#440 na kioscima

17.6.2013.

Katarina Livljanić  

Vana Carmina


Aerodromska molitveonica

Slijedeći jato natapiranih repatica

iz duty freea ulijećem u akvarij

Sa zidova zijevaju Biblije poligloti

Indonezijski biznismen razvlači dekicu i guzi mi se u lice

Okruglasti hasid povija djecu i uvojke

Plavooka obitelj mljacka sendviče i evanđelje bez kofeina

Ja se klatim u kutu i nabrajam sve po spisku

Svesilni air-condition umnaža ekumenske viruse

Put, istina i život migaju s treperavog ikonostasa i objavljuju polaske

Napudrani glas male Terezije poziva na ispovijed

Mr McMillan

(jeste primijetili, na aerodromima uvijek ima neki McMillan

kad mu čujem ime, odmah se bolje osjećam jer znam da sam u civiliziranom svijetu

- možda ima i brata, McDragana)

Mr McMillan, Mriganka, Guidoni, Dravaček

ulaze u tuš-kabinu što prozire cipele, melje tajne

i javlja u bazu tko nosi umjetne trepavice

U avionu će vam poslužiti posljednju pomast s 0,9% hranjive tvari

Na sjedalu do vas sjedi mesija

Pazite, pala vam je maska s kisikom u juhu

Gle, pomazanik svako malo tone u san i budi se

Glava mu klima kao filter-vrećica u ruci neodlučnog sadista

koji ne zna hoće li jači ili slabiji čaj

Prekrižite se, polijećete

Ja dolazim sljedećim avionom za vama

Ne brinite, pri slijetanju će nam golim rukama

iz memorije i tako odstraniti sve vremenske zone

Tamo vas čeka Juda s iPadom

Otpratit će vas do mjenjačnice

Zadržati kusur i pusom dokusuriti

Litanije svih svetih

Moja su popodneva bezoblične kompjutorske tirade

Malo rada, malo čitanja Le Mondea

Mailovi me šamaraju gnjecavim ručicama

Spamovi mi namiguju, zasiplju me Viagrom

Penis mi je sve veći i veći

Morat ću ga gurati u kolicima

Tko gleda iskosa, vidi me u praznookoj prostraciji pred 13-inčnim oltarićem

Božje oko zuri u me kroz webcam

Sveti Ante traži po Googleu izgubljene stvari

Sveti Kuzma čuva od virusa, Gospa od Zdravlja

Sati šutljivo cvile pod reflektorom ekrana

Neopazice se pretapaju u večer

U sutra

U preksutra

Jeba vas Fejsbuk

Nekad su se ure mjerile hordama ispletenih kapica

I hermetičnim dijalektima sa zvonika

Sveti Frane u pet

nevine litanije lončića za kavu

Marija u šest

lice umiveno u zdjeli modre jeke

Stošija u sedam

dugoprsta matrona s grlom od oniksa

Blitva u osam

Gospa Lurdska ju je u Photoshopu pretvorila u kanabis

Pixel za predsjednika!

Ključ

U djetinjstvu smo izgovarali riječ KLJUČ

dok se ne raspadne do neprepoznatljivosti

dok ne brizne u nepce svojim proključalim čeličnim kapljicama

U djetinjstvu sam znala poludjeti od znatiželje

na granici između tankoga i debeloga

u potrazi za tustim olovnim pudingom okruglaste oštrine postojanja

Možda sam tada bila najbliža Bogu

bezimenom nabujku

što mi je kroz topli djetinji bronhitis grijao prsa

i mudro nije odavao kako se zove

U snu mi se pojavio plavkasti anđelčić

sa sportskom frizuricom i magnetom na leđima

Šalje ga mama svake tri godine, navrati u kolovozu

Sišao je s frižidera, u transportu mu se odlomio komad lijevog krila

Kaže boji se da neću doživjeti starost

Da nekako nadoknadim ono što mi se neće dogoditi?

Da odem izdavaču i priznam

da neću stići samljeti brevijare u ukusne kulturne sarmice?

Gledam si u stopalo, poznato mi je do neprepoznatljivosti

Voljela bih jednom vidjeti kako zbilja izgleda

ZbiljA ZBILJA ZbiLJa ZBilja

Neka čudna riječ

Koliko treba sparenih očiju da se skuha jedna Zbilja?

Znaju li sparene oči jedne za druge?

Zna li oko za oko?

Znam, sad mislite da ću reći zub za zub

A neću

Otići ću u Hrvatsku i očistiti mami hladnjak

Kako su tajnoviti i sveti ti zamrznuti hramovi

Male kućne kapelice

Devotio moderna s relikvijarima ostarjelih ajvara

Čudotvornih stalaktita i stalagmita

Poriluka s gnjecavim repovima malih sirena-domaćica

Božica kućnog ognjišta

Mekane savitljive mrkve

Glavice češnjaka u pahuljastim zelenim šubarama

Podmukla jaja-nedonoščad što šutljivo sliče kao jaje jajetu

Hladnjaci su poput snova pri buđenju

U njima uvijek bolje prođu oni što su bliže površini

Njih se bolje sjećamo

Njih prepričavamo

Njih pojedemo

U dubini je magma

U dubinu se ne zalazi

Ondje čuče neznani junaci

što vrebaju mišlju, riječju, mirisom i okusom

Mame nema, ugasila se u moru

Ostala je od nje zdjelica s par zalogaja nepojedena ručka

Spremila ju je u hladnjak, kao oporuku

Ne znajući da će je vlastiti ručak nadživjeti uz mlijeko iz tetrapaka

Ubiti oko

Uokvirene slike laju jedne na druge po zidovima

gospe, povelje, röntgenske slike jajnika i vjerojajnica

stogovi sijena, svinjska mast na platnu, splitski akvarel, tuširani preci

Tražim komadić zida ali ga ne nalazim

vrijeme se ukiselilo u zraku

to valjda zovu L’Air du Temps

Skuhala sam čaj i ukutrila se na kauču

ronim po febrilnom akvariju sna

pri površini braća Karamazovi razgovaraju na mobitel

u dubini plivaju ogrlice u aspiku

Bakine riznice su se rastopile same od sebe

još joj negdje iskrsne torba ili bluza

mamine smo razgrađivali

moje će mene ugušiti

Bezgrešno začeće

Brežuljak između ove misli i mojih nožnih palaca

Nabrekli je trbuh s četiri bijela priljepka

Očišćena posteljica malog anđela hermafrodita

Amy Winehouse mu je krsna kuma

Nadvila se nad kolijevkom

Prosipa po meni madeže

Male crne repatice za sreću

Načiniše me dva zabrađena kirurga na tkalačkom stanu

Gdje babice vade babuške iz obijeljenih drobova

U snu ih gledam sa zidova

I namigujem svojim brzopletim crijevima na stolu

Postojimo li pod narkozom?

I kamo se odemo sakriti od bolova?

Možda je narkoza roditeljski sastanak duša

Tamo nas pošalju da ih ne potežemo za rukav dok rade

Ondje nas ponude čašom vina

I obriju britvicom što je Bog drži pod bradom

Ecce ancilla Domini

Ko se ruga poseru ga

Tamo najoštrije siječe tupi nož ćorave koke radosnice

Na povratku

Kraljice u bjelini

Prebiru po jantarnim orguljama bočica mokraće

Oko tri

Čini se da mi je u utrobi sada manja gužva

Ljudi napokon mogu sjediti u tramvaju

Navodno su bili stiješnjeni, neki i bez karata

Kontrolor ih je razdvajao skalpelom i na koncu dosta pobio

Budim se oko tri ujutro

Prozirna od krikova rođenja i narkoza u susjedstvu

To je ura kada Duh Sveti obično lebdi nad dvookim lavaboom

A plavoruki svilci šapuću u uši nepočešljanih žena

Snovi se propinju među čistim bolničkim plahtama

Jedni drugima dotaknu bedra

Maze se diraju stenju razdvajaju

Opna se stanjila

Podatna poput razvučena tijesta

Iz nje me češka još nevidljivi šav

Po kojemu ću puknuti

Voljela bih ovdje zauvijek ostati

Začeta načeta umivena osamljena

Ničija mama, hramska rodilja

Spiritus Domini

Ove zime noću sjedim kraj prozora

i mislim kako ću susresti Boga

Ma gle, kako čovjek zna biti bucmast i u četrdesetima

Magle nema, ni boga, ni batine

gola krošnja zjapi u dvorištu

i dvije plastične zvijezde za Božić

jedna crvena i jedna plava, žmirkava

Tusti golub između dvije grančice

počasni konzul iz Trinidada

zadužen da zbog mene čuči na trapezu

Okrugla mu poslanica leti u moje okno

i pali plameni jezičac na kuhinjskom bojleru

Možda se ujutro probudim kao simultani prevoditelj

Izvor znanstvenih znanja

Danas stiže grupa stipendista

To su ložači

Rade noćnu smjenu u tvornici disertacija

Isposnici što vlastitim kostima hrane svoj curriculum vitae

Šopaju ga, kovrčaju i maze

Oni znaju sve o ničemu

Prebiru po pupku

Iz njega čupkaju mohair vunicu

(navodno je haute couture)

Demonstratori na katedri rektalne speleologije

Moćna gomilica neznanih znalaca

Dogovoriše se da nikome ne odaju

Da su pojeli i pokakili osamdeset magisterija

Bez posljedica, bez ostatka, bez apsorpcije hranjivih tvari

Na tankoj grančici sjedi horda čupavih eksperata

Natrpali se, stiže ih još

Après moi, le déluge

Izgleda da nešto važno rade

Bolje da im ne smetam

Mogli bi doktorirati

Dušične vježbe

Dok strpljivo klatimo ruke uz tijelo

u Pilates-poziciji criss-cross powerhouse

može nam se dogoditi da iznenada puknemo kao uskrsne pogače

kosi toranj zraka iščaši se u trbuhu

i mi ostanemo sjediti u centrifugi vlastitih misli

Sjedim pola sata s ciklusom pjesama među lopaticama

dva soneta možda uspiju izaći kroz sljepoočnicu ako dobro istegnem desni gležanj

ne znam treba li zapisivati ove što su zapeli u nadlaktici

vrtlog se ne da i šamara me plastičnim vrećicama u lice

Evo pjesama, nitko ih nije ni čuo ni vidio

podmuklo ispuštam zbirku poezije kao nečujni vjetar

neki će se zbog nje od mene odmaknuti

neki imaju loš njuh

neki će me pustiti na miru

neke ću zavarati jer ne djelujem poprdljivo

Žene, gaće, karte mađarice...

Do dvadesete smo svi pjesnici

od četerdesetpete su to uglavnom žene

Na dobro prikrivenom talogu rijetkih rakova

cvjetaju nebrojene moruzgve s perikama

kikice, kokice, učiteljice, medicinske sestre, časne sestre

uvečer skinu šminku

pročitaju knjige o duhovnosti i celulitu

posustanu između kiwija i čvaraka

možda malo gimnasticiraju

prvi susjed im je izdavač

drugi susjed ljubavnik

treći je trećoredac

Bolje da prestanem

da umuknem

da ne budem domaća žena pjesnikinja

preuzmi
pdf