#440 na kioscima

9.2.2006.

Laurent Courau  

Razgovor s Electrohippies

Britanski elektrohipiji primjenjuju taktiku uličnih kampanja na cyberspace kako bi pomogli ljudima razviti vještine i znanje o aktivizmu i građanskom neposluhu, te ih obavijestili o tradicionalnim načinima organiziranja kampanji putem Interneta. Ovdje govore o osobitostima e-aktivizma i svojim “apolitičnim” djelovanjima vezanima za ljudska prava, pravdu i zaštitu okoliša


Kakvi su rezultati ili posljedice vaših ranijih kampanja i akcija, mislim prije svega na djelovanja vezana za summit WTO-a u Seattleu?

– Stvorili smo paniku među tvrtkama zaduženima za internetsku sigurnost, koje sad traže od naših poslužitelja da nam zabrane pristup Internetu. S pozitivne strane, mnogim smo ljudima približili mogućnost organiziranja kampanja putem Interneta. Primili smo brojne upite, kako od običnih kampanjaca, tako i od akademika koje je zanimalo kako prebaciti vlastite kampanje na Internet i tako ih približiti što većem broju ljudi, kako u njihovoj zemlji, tako i u svijetu. Vrlo rado bismo sa svima podijelili naše iskustvo, no nažalost nemamo dovoljno vremena za to, stoga smo sastavili nekoliko standardiziranih odgovora koje šaljemo na upite koji se tiču sličnih stvari.

Koji su vaši ciljevi? Na vašem sajtu piše da želite promijeniti društvo s pomoću informacijske i komunikacijske tehnologije te da biste voljeli stvoriti jednu održivu zajednicu koja bi bila djelatnije uključena u zbivanja oko sebe.

– Internet je samo oruđe, ništa više. Naš je glavni cilj razviti načine i metode korištenja Interneta kao aktivnog elementa neke kampanje. Mnogi se aktivisti koriste Internetom pasivno, samo kako bi iznijeli svoje stavove, ali ništa više od toga. Želite li im se pridružiti, obično vam postave nekakav zahtjev ili morate platiti članarinu. Mi smatramo da podatke o nekoj kampanji ne biste smjeli tražiti izvan Interneta, nego da bi oni trebali biti sastavni dio čitave kampanje, i mi nastojimo pružiti ljudima informacije o tome kako to postići.

Mi smo u osnovi apolitični – nismo ni “ljevičari” ni “revolucionari,” kako smo nedavno opisani u medijima. Ono što nas zanima jest pružanje potpore kampanjama u čije ciljeve vjerujemo i za koje smatramo da će imati koriti od naših internetskih usluga. To su uglavnom kampanje vezane za ljudska prava, pravdu i zaštitu okoliša.

Prema našem mišljenju, vlade su danas pretijesno povezane s globalnim sustavima trgovine, kvazi-vladinim tijelima za trgovinu i korporacijama koje to obavljaju. Smatramo da je upravo javnost ta koja to može promijeniti. Internet omogućava da se velike korporacije i manje skupine nađu na istoj razini, time što im pruža jednake mogućnosti. Nastojimo pokazati tim manjim skupinama kako da iskoriste te mogućnosti, na primjer metodu lobiranja e-mailom koju smo upravo usavršili, te kako da izbjegnu tehnička ograničenja, na primjer s pomoću alata za distribuirani bandwidth koji smo upravo usavršili.

Važna je rasprava, a ne sama akcija

S kojim još udrugama surađujete? Budući da ste iz Velike Britanije, često vas povezuju s udrugama kao što su The Animal Liberation Front, Earth First i cijelom scenom ekoloških ratnika.

– Zabrinjavamo te ljude jer smo previše intelektualni! Osim toga, djelujemo u skladu sa zakonom kako bismo potaknuli što veći broj ljudi da nam se pridruži.

Možete li nam reći nešto više o taktikama uličnih demonstracija koje namjeravate prenijeti u cyberspace – o virtualnim pasivnim demonstracijama (sit-in – način demonstriranja kad se ljudi zavežu za stupove, klupe, itd. ili se jednostavno odbijaju pomaknuti op. prev.), aktivnim demonstracijama, i tako dalje? Zvuči zanimljivo, no je li zaista moguće taktike iz zbiljskoga svijeta prenijeti u virtualni svijet?

– Jest, no one neće nužno imati isti učinak. Stvarnu pasivnu demonstraciju i sit-in možete vidjeti, virtualnu, ne. Mnoge stvari koje predstavljamo na našem sajtu široj javnosti djeluju “konceptualno.” Jedini ljudi koji mogu osjetiti to “iskustvo” jesu oni protiv kojih su te aktivnosti usmjerene.

Odbacujete paranoidni i urotnički modus operandi većine američkih elektroničkih aktivista i zagovarate jedan otvoreniji pristup. Nije li vas strah posljedica koje bi to moglo imati?

– Prihvaćamo taj rizik. Kako netko može promovirati nešto u što vjeruje ako ga je strah posljedica? Činimo ono što vjerujemo da je ispravno, a ako nekome to smeta, može nam slobodno reći. Nema smisla slati anonimne kritike. Ono što mijenja način na koji ljudi razmišljaju jest rasprava koju neka akcija pokrene, a ne sama akcija. Na primjer, naša je posljednja akcija trajala pet dana, no rasprava koju smo time pokrenuli trajat će nekoliko mjeseci!

Web-oružje

Kako su reagirali oni protiv kojih su vaši prosvjedi bili usmjereni? Sumnjam da su vas samo proglasili teroristima u medijima i na tome se zaustavili.

– Nitko od njih nije nam izravno odgovorio. No njihovi “plaćenici” – razne kompanije za sigurnost na Internetu – tretiraju nas kao teroriste.

Većina hakera krši zakon, no ne progovara javno o svojim razlozima. Na primjer, predsjednik tvrtke Idefense, John Adams, održao je svojedobno govor u Vancouveru u kojem je izjavio da spremamo niz napada. To nije istina, mi ne spremamo nikakve napade. Da su u pitanju “obični” hakeri, panika koju takve izjave obično stvaraju u medijima možda bi i imala nekog učinka, no mi nismo obični hakeri. Mi redovito pratimo što govore o nama i ako počnu širiti lažne informacije, mi ćemo na to javno reagirati. Oni moraju promijeniti način na koji se bore protiv “subverzivnih elemenata” poput nas jer je naš otvoreni pristup izazov njihovu načinu rada.

Koji su vaši sljedeći projekti?

– Mi smo dobrotvorna skupina. Zaposleni smo i imamo obitelji, stoga možemo tek svakih četiri ili pet mjeseci pokrenuti neku akciju. Moramo biti vrlo izbirljivi i usredotočeni da bi sve ispalo kako treba. To nije samo pitanje pokretanja akcije – moramo izraditi i softver koji će tu akciju omogućiti, testirati ga, i tek tada krenuti s akcijom.

Razvili ste elektronički alat za borbu protiv establišmenta, kao što su generatori protestnih pisama. Možete li nam reći nešto više o tome? Hoće li biti moguće nabaviti taj softver za potrebe organiziranja vlastitih akcija? Bilo bi zgodno kad bi se mogla nabaviti jedna takva “kutija” s alatom za borbu protiv establišmenta.

– Nismo protiv establišmenta, samo mislimo da je on postao neučinkovit. Zagovaramo aktivno sudjelovanje javnosti, čije mišljenje, doduše, ne predstavljamo, ali želimo stvoriti kanale preko kojih bi javnost mogla izravno uputiti svoje prigovore kompanijama i vodećim ljudima u državi.

Uskoro ćemo pustiti u optjecaj softver za stvaranje “oružja” – web-stranice kojima se ljudi mogu koristiti za stvaranje vlastitih stranica na kojima će pokretati elektroničke akcije. No pazit ćemo što se s njima radi, budući da će imati vrlo ograničenu primjenu. Osim toga, promovirat ćemo softver za lobiranje e-mailom, softver za “distribuirani bandwidth”, i još neke koji su zasad još na razini koncepta.

Ukidanje posrednika

Jeste li povezani s hakerskim mrežama? Primijetio sam da na vašoj stranici spominjete skupinu The Cult of the Dead Cow.

– Ne, nismo povezani s hakerima. Njima se općenito ne sviđa to čime se mi bavimo jer smo mi obični aktivisti koji se služe Internetom, a ne istinski “haktivisti”. To o čemu pričate jest e-mail koji smo primili od The Cult of the Dead Cow, a odlučili smo postaviti ga na našu stranicu, jer su se dečki zbilja potrudili na inteligentan način iznijeti svoje mišljenje. Učinili bismo isto i za bilo koju drugu organizaciju koja bi na kulturan i inteligentan način rekla što misli o nama.

Kako vidite budućnost elektroničkog aktivizma?

– Optimističan sam jer smatram da dosad nije postojala nijedna mreža demonstranata koja bi bila tako čvrsta i tako dobro organizirana poput ove elektroničke.

Najveći izazov nisu nam vlade ili kompanije za internetsku sigurnost, nego etablirane aktivističke udruge. Internet za posljedicu ima, da se poslužim stručnim terminom, dis-intermedijaciju – ukratko, uklanjanje onih između, middle men. Udruge kao što su Greenpeace i Friends of the Earth su middle men. Oni moraju shvatiti prednosti Interneta i promijeniti svoje negativno mišljenje o elektroničkom aktivizmu, koje je posljedica njihove potrebe da kontroliraju ljude, a elektronički im aktivizam to ne omogućuje. Dok se ne riješe te svoje potrebe i shvate da je najvažnije udružiti se s drugim ljudima i djelovati zajedničkim snagama, elektronički će aktivizam ostati ograničen na male skupine aktivista.

Budućnost ne pripada velikim i čvrsto strukturiranim aktivističkim skupinama. Ona pripada malim skupinama koje će se mijenjati i prilagođavati u skladu s potrebama drugih ljudi. To će biti tako iz jednog jednostavnog razloga – na Internatu vam ne treba posrednik. Mala skupina može imati jednaku moć kao i velika.

S engleskoga preveo Kristian Göttlicher.

Objavljeno u e-časopisu la spirale www.laspirale.org

 
preuzmi
pdf