Shortbarb MIL-A-A-55522A barbed tape concertina BTC. Manufactured in strict accordance with U.S military Specification MIL-A-A-55522A, optional barb style (A, B). Barbed Tape Concertina shall be (710, 950) mm in diameter fabricated from ADTM A526 galvanized steel, coating designation G90. Galvanized steel strip shall be 0.508mm thick x 15.8mm wide af ter rollforming. Tape shall be permanently cold-clenched around a 2.5mm diameter ASTM A764 galvanized core wire, Class 1, Finish 2. The core wire shall have a tensile strength of 1517 mPa. The barbed tape shall have a minimum of 230 degrees wrap about the cold wire
Ta fotografija nalik je na slikarsko platno, na jednu od onih kompozicija koje prikazuju povijesni događaj, bitku, dramu. Ljetna je žega i zemlja je gola, jedva da igdje ima sjene; tlo je podijeljeno, ukoso, na polovice; jedna je posve ispunjena ljudima, svi su oni okrenuti leđima, nepregledno mnoštvo; iz prvih redova, tko zna zašto, tri se ruke pružaju udesno, možda žele nekoga prihvatiti, možda nekome pokazuju put. Na drugoj polovici samo je jedna mlada žena, okrenuta licem prema nama, s bebom u naručju, s bočicom u ruci pod bebom, s licem u marami, s izrazom lica kao da nekog zove, traži, kao da se za nekoga boji. Između jedne i druge polovice kolutovi su bodljikave žice. Ona se zove NATO-žica, S-žica ili Z-žica, na svakih je nekoliko centimetara opremljena trapezoidnim oštricama koje se na krajevima sužavaju u dva vrha. Od takve žice ne štiti, kažu (i garantiraju), ni vojna uniforma, a zapletanje u nju dovodi do daljnjih ozljeda kad se pokušate osloboditi. Uz kolutove žice nahvatale su se plastične flaše i PVC-vrećice; vrećica ima gotovo koliko i ljudi.
Gledam fotografiju, puno duže nego što je pristojno, s mješavinom sućuti, užasa i krivnje.
Profesionalna izvrsnost Znamo tko su ljudi na fotografiji. Ne znamo, međutim, kako da ih zovemo. Srce zna kako: to su naprosto nesretni ljudi, ljudi kojima treba pomoći, to su naša braća, oni iz Evanđelja po Luki (“Tko je moj bližnji?”). Ali društvo – oni koji čitaju ili pišu zakone i izvještaje – pripremili su druge odgovore. “To su migranti”, kažu. Priča o riječi “migrant”, poput priče o dobrom Samaritancu, prispodoba je; sitan znak onoga što se događa tim ljudima u bodljikavoj žici. Onoga što je oko njih razvuklo tu žicu.
Počelo je s najboljim namjerama. “Migrant” se činio kao istovremeno praktično i neutralno rješenje. Praktično, jer pokriva sav mali milijun razloga iz kojih ljudi napuštaju vlastitu zemlju i odlaze drugamo: da žive, da spase glavu, da nađu posao i zarade za kruh, da osiguraju budućnost djeci, da im bude bar donekle bolje. Neutralno, jer se riječ ne izjašnjava o kojem se od navedenih razloga radi – tjeraju li ljude na put sile i muke političke ili ratne, ekonomske ili vjerske, privatne ili kolektivne.
Riječ “migrant” bila je praktična još na jedan način. Njome se elegantno imenovalo one koji su jedan od predmeta rada Frontexa, Evropske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Evropske unije (ne šalim se, to je službeni naziv agencije). Migrantima Frontex “upravlja”, kao što se upravlja mnogočime u Evropi, i preko njihovih leđa agencija “teži profesionalnoj izvrsnosti i razvija najbolju praksu” (ni tu se ne šalim – to je iz Frontexove brošure).
Treći uzastopni mjesečni rekord S obzirom na to da su migranti sve veći i veći, sve češći i češći problem – odnosno, “izazov” – Evropske Unije (izvještaj Frontexa: “u srpnju se broj migranata otkrivenih na granicama EU-a povećao za više od tri puta u odnosu na isti mjesec prošle godine, dostigavši 107.500, te prešavši po prvi put od 2008., kad je Frontex počeo voditi evidenciju, točku 100.000 u roku od jednog mjeseca. To je treći uzastopni mjesečni rekord i značajno nadmašuje raniji maksimum od preko 70.000, dostignut u lipnju. Maksimume prethodnog mjeseca bitno su premašile i istočno-mediteranska i zapadno-balkanska ruta.”), iz službenih su se izvještaja naglo prelili i u novine, televizijske vijesti, internetske portale. Tu se neutralnost odrednice stopila s dramatičnošću situacije na način koji kovači termina možda i nisu očekivali. Najednom je nastalo “opsadno stanje”, migranti su najednom, u svojim pokušajima da stignu do zemalja Zapadne Evrope, počeli formirati “rojeve” i “horde”. Najednom je postalo uznemiravajuće lako o migrantima govoriti kao o prirodnoj pojavi, o nečemu sličnom skakavcima (koji se također migriraju uokolo). Pa i neutralnost se razotkrila kao dvosjekli mač, kao nešto što negativan naboj poprima jednako lako kao i pozitivan: ako ne dijelimo ljude po tome bježe li od rata ili od siromaštva, lakše će nam biti zaključiti da svi bježe od siromaštva, da su sve primamile blagodati njemačkog Hartz-IV sustava (okolnost da 359 eura mjesečnog “džeparca”, koliko u Njemačkoj dobivaju tražitelji azila dok se njihov zahtjev ne riješi, nadmašuje prosječnu mjesečnu plaću u Albaniji, na Kosovu i u Bosni i Hercegovini). Ali dok prema izbjeglicama – onima koji bježe od rata i različitih drugih progona – imamo određene pravne obaveze, oni koji idu “trbuhom za kruhom” jednostavno su igrači na tržištu, kao i svi mi ostali.
Kolektivni subjekt Postoje i tumačenja drugačija od moga. “Stvaranje termina ‘migrant’ bilo je kritički odgovor na prevladavajući liberalni konsenzus u Europi, koji nekritički pravi razliku između izbjeglica i ‘lažnih tražitelja azila’, između ekonomskih i političkih migranata, između ‘ilegalnih’ i svih ostalih”, objašnjava (u Novostima) Raja Apostolova sa Srednjoevropskog sveučilišta u Budimpešti. “Bio je to pokušaj da se stvori jak kolektivni subjekt, sposoban uništiti situaciju sličnu aparthejdu u Europi. Imam osjećaj da nam nedostaje jezik koji bi kritički ocijenio trenutačnu situaciju u Europi i u njezinoj kolonijalnoj povijesti, izdvojio ekonomske pristupe i globalno nametnuo koncept radničke snage. Potreban nam je ‘jezik migracije’, koji će zadržati i prenijeti sva ta spomenuta značenja i emancipirati ljude.” Slično tome, Judith Vonberg, na blogu Migration Pulse, upozorava da je odluka medijske mreže Al Jazeera, da se umjesto “migrant” koristi terminom “izbjeglica”, “plod hvalevrijedne želje da se suprotstavi retorici dehumanizacije, ali je u biti naivna i opasna. Odražava nespremnost da se prizna koliko su kompleksne sudbine ljudi na čamcima koji stižu u Evropu, i nemoć da se efikasno suprotstavi protumigrantskoj retorici.”
Bodljikava žica Razmišljajući, obje mi se interpretacije – i “migrant kao dehumanizacijski postupak” i “migrant kao emancipacijski postupak” – čine uvjerljivima i logički mogućima. Ali što je istina?
Istina je, bojim se, bodljikava žica.
Interpretacija Apostolove i Vonberg bila bi točna da su pojam “migrant” stvorile one, da su ga stvorili ljudi koji brinu za dobro migranata. Ali puno je vjerojatnije – institucionalno, financijski, organizacijski vjerojatnije – da su pojam stvorile, ili ga barem prisvojile, agencije poput Frontexa, korporacijski pipci menadžeriranja Evrope, oni koji se za migrante ne brinu, nego njima “upravljaju”, ti udarnici izvrsnosti i dobre prakse (udarnici koji pritom ne vide da su i sami, poput svojih mušterija, potrošivi i zamjenjivi – upravljivi – ali to je neka druga priča). Njima oteti pojam “migrant”, jedno od njihovih osnovnih sredstava za proizvodnju, oružje i oruđe koje državu čini državom i vlast vlašću, to je, priznat ćete, jako ozbiljan zadatak. Jako krupan zalogaj.
A ljudi, ljudi mogu biti i migranti i emigranti, izbjeglice i prognanici, sans papiers i esuli i expats i raseljena lica, egzilanti i apatridi. Etikete na njih lijepe nadležne agencije. Za vas i mene, to su ljudi. To su naši bližnji. U bodljikavoj žici.