4.11.2004.

Nina Ćorić  

Razgovor s Anne Ashley

Prošli mjesec u Zagrebu je boravila engleska aktivistkinja Anne Ashley, veteranka u pokretu za prava životinja. Predstavljajući u klubu Mama svoj rad i treći film ALF-a (Animal Liberation Front) iznijela je svoja aktivistička iskustva te percepciju pokreta za prava životinja u Velikoj Britaniji

Kako ste započeli s aktivizmom?

– Podržavala sam gospođu koja je imala sklonište za životinje u Londonu. Svake nedjelje bio je sajam životinja, koje su živjele u lošim uvjetima i imale lažnu papirologiju. Jednoga dana predložila mi je da je zamijenim na prosvjedu. Tako sam počela upoznavati i druge aktiviste, a ubrzo nakon toga postala sam vegetarijanka. Danas sam veganka. Znate, ne možete spašavati životinje i istovremeno ih jesti. Kada smo napokon uspjeli zabraniti prodaju životinja na sajmu, vlada je danas, nakon 25 godina, ponovo želi dopustiti.

Kako biste opisali svoj aktivizam?

– Vikendima imamo prosvjede i akcije. Na isti način kao i u Hrvatskoj, informiramo javnost, dijelimo letke, kako na cesti tako i u tvrtkama koje, na primjer, provode pokuse na životinjama. Na prosvjedima smo uistinu glasni, ali nimalo agresivni. Važno je ne ozlijediti niti jednu životinju, niti jednu osobu, pa čak ni vivisektora.

Prosvjedima do zatvaranja laboratorija

Kakav je odaziv na prosvjede?

– Na našim se prosvjedima uistinu mogu vidjeti ljudi svih životnih dobi, od osam do 83 godine. Odaziv je odličan. Ipak, prosvjedi koje pamtim su oni iz osamdesetih, kada je 8000 ljudi iz južnog Londona prosvjedovalo protiv laboratorija koji je testirao na životinjama. Na prosvjedu protiv lova, također u Londonu, skupilo se 20.000 ljudi.

U Britaniji je mnogo laboratorija zatvoreno, ali što je s ostalima?

– Da, zatvorili smo mnoge laboratorije, kao i uzgajališta pasa, mačaka, majmuna i drugih životinja koje su se uzgajale za vivisekciju. Znalo se dogoditi da se laboratorij zatvorio već nakon jednog prosvjeda, ali to nije uvijek slučaj. Protiv Convence Laboratoryja borimo se već 20 godina, a aktivisti su uspjeli čak snimiti kratke filmove o groznim uvjetima u kojima se drže životinje. Naravno, vivisekcija nije jedino područje gdje se životinje zlostavljaju. Tu je i uzgoj životinja radi prehrambene industrije, krvavi sportovi, lov, krzno, koža.

Jeste li ikad imali problema s vlastima zbog sudjelovanja na prosvjedima?

– Oh, da. Uhićena sam ispred Huntingdon Life Sciencesa, jer sam držala u ruci ljubičastu vrpcu dok su vivisektori u vozilima izlazili iz laboratorija u kojima rade. Drugi put su me uhitili jer sam u dvorištu Convencea snimila četiri fotografije. Optužena sam za nasilno remećenje reda i mira.

Kakva su iskustva drugih aktivista?

– Ljudi su u zatvorima jer se bore protiv zlostavljanja životinja. Četvero aktivista je žrtvovalo svoje živote zbog životinja. Dva su tinejdžera poginula u borbi protiv lova, a tu su i Barry Horne i Jill Phipps.

Iznevjerena predizborna obećanja političara

Tko je bio Barry Horne?

– Barry Horne je bio aktivist za prava životinja koji je preminuo nakon trećeg štrajka glađu. On je posegnuo za ekstremnim mjerama, jer je tražio od britanske vlade da održi svoja obećanja. Nisam ga poznavala prije nego što je bio zatvoren, dobio je 18 godina zatvora. Njegov je zločin bio što je pustio naprave koje prostoriju napune dimom, ali to, naravno, nisu bile bombe. Priznao je krivnju za četiri optužbe, iako su ga teretili da je radio nered na područjima gdje u životu nije bio. Četrnaest puta je vođen na ispitivanje i nitko ga nije mogao prepoznati… možda jer uistinu nikad nije bio tamo?! Znate, ljudi piju, voze, ubijaju, i dobivaju puno manje kazne od ove.

Kako je završila njegova priča?

– Posjetila sam ga u nekoliko navrata u čak tri godine zatvora. Bio je A kategorija zatvorenika. To su oni zatvorenici koje nisu smjeli posjećivati ljudi koji su i sami bili osuđivani. Za vrijeme njegova trećeg štrajka glađu posjetila sam ga 62. dana štrajka. Tada je već bio odvezen u bolnicu. Bio je visok i snažan muškarac, koji se prepolovio i završio u kolicima. Preminuo je 5. studenoga 2001. godine. Priređen mu je poganski obred, a nad njegovim je grobom zasađen hrast.

Barry Horne je štrajkao glađu, jer vlada nije ispunila svoja obećanja. Kako se općenito slažete s političarima?

– Političari su nam skloni jedino u vrijeme izbora. Godine 1997. Laburistička stranka i Tony Blair, ili B. Liar kako ga sada zovemo, za vrijeme predizbornih obećanja tiskali su posebne brošure. U njima su dali šezdesetak obećanja da će se zakon mijenjati nabolje za životinje, ako date glas za njih. Obuhvatili su sve, od lova i cirkusa do vivisekcije. Otkako su došli na vlast nisu ispunili niti jedno obećanje.

Prije nešto više od mjesec dana u Engleskoj je donesen zakon o zabrani lova na lisice s psima.

– Da, samo što B. Liar nije glasao za zakon, ni za ni protiv, ostao je suzdržan. Isti čovjek koji je sa svojom strankom obećavao da će se zalagati za zabranu lova, šutio je kada je trebalo dati glas.

Kada smo već kod novog zakona o lovu, kako je među lovcima prihvaćen taj zakon?

– Aktivisti su bili na vrhuncu uzbuđenja, a lovci, njih 10.000, okupili su se ispred parlamenta i uzvikivali Želimo ubijati!. Nas je bilo samo 30, došlo je do tučnjave, ljudi su se kupali u krvi. Dobro je što je bilo policije.

Radikalni aktivizam

Nismo još spomenuli četvrtu osobu koja je poginula boreći se za životinje.

– Jill Phipps bila je djevojka koju je pregazio kamion u kojemu su se prevozili telići. Transport živih životinja iz britanskih luka do jugoistočne strane europskog kontinenta traje danima. Životinje prelaze mnogo milja bez hrane i vode, a kamioni su na tri do četiri kata, koji su krcati. Jill se borila protiv toga i, nažalost, poginula kao mlada djevojka. Sljedeće godine biti će deseta godišnjica njezine smrti. Tada ćemo prirediti veliku komemoraciju. Ove godine policija je zabranila polaganje cvijeća. Mogli smo, njoj u spomen, postaviti samo jednu fotografiju.

Ogorčeni ste.

– Pitanje je tko su teroristi? Je li netko od zlostavljača mrtav? Ljudi koji životinjama nanose bol i strah prolaze nekažnjeno, a ljude koji ih spašavaju i pronalaze im domove osuđuju na zatvore i bivaju ubijeni. Oko toga su se vodile polemike, ali i dalje svake godine milijuni životinja umiru u teškim mukama. Uzmite samo Dan zahvalnosti. Dan kada se slave ljubav, mir i dobra volja je ujedno dan kada 12 milijuna purana strada strahovitom smrću svake godine.

Kakve su Vaše prognoze vezane uz radikalnije oblike aktivizma u Hrvatskoj?

– Uvijek promatram lica ljudi, kako reagiraju kada vide slike iz klaonica, cirkusa, laboratorija. Ljudi u Hrvatskoj, osobito stariji ljudi, koliko sam vidjela, još se boje promjena. Vjerujem da je za njih posebno ovo još jedna revolucija, u nizu mnogih koje su proživjeli. Važno je da ljudi poštuju životinje i njihovo pravo na život. Ovaj planet je i njihov planet. Životinje imaju pravo uživati na njemu kao i svi mi. Osvijestite se. Dobrodošli u 21. stoljeće!