19.5.2005.

Simon Crump  

Scatter

tema broja

Nekoliko mjeseci prije Elvisova odlaska u vojsku, njegovoj se sviti pridružio novi član, čimpanza od dvadeset kila po imenu Scatter. Njegov je trener, Bill Killebrew, iskorištavao Scattera i njegova mlađeg brata Chattera za nastupe u jednoj dječjoj televizijskoj emisiji u Memphisu. Elvis i ekipa nisu zlostavljali čimpanzu, ali su mu poprilično zagorčavali život.

Danju je Scatter bio totalna gnjavaža. Masturbirao bi u javnosti, srao u vlastite dlanove i bacao govna po zidovima. Pio je viski, grizao osoblje Gracelanda, i svakom bi prilikom ubacivao pimpek ljudima u piće.

Noću je Scatter sjedio sam u kavezu, njihao se naprijed-nazad, i plakao u samoći. Volio je svog mlađeg brata i on mu je strašno nedostajao. Jako je želio ponovo biti s Chatterom i cijelo se vrijeme pokušavao dovinuti kako da ga izbavi iz poniženja života u šoubiznisu.

Čim su ga otpustili iz vojske, Elvis se vratio u Graceland. Kuća je bila u očajnom stanju. Krov je popustio pa je voda uništila velik dio unutrašnjeg uređenja, a ruže u Vrtu meditacije su uvele. Kućni su mu ljubimci uginuli. Bio je to jadan prizor. Vani u dvorištu od Elvisova su purana ljubimca Bow-Tiea ostale samo kosti i perje u raspadu, dok su se tri magarca koje je Elvis držao u praznome bazenu dok im se gradila sigurnosna ograda pretvorila u izbijeljene kosture; čak se i skupi pastuh Rising Sun smrznuo u staji.

Scatter je bio živ i zdrav. Bio je veći, glasniji i dlakaviji no ikad prije. Bio je odjeven u odoru hotelskog poslužitelja. Zubima je dotjerao nogavice i rukave na pravu duljinu i uvelike ličio na Robinsona Crusoea, samo u majmunskoj verziji. Čim je ugledao Elvisa zaciktao je od veselja, došepesao do njega na sve četiri i pružio mu desnu ruku, koju je Elvis toplo stisnuo. Scatter se minutu prije posrao po dlanovima.

Elvisov tata Vernon je od smrti svoje supruge postao nepopravljiva pijandura i nije se ni trudio držati kuću u redu za Elvisova odsustva, tako da je Elvisa, kad je otvorio vrata, zapljusnuo val neotvorene pošte. Razveselio se jer se ponadao da je pošta od obožavatelja, međutim bili su to isključivo računi.

Nazvao je Roya Orbisona, s kojim je snimao na početku karijere dok su obojica radili za izdavačku kuću Sun Sama Phillipsa.

I Roya je napustila sreća. Bio se pravio važnim pred nekolicinom preostalih obožavatelja. Pritom je benzinom za upaljače ispisao svoje ime na staklenom stoliću, zapalio ga i spalio si kuću do temelja. Njegova druga supruga, Claudette, zbrisala je s jednim od vatrogasaca, dok mu se kći, koja je upravo prolazila na motociklu, toliko zabezeknula vidjevši buktinju da se zabila ravno u drvo i slomila kralježnicu na tri mjesta. Netom mu je uginuo pas, a deset minuta prije Elvisova poziva Roy je doznao da mu je preostalo još samo šest mjeseci života, dok su mu istovremeno sunčane naočale nakon dugog nošenja urasle u nos te ih više nije mogao skinuti ni da je htio. Povrh svega, bio je dekintiran.

Roy i Elvis su odlučili opljačkati banku u Martu, mjestašcu osamnaest milja jugoistočno od Waca. Krenuli su u Elvisovoj plavoj Fleetwoodovoj limuzini iz ‘54. Na pola puta su na usputnom odmorištu stali večerati. Između uobičajenih krntija Fordova i Chevyja na parkiralištu, Elvisu je za oko zapeo sjajan nov Messerschmittov mikro trokotač, baš kakva bijaše kupio dok je služio vojsku u Njemačkoj. U trenutku kad je limuzina skrenula na šljunak parkirališta ispred restorana, autić je zapalio ravno po autocesti.

Elvis i Roy su stigli u Mart. Opljačkali su banku. Sve je išlo glatko. Tako glatko da su gotovo bili razočarani. Nisu dobili priliku ustrijeliti, udariti, čak ni vikati na nekoga, i sve je bilo gotovo u nekoliko minuta.

Iza, dalje od pločnika, Roy je zastao podijeliti nekoliko autograma malobrojnim obožavateljima koji nisu stradali u požaru, a Elvis je na trenutak odložio vreću s plijenom na haubu Fleetwooda tražeći ključeve.

Elvis je začuo paljenje Messerschmittova dvotaktnog motora, ugledao dlakavu ruku kako izlazi iz automobila i grabi vreću, i nekoliko sekundi kasnije trokotač je bio samo točkica na horizontu.

Scatter je skrenuo u pokrajnju uličicu i ugasio motor. Okrenuo se prema bratu. Dugo su se grlili i vrištali od veselja.

“Rekao sam ti da će upaliti”, reče Scatter, i njihov je autić odbrundao žutom popločenom cestom.

U savršeni zalazak sunca.

S engleskoga prevela Martina Kado

Simon Crump rođen je u Leicestershireu, a filozofiju je studirao na Sveučilištu Sheffield. Pisati je počeo nakon deset godina bavljenja fotografijom. Kao međunarodno priznat umjetnik, držao je predavanja o lijepim umjetnostima i fotografiji na raznim sveučilištima, a priče su mu objavljivane u raznim izborima i antologijama. Njegov književni prvijenac, zbirka priča My Elvis Blackout (2001.), svojim “urnebesnim i bolesnim humorom” kod kritike je izazvala buru kontroverznih reakcija, a godinu dana kasnije uslijedila je i nova zbirka novela Monkey’s Birthday. Godine 2004. Simon Crump objavio je prvi roman Twilight Time, za njega uobičajeno neobičnu mješavinu strahota, užitaka i životnih radosti. Simon Crump živi i radi u Sheffieldu.