe je zamišljeno stanje u kojem se izdaje račun – poruka (dio rastrganih novina) i za prošnju gole egzistencije. Rastrgane novine su rastrgana informacija, medij naslućivanja i slučajnog konteksta, koji su metafora rastrganog smisla zbilje. Biti prosjak fiskalnog ćudoređa znači vlastitu potrošnu egzistencijalnu normu svesti na čin koji odražava etički impuls borbe za život koji nije ovisan isključivo o ekonomskom vrednovanju utrošenog rada, već o moralnim imperativima ponude i potražnje. Radi se o pretvaranju ekonomskih vrijednosti u duhovnu supstancu. Neki ljudi su reagirali s oduševljenjem i s interesom čitali poruke na papirima, dok su drugi pored mene prolazili ne primjećujući me. Ali u globalu, ljudi su s dosta izraženim interesom konzumirali taj performans i zadovoljan sam izvedbom i reakcijama.

ISPROŠENIH 160 KUNA

Kao dodatak opisu navedenoga performansa naveli ste da isprošeni novac darujete nekoj humanitarnoj instituciji ili organizaciji. Koliko ste uspjeli prikupiti/isprositi novaca?

 Uspio sam isprositi sto šezdeset kuna. Prikupljeni novac darovao sam Crkvi.

Svoju umjetnost određujete kao Organizam žive umjetnosti; molim Vas, pojasnite pojmovne konstrukcije te umjetnosti kojima označavate svoju zbirku performansa.

 Organizam žive umjetnosti je moje cjelokupno tjelesno – duhovno biće, sa svim aspektima fizičkih i metafizičkih emaniranja kreativnog, stvaralačkog pristupa, promišljanja i izražavanja sveopće zbilje. Organizam žive umjetnosti je moj cjeloživotni projekt u kojem pojmovnim konstrukcijama, tekstovima, objašnjavam i koncipiram svoje umjetničke projekte, performanse, instalacije, slike itd. Projekt sam počeo stvarati prilikom manifestacije Street Art u Poreču i bio je u početku zamišljen isključivo kao zbirka performansa i instalacija. Što se tiče same zbirke performansa, radi se o radovima koji pokušavaju reflektirati sintezu života i umjetnosti. Uvijek stvaram određenu konstrukciju u sebi koju zatim imam potrebu pojmovno artikulirati, pa je taj organizam ustvari moja sveukupna životna teorija i praksa, koja se konstantno događa na razini moga tijela. Umjetnost i život smatram istoznačnicama, jer kao umjetnik djelujem uvijek, pa makar to bilo i samo na razini mentalnog prostora. Poželjno je da umjetnik bude zanesen i očaran. Cijeli taj projekt formiram kroz tri razine; 1. filozofija – intelektualne konstrukcije temeljene na osobnim spoznajama, 2. poetika – osobna refleksija temeljena na intuitivnim uvidima, introspektivnoj osobnoj metafizici, 3. likovni instrumentarij – neiscrpna paleta određenih predmeta, instrumenata, najrazličitijih stvari koji kroz umjetničku praksu, akciju, postaju likovni elementi. Znači, Organizam žive umjetnosti je permanentni proces osvješćivanja i rasta u kontekstu umjetničkog djelovanja, stvaranja i življenja.

BITI U CENTRU PAŽNJE

U svojoj biografiji obično navodite da se performansom počinjete baviti 2001. godine; kako ste koncipirali prvi performans i što Vas je potaklo prema izvedbenim svjetovima?

 Performansom smatram svaki oblik svjesnog učešća tijela – bića u kreativnom oblikovanju i izražavanju. Prvim performansima bavio sam se dok sam stvarao slike u svom ateljeu u Poreču. To je bilo 2001. godine i nisu bili koncipirani s izvedbenom namjerom, nego osobno tako doživljavam tu aktivnost. Oduvijek imam potrebu za izražavanjem putem tijela. Dok sam studirao, a i ranije, volio sam privlačiti pozornost na sebe i biti u centru pažnje. Često sam govorio tijelom u raznim stanjima svijesti. Prema izvedbenim svjetovima potakla me spoznaja da sa svojim životom, tijelom, tekstom, govorom, mogu vrlo izravno i prodorno svjedočiti o određenoj problematici koja me zaokuplja; jednostavno, radi se o dubokom unutarnjem porivu i potrebi da izrazim sebe i na taj način pokušam osvijestiti dijelove svijeta koji su do tada bili neosviješteni, ali da i tijelom preispitujem granice konvencija i pokušavam razbijati krute obrasce, navike i šablone.

Sudjelovali ste u formiranju Udruge I, zajedno s Davidom Belasom i ostalim inicijatorima; kakvo je stanje danas s njezinim okupljanjem?

 Otkad sam se doselio nazad u Čabar, predivno mjesto u Gorskom kotaru, mjesto mog djetinjstva i odrastanja, slabo kontaktiram s Davidom, i tu i tamo se čujemo, a u udruzi, za sada, više ne djelujem aktivno. Udruga I već dosta godina za redom organizira vrlo uspješan festival u Istri, Sedam dana stvaranja.

AUTOR GRADI AUTORA

U razgovoru za Zarez jednom je prigodom David Belas istaknuo Vaš rad Autor gradi autora kao primjer idejnoga performansa; molim Vas, pojasnite o čemu je riječ?

 Autor gradi autora nastao je kao projekt na način da su u prostoru Ateliera I, tadašnjem novootvorenom multimedijalnom centru u Poreču, studentice ekonomije trebale pisati svoje radove. Dok sam kreativno pričao s Davidom, rekao sam mu da i to pisanje ekonomistica također može biti umjetničko djelo. Razvila se ideja da taj dan dok one budu pisale svoje radove, mi u istom prostoru stvorimo performersku akciju. Htio sam u tu akciju uvesti što je moguće više ljudi, tako da je svaki čovjek s nekim svojim učešćem mogao postati autor nekog dijela performansa, pa, između ostalog, navodim slučaj, kao autor kojeg je nemoguće determinirati ili autor koji ne želi biti autor. Poanta tog koncepta bila je u tome da se prilikom stvaranja određenog djela nužno isprepliće više autora. Htio sam osvijestiti tu činjenicu, u kojoj se stvaranje uvijek događa između više individua te na taj način autor gradi autora.

Kada ste upriličili javno spaljivanje vlastitih slika nakon čega ste njihov pepeo zakopali u zemlju? Gdje ste izveli navedeni performans te koje ste sve performanse koncipirali kao izvedbu u prirodi?

 Navedeni performans izveo sam u prostoru ispred ateljea u kojem sam tada stvarao, u siječnju 2003. godine. Neke ostatke pepela izlagao sam u sklopu instalacije. Performans spaljivanja slika izveo sam i na FONI u Rijeci, samo što sam tamo naglasio drugu poruku i druge formate slika sam spaljivao. U prirodi sam još izvodio razne performanse u sklopu manifestacije Street Art 2003. godine u jednom parku. Neki od tih performansa su Plaža na trgu, Doviđenja balonima (dvadesetog stoljeća) raznih stanja, Organizam žive umjetnosti, Slikanje slike bojama kojih realno nema ali postoje u meni, Profitna akceleracija anksioznog trošenja tijela i duše, Audio ilustracija hiper produkcije informacija, Geneza apstraktne slike, itd. Izveo sam performans na Golom otoku, u sklopu organizacije MMC Palach, a također još jedan performans ispred svog ateljea; zatim sam u Rijeci u sklopu FONE (ali druge godine) izveo performans Organizam žive umjetnosti. Što se tiče novijih performansa, kao što sam već rekao, svaka životna aktivnost može biti pretvorena u performans i na taj način kontekstualizirana kao umjetnički čin. Tako sam prije dvije godine, dok sam kod kuće u Čabru spremao drva za ogrjev, tu akciju opisao kao ready-made projekt, ali on također može biti shvaćen i kao performans. Napisani tekst sam objavio u tekstualnom obliku na Facebooku. Na Facebook stranici Cyber Information Nomads ponekad objavljujem razne tekstove koji mogu biti doživljeni i kao informacijske performerske akcije, unutar tkiva cyber prostora, a ustvari su realizirane kao tjelesno-tekstualni čin. 

KRIZE, NERVOZE I EKSTAZE

I na kraju jedno pitanje koje zadire u intimizaciju Vaše umjetnosti, a koje postavljam zbog toga što ste prilično otvoreni u vlastitoj intimnosti; naime, svoje izvedbene svjetove često formirate u krugovima označenosti psiho-dijagnozom.

 Nisam na taj način razmišljao o svojoj umjetnosti, iako ste dobro primijetili da u njoj nastojim razbijati granice i izražavati pitanja intimnosti. Moram reći da imam svoju dijagnozu, i to je bipolarno-afektivni poremećaj osobnosti (manična depresija) i opsesivno-kompulzivni poremećaj, zbog čega sam i završio u invalidskoj mirovini. Vjerojatno u mojoj umjetnosti dolaze do izražaja problemi moje bolesti, ali do sada se još nisam bavio problemom svjesne artikulacije te problematike unutar polja bavljenja performansom, iako se kroz performans, posebno u novijim radovima, uvijek čistim i transformiram svoje životne energije te prolazim kroz krize, nervoze i ekstaze.