O tradicionalnom afričkom festivalu Aboakyer
Dugogodišnja želja koja mi je odavno titrala u srcu ove godine se konačno realizirala i postala moje najdragocjenije životno iskustvo. Dobila sam priliku posjetiti predivnu zapadnoafričku državu Ganu i upoznati mali dio bogate afričke kulture. U sklopu svog jednomjesečnog boravka u Gani imala sam priliku prisustvovati jednom od tamo najpoznatijih tradicionalnih festivala. Festival Aboakyer (čita se Aboačér) najvažniji je godišnji događaj zajednice Effutu koja obitava u gradiću Winnebi nedaleko od glavnog grada Accre. Zajednica Effutu pripada etničkoj skupini Guan koja se prije otprilike 500 godina doselila iz područja oko grada Timbuktu u nekadašnjem Zapadnom Sudanu (danas država Mali). Obredom žrtvovanja u sklopu festivala Aboakyer zajednica zahvaljuje bogovima što su ih sretno doveli u sadašnje obitavalište.
"Lov na životinju" Prema usmenoj predaji bogovi su isprva zahtijevali ljudsku žrtvu, i to člana kraljevske obitelji (u Africi svaka zajednica ima svog plemenskog kralja ili poglavicu). Nakon nekog vremena zajednica je počela negodovati zbog žrtvovanja ljudskog bića te su uz pomoć vjerskih autoriteta konzultirali bogove i dogovorili da ubuduće mogu žrtvovati lava. No to se rješenje ubrzo pokazalo problematičnim jer je životinju trebalo uhvatiti živu, i to golim rukama. U pokušajima da savladaju kralja džungle životom je godišnje znalo platiti i do deset hrabrih ratnika. Bilo je očito da se ovakva praksa ne može dugo održati pa su se iznova konzultirali bogovi i konačno je uspostavljen dogovor da žrtvena životinja bude jelen ili antilopa. Od tada festival Aboakyer (u prijevodu "lov na životinju") počinje zadobivati oblik kakav je poznat i danas.
Festival se redovito odvija prvog tjedna u svibnju i veže se uz početak kišne sezone. Kroz cijeli tjedan održavaju se različite sportske aktivnosti kao uvod u središnji događaj festivala, natjecanje asafo skupina u lovu na jelena. Asafo skupine su ratničke skupine za koje neki smatraju da su se formirale za vrijeme okupacije od strane Europljana, a drugi da su proizašle još iz davnih međuplemenskih ratovanja. U Winnebi postoje dvije asafo skupine: Tuafo i Dentsifo koje su rani zapadni istraživači nazvali skupina Broj 1 i skupina Broj 2. U subotu rano ujutro muškarci iz obje asafo skupine odlaze na obalu oceana kako bi se ritualnim kupanjem očistili i pripremili za lov. Svaka asafo skupina dijeli se u tri podskupine s obzirom na dob i nakon kraljeva blagoslova, uz ritmove bubnjeva i ratničkih pjesama, odlaze u obližnju šumu, nadajući se da će bučna glazba izmamiti jelena iz grmlja. Lovci su nenaoružani, premda neki nose kratke štapove kako bi mogli potepsti jelena. U lov idu bosi, bez majice, nose samo kratke hlače, talismane i druge zaštitne predmete.
Ples s povećim kamenom na glavi Dok su asafo skupine zaokupljene lovom na jelena, građani Winnebe i brojni posjetitelji s nestrpljenjem očekuju njihov povratak. Tog jutra doputovala sam iz Accre s prijateljicom koju sam upoznala u hostelu. Park Zion vrvio je ljudima. Neki su plesali već od ranog jutra, a pozornost nam je privukao mladić koji je plesao s poprilično velikim kamenom na glavi. Uz cestu su ulični prodavači prodavali hranu, piće i razne druge sitnice. U pravilu sve ono što se i inače može pronaći na uličnim štandovima diljem Gane. Međutim, izostanak bilo kakvih suvenira vezanih uz Aboakyer festival navodi me na misao kako komercijalizacija tamo još nije prodrla u baš svaku poru društva. Pa ipak promocije alkoholnih pića u sklopu festivala pokazuju da ni to nije tako daleko.
Bogovi i preci Stajali smo uz cestu oprženi suncem, a pokraj nas su počeli protrčavati ljudi odjeveni u crveno usput pjevajući i zviždeći. Bila je to skupina Dentsifo koja je taj put prva ulovila jelena. Optrčali su nekoliko krugova sa živim jelenom, a zatim ga zavezali za pruće koje je tamo čekalo da bi se jelen mogao odnijeti do kralja. Kralj je odobrio žrtvu tako što je na jelena tri puta položio svoju desnu nogu, a nakon toga jelen je odnesen na prostor svetišta gdje se svećenik zahvalio vrhovnom bogu Penkye Otu, bogu rata Apa Sekum te nižim bogovima i duhovima predaka koji su blagoslovili i štitili lovce. Tako su završile sve pripreme za sutrašnji obred žrtvovanja, a u dnevnom programu festivala uslijedila je svečana povorka Akosuadontoba.
Na čelu povorke tradicionalno se nalaze pripadnici pobjedničke asafo skupine, tj. skupine koja je prva ulovila jelena. U našem slučaju to je bila skupina Dentsifo koju karakteriziraju crvena i žuta boja. Vođe skupine (supi) voze se na žuto-crvenom drvenom brodu koji je ukrašen crvenim i žutim zastavicama. Iza njih koračaju pripadnici kraljevske obitelji nad kojima se poput ogromnih gljiva nadvijaju veliki crveni suncobrani. Na začelju povorke nalazi se manje sretna asafo skupina, a ove godine taj je položaj dopao skupinu Tuafo. Njihove boje su plava i bijela, a supiji se izmjenjuju u ulozi konjanika na drvenom bijelom konju. Oko njih uz ritmove bubnjeva, zvečki i raznovrsnih udaraljki u slavljeničkom zanosu plešu žene asafo skupina i ostali posjetitelji festivala. Svečana povorka završava dolaskom do kraljeve palače, no zabava tu ne prestaje. Ispred gotovo svake lokalne gostionice koja u unutarnjem prostoru najčešće nema više od dva, tri stola postavljeni su gigantski zvučnici koji modernim afričkim ritmovima pozivaju na ples. Svaka ulica postaje plesni podij, a slavlje ne prestaje do ranih jutarnjih sati.
Svetište Apa Sekum U nedjelju smo nakon malo raspitivanja uspjele pronaći svetište Apa Sekum gdje se tog dana odvijalo žrtvovanje. Kralj i pripadnici kraljevske obitelji sjedili su na tradicionalnim počasnim stolicama u sjeni tropskog raslinja zajedno sa svećenicima i svećenicama te vođama asafo skupina. U lovu suprotstavljene asafo skupine sada zajedno i ravnopravno sudjeluju u obredu. Naime, svrha obreda je povezati i ujediniti sve članove zajednice, kako međusobno tako i s božanskim bićima s kojima se nalaze u interakciji. U jednom trenutku lokalna elita se diže sa svojih počasnih stolica, nalik na hoklice, i uz pjesmu praćenu ritmom zvečki i drugih udaraljki dolaze na sveti prostor ispred svetišta Apa Sekum. Na samom početku obreda zaziva se svih 77 bogova zajednice Effutu. Tom prilikom svećenici i svećenice ispijaju po gutljaj domaćeg džina koji se na twi jeziku zove akpateshi, a zatim ga prolijevaju u čast bogovima. Ta praksa (žrtva lijevanica, libacija) neizostavan je dio gotovo svakog tradicionalnog obreda u Gani. Džin akpateshi polijeva se po kamenu ispred svetišta Apa Sekum, a nakon džina po kamenu se razlijeva krv zaklane životinje koja se zatim unosi u svetište kako bi se krvlju polila i slika vrhovnog boga Penkye Otu.
Cijeli je događaj praćen glazbom i pjevanom molitvom. Sudionici obreda zatim se vraćaju nazad u hladovinu gdje se žrtvovana životinja komada na 77 dijelova kako bi se počastilo svih 77 bogova.
Posljednji dio obreda kojime se nastoji ustanoviti što su im bogovi namijenili za iduću godinu naziva se Ebisatsir (u prijevodu "oblikovanje sudbine"). Taj složeni postupak obavlja vrhovna svećenica koja nastoji ustanoviti hoće li nadolazeća godina biti kišna ili sušna te hoće li prevladavati mir i obilje ili pak rat i glad. U slučaju pozitivnog nagovještenja odmah započinje slavlje, a ukoliko predviđanja nisu tako dobra, svećenici se međusobno konzultiraju oko toga kakve ritualne postupke treba poduzeti kako bi se udobrovoljila sudbina. No bez obzira na rezultate predviđanja budućnosti, većina nastavlja slaviti i plesati po ulicama do kasno u noć.
Literatura:
Brown, Kwesi Ewusi (2005), Social Conflicts in Contemporary Effutu Festivals. URL: https://etd.ohiolink.edu/ap:10:0::NO:10:P10_ETD_SUBID:48294 (02-07-2015).
Impraim – Swanzy, Enock (2015), “Recent Discoveries in the Aboakyer Festival of the Effutus-Ghana”. Research on Humanities and Social Sciences 5 (2):172-182 URL: http://www.iiste.org/Journals/index.php/RHSS/article/view/19140 (02-07-2015).