5.5.2005.

Grozdana Cvitan  

Razgovor s Biserkom Cvjetičanin

razgovor

Kako je došlo do suradnje na knjizi The European Perspective. Cultural Policy, Creative Industries, Information Lag i koja je njezina međunarodna važnost?

– Obje su mreže, Culturelink i Circle, razvile svoje djelovanje u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća. Upravo to razdoblje, između 1990. i 2000., mnogi stručnjaci nazivaju “doba mreža”, a tada su se uvriježili i nazivi poput umreženog društva ili umrežavanje kultura. Nastanak velikog broja mreža, osobito u Europi, bio je znak težnje društava, institucija i pojedinaca za boljim međusobnim upoznavanjem i razumijevanjem, za interkulturnom komunikacijom. Mreže su se pokazale kao dinamični sustavi komuniciranja, povezivanja i partnerstva, a njihova osnovna obilježja: otvorenost, fleksibilnost, heterogenost, nehijerarhijska struktura, omogućila su u velikoj mjeri promjenu samog poimanja kulturne suradnje i razmjene. Mreže su, među ostalim, pridonijele da se mjestu međunarodne kulturne suradnje u kulturnoj politici daje sve veća važnost, te je danas gotovo nemoguće zamisliti kulturna područja ili aktivnosti bez njihove međunarodne dimenzije.

Svjetsku mrežu Culturelink osnovali su 1989. Unesco i Vijeće Europe. Od osnutka Culturelink je poticao povezivanje postojećih mreža u području kulture na svim kontinentima i osnivanje novih mreža, zatim transkontinentalno umrežavanje kulturnih institucija, te okupljao niz priznatih stručnjaka u svijetu na zajedničkim projektima. Tako je nastala i suradnja s najstarijom, renomiranom europskom mrežom istraživačkih i dokumentacijskih centara u kulturi, Circle. Ta se suradnja odvijala u više oblika: istraživanja i projekti na teme od vitalne važnosti za globalni kulturni razvitak, objavljivanje zajedničkih brojeva časopisa Culturelink i Circle, organiziranje konferencija. Formirale su se ekipe stručnjaka sa svih kontinenata, koji su svojim raspravama i novim idejama uvijek nastojali odgovarati na izazove našeg vremena.

Kako je nastala ideja o skupu na temu eKultura? Je li bilo posebnih zadaća ili pitanja koje je trebalo pretresti?

– U nastojanju da se istraže brze promjene koje se zbivaju u međunarodnoj suradnji i komunikaciji pod utjecajem novih informacijskih tehnologija, Culturelink i Circle organizirali su 2003. u Zagrebu međunarodnu konferenciju o eKulturi. Zbornik s te konferencije upravo je izašao iz tiska i u njemu su prezentirani radovi 14 stručnjaka iz Europe i Kanade, među njima i naših autora Aleksandre Horvat, Daniele Živković, Aleksandre Uzelac i Sanjina Dragojevića. Svi radovi ukazuju na transformacijske promjene kroz koje prolaze moderna društva i koje obuhvaćaju najrazličitije aspekte našeg života: širenje znanja, oblike društvene interakcije, obrazovanje, ekonomsku praksu, kulturu i medije.

Što je, u stvari, eKultura ili e-culture, i kako za taj pojam naći odgovarajuću hrvatsku riječ?

– Nizozemski stručnjak u području kulture i novih tehnologija, dr. Michiel Schwarz, nedavno je postavio pitanje: Što je ta stvar koju nazivamo e-culture? I sam je priznao da smo na izvjestan način izgubljeni u riječima, jer se najčešće govori o e-culture (mi smo, na primjer, za naš zbornik odabrali varijantu bez crtice i s velikim C), možda po uzoru na e-books i e-journals koji su se već udomaćili, ali i elektroničkoj kulturi, digitalnoj kulturi, ponekad i medijskoj kulturi ili umjetnosti. Digitalni odnosno medijski tokovi sve se snažnije prožimaju s kulturnom i umjetničkom praksom. To, u stvari, pokazuje koliko je e-culture kompleksan pojam koji obuhvaća različite aspekte konvergencije kulture, medija i informacijskih tehnologija i koji ističe sve veću važnost digitalne domene za kulturu i, naravno, kulturnu politiku. Digitalizacija djeluje na cijeli lanac kulturne proizvodnje, distribucije i prezentacije, utječe, na primjer, na oblikovanje umjetničkog izraza, ili na predstavljanje kulturnog nasljeđa, ili na način na koji knjižnice čine informaciju dostupnom publici.

Kada je riječ o književnosti na Internetu, rabi se pojam interaktivna kultura. Sve je veći broj poznatih književnika koji svoja djela objavljuju samo na Internetu ili pišu interaktivno na mreži, što znači da komuniciraju s mnogima koji daju svoje sugestije, raspravljaju, pa i pišu pojedina poglavlja. Stoga nije čudno da je poljski književnik i znanstvenik Janusz Wisniewski u djelu pod naslovom Samoća u Mreži nazvao Internet romantičnim mjestom, jer se na njemu događa kultura i jer je on mjesto za razmjenu ideja. Neki su književnost na Internetu nazvali linternet, dakle postoji mnogo različitih pristupa i različitih naziva kojih je prihvaćanje neizvjesno. U svojem članku u Zborniku, a također i u naslovu knjige objavljene 2001., Daniela Živković koristi izraz “elektronička knjiga” – možda će se taj izraz ustaliti i kao naziv za e-culture: elektronička kultura?

Ovih je dana Europska komisija pokrenula novi program eContentplus koji će službeno biti predstavljen (uz poziv na natječaj) na Informacijskom danu u Luxembourgu 15. lipnja ove godine. Cilj je tog četverogodišnjeg programa (2005. – 2008.) omogućiti da digitalni sadržaj u Europi postane dostupniji i na bolji način iskorišten. U području kulturnog sadržaja, eContentplus dat će osobitu potporu razvoju interaktivnih zbirki i predmeta iz različitih kulturnih institucija (na primjer, knjižnice, arhivi, muzeji…) i rješenjima lakšeg pretraživanja tih izvora.

Kakvo mjesto ove promjene zauzimaju u kulturnoj politici?

– Cijeli proces digitalizacije omogućuje povezivanje ne samo različitih sektora u kulturi kao što su umjetnost, mediji, kulturno nasljeđe nego i povezivanje kulturnog razvoja i obrazovanja, znanosti, ekonomije znanja. Stoga nas digitalni mediji potiču na novo promišljanje kulturne politike, na spoznaju da su postali ili postaju integralni dio kulturnih tokova. Politike u umjetnosti, knjižnicama, muzejima ili kulturnom nasljeđu ne mogu biti odvojene od audiovizualnih, nužna je perspektiva integrirane politike, jer je prožimanje i povezivanje različitih područja osnovno obilježje e-culture. Kako Zbornik već u naslovu nosi europsku perspektivu, treba inzistirati na takvom pristupu, jer Europska unija još odvaja audiovizualni sektor od kulturnog. Pitanje e-culture je doista višeslojno, ono zahtijeva razmatranje iz različitih aspekata – kulturne politike, ekonomije, pa i postojećih online resursa. Naravno, uslijed svih inovacija i promjena, mijenja se i uloga kulturnih institucija, muzeja, knjižnica itd. Naime, stavljanje muzejskih zbirki ili knjiga u digitalni oblik, znači mnogo više od samog tehničkog postupka, jer nastaju novi sadržaji i izrazi, novi linkovi. Tako procesom digitalizacije, kulturne institucije stječu drugačije funkcije i koncipiraju drukčije metode rada.

Znanstvenici ističu da digitalni mediji, digitalna kultura i informacijske tehnologije nisu samo promijenili naš svijet, već su promijenili i način na koji mi vidimo taj svijet. To je medijski posredovan svijet. Digitalni mediji i Internet mijenjaju područje kulture i kulturnih politika, omogućuju nove oblike umjetničkog izraza, u konačnici otvaraju novu perspektivu kulturnog razvoja i međunarodne kulturne komunikacije.

Hoće li se o tome govoriti i na Drugoj svjetskoj konferenciji Culturelinka koja je pred nama?

– Svakako, središnja tema svjetske konferencije koja će se održati od 9. do 12. lipnja ove godine u Zagrebu je Dinamika komuniciranja – novi putevi i novi akteri. S obzirom na brze promjene koje obilježavaju komuniciranje, rasprava će se voditi o novim načinima, sredstvima i akterima u komuniciranju, te o ulozi mreža u stvaranju i promicanju interkulturnog dijaloga. Sudionici će se također posvetiti pitanjima kulturne raznolikosti, multikulturalizma i novih kulturnih identiteta u svjetlu Generalne konferencije Unesca a koja će se održati u ranu jesen ove godine i na kojoj bi se trebala prihvatiti konvencija o zaštiti raznolikosti kulturnih sadržaja i umjetničkih izraza. Nove mogućnosti umrežavanja, izazovi i promjene, bit će, također, u središtu pozornosti.

Kako teku pripreme za konferenciju?

– Prijavio se velik broj sudionika sa svih kontinenata – iz Azije, Latinske Amerike, Kanade, Afrike, Australije, naravno, Europe, pa će tako Zagreb biti domaćin izuzetnog svjetskog skupa stručnjaka za kulturu. Dolaze najpoznatija imena iz područja kulturnih politika, kulturne raznolikosti, novih informacijskih tehnologija, da tek spomenem nekoliko: Cees Hamelink i Joost Smiers iz Nizozemske, Tom O’Regan iz Australije, Colin Mercer i Jennifer Williams iz Velike Britanije, Jean-Pierre Saez i Bernard Faivre d’Arcier iz Francuske, Aggrey Brown s Jamajke, Keyan Tomaselli iz Južne Afrike, Felipe Mendoza de Leon s Filipina. Bit će više videoprezentacija projekata, posebno bih istakla zanimljiv projekt Erike Block s New York University.

Više od šezdeset govornika na plenarnim sjednicama i 200 sudionika raspravljat će o sadašnjem stanju i budućnosti komuniciranja i umrežavanja na globalnom planu, stavljajući Zagreb u središte svjetskog znanstvenog i kulturnog interesa.