U Švedskoj se od 1. siječnja primjenjuje zakon o zabrani primanja seksualnih usluga
Šestog i sedmog siječnja ovegodine, pale su prve žrtve novog "švedskog eksperimenta", zakona o kupovanju seksualnih usluga. Dogodilo se to jednom muškarcu, stanovniku Göteborga i još jednom, stanovniku Malmöa. U Göteborgu je uhapšen kad se u automobilu posvadio s prostitutkom koja mu je navodno htjela ukrasti CD, pa je intervenirala policijska patrola. Na policiji je čovjek priznao da je pokušao "kupiti seksualne usluge" i da je za to platio 300 kruna. Nakon što je u petak, 30. 1. podignuta prva optužnica takve vrste u državi, a možda i u svijetu, optuženi muškarac je izjavio da je to ustvari dobro za njega. Naime, napokon je morao priznati ženi da je vara s prostitutkama, a zatražio je i pomoć psihijatra.
Iduće večeri u Malmöu, nakon nekoliko piva, jedan je drugi muškarac sjeo u svoj automobil, provezao se ulicom u kojoj obično ordiniraju prostitutke, pokupio jednu i krenuo prema stanu. Međutim, na putu do stana zaustavio se kod bankomata. Prišli su mu policajci u civilu - koji su ga očito pratili - i uhapsili ga. Na policiji je čovjek također priznao da je vozio pod utjecajem alkohola (u Švedskoj je za to dovoljna jedna piva) kao i da je pokušao učiniti inkrimirano djelo tj. "kupiti seksualne usluge". Na suđenju je nastojao zakloniti lice jaknom jer mu je neugodna sva ta pažnja javnosti koju je njegov slučaj izazvao. Međutim, u oba slučaja pažnja je neminovna jer se radi o optužbama po novom zakonu koji se počeo primjenjivati tek od prvoga siječnja. Maksimalna kazna za počinjeno djelo je šest mjeseci zatvora, jednako kao i za krađu robe u dućanu. Prema ovom zakonu po prvi put uvedena je kazna, ne za prostitutke (prostitucija u Švedskoj nije zabranjena) nego njihove mušterije, i zato je slučaj prvih optuženih muškaraca iz Göteborga i Malmöa utoliko zanimljiviji.
Ono o čemu feministice u drugim zemljama mogu samo sanjati upravo se ostvaruje u Švedskoj. Neposredan povod izglasavanju ovog zakona zapravo je - pad komunizma. Poljakinje, Ruskinje, Litvanke, Estonke i ostale susjede s istoka požurile su zaraditi prodajući svoje usluge na deviznom tržištu, ali njihova je prostitucija, za razliku od lokalne, organizirana i pod kontrolom mafije. Zato je opasna i usko povezana s kriminalom, drogom i nasiljem. Iznenada je prostitucija, inače jedva zamjetna, postala problem i za policiju i za socijalne radnike i za švedsko društvo u cjelini. Ništa se vjerojatno ne bi dogodilo da feministice iz socijalno-demokratske partije (nazvane "crvene čarape") nisu pokrenule akciju oko donošenja zakona kojim bi se, po prvi put zabranilo ne davanje, nego primanje seksualnih usluga. Ministrica za ravnopravnost spolova je podržala njihovu ideju i započela je kampanja. Kako je to objasnila ministrica Margareta Winberg, "tisućama godina živimo u patrijarhatu... vrijeme je da muškarci pronađu novi identitet". Feministice su tvrdile da zlo treba sasjeći u korijenu, jer ako se onemogući potražnja, neće biti ni ponude. One su naravno prvenstveno imale na umu dobrobit djevojaka s ulice i zato je uz novi zakon predviđeno i čitav niz mjera rehabilitacije: više od pola prostitutki su ujedno i narkomanke. Dokaz da je država ozbiljno shvatila njihove argumente je i činjenica da je za primjenu zakona namijenila deset milijuna kruna ili oko milijun dolara.
Bilo je za predvidjeti da same djevojke neće biti oduševljene zakonom koji im oduzima kruh i tjera ih, zapravo, da se dovijaju drugim načinima kako da mušterija dođe do njih. Naime, one nisu povjerovale da će se na taj način smanjiti potražnja i državu koja ih na silu pokušava zaštititi nazvale su "policijskom državom " a zakon "tutorskim". Zatim su i policajci izrazili skepsu. Njima naime nije sasvim jasno kako će se taj zakon provoditi? Kada će nekoga uhapsiti - kako će biti sigurni da je imao namjeru kupiti seksualnu uslugu? Kriminolozi su ipak tvrdili da će se tako prostitucija samo protjerati s ulice i izmaći javnoj kontroli. Njima su se pridružili i socijalni radnici, psiholozi i razni drugi stručnjaci - i muškarci i žene.
Čini se da su neki od njih bili u pravu. Upravo je slučaj iz Malmöa, na primjer, već pokazao koliko je teško taj zakon provesti. Naime, dok je tužitelj tvrdio da je namjera muškarca odmah bila jasna, sam optuženi je na sudu promijenio svoj iskaz. Tvrdio je da je te večeri bio usamljen jer da živi sam i ima malo prijatelja, i da je sa dotičnom damom samo želio razgovarati. "Nije izgledala jako izazovno, to je obična žena srednjih godina. Mislio sam da s njom mogu malo popričati", izjavio je na sudu. Kad ga je sudac upitao ne čini li mu se previše dati 500 kruna oko (100 DM) da bi malo pročavrljao s nepoznatom ženom, optuženik je odlučno rekao "Ne!" I dok tužitelj uzima zdravo za gotovo da je namjera optuženog bila posve jasna, tj. da kupi seksualnu uslugu - obrana drži da tužitelj treba predočiti dokaze za to. Odluka suda u Malmöu očekuje se s velikim zanimanjem jer će vjerojatno odrediti način na koji će se ovakvi slučajevi isljeđivati i kažnjavati.
U međuvremenu, nešto od mračnijih predviđanja policajaca već se dogodilo. Naime, prostitutke, uplašene novim zakonom, sve se više povlače s ulica. Već se čini posve jasnim da zakon radi protiv onih kojima je najviše trebao pomoći, protiv najsiromašnijih odnosno onih koje novac zarađuju na ulici. One će se, predviđaju kriminolozi, sve više staviti pod zaštitu makroa, a posao će premjestiti u disco clubove, barove itd. naime tamo gdje je njihove mušterije teže zateći na djelu. Kako su mnoge od njih narkomanke, tako će sve više ovisiti o makroima i dilerima. Sociolozi dodaju da se već primjećuje fenomen klasnog raslojavanja: one bogatije operiraju preko mobitela i oglasa u novinama, a u novije vrijeme i preko vlastitih stranica na Internetu. A cijene skaču...
Švedske su se feministice rukovodile idejom da, iako ovaj zakon vjerojatno neće dokrajčiti prostituciju, ipak će zadati udarac patrijarhatu, jer se po prvi put kažnjava nešto što se do sada smatralo prirodnim pravom muškarca, da za novac posjeduje žensko tijelo. U tom je smislu "švedski eksperimet" zaista revolucionaran i vjerojatno je moguće da bude izglasan jedino upravo u toj zemlji. Pa iako je država odvojila toliki novac da bi osigurala praćenje i snimanje mušterija kako bi ih se uhvatilo "na djelu", čini se da to i neće biti baš jednostavno. Ministrica Winberg se ipak ne da. Na sve napade odgovara da policijsko izvješće za prvi mjesec primjene zakona daje dobre rezultate te da zakon odvraća muškarce da se obraćaju prostitutkama, kao i da odvraća djevojke da se odaju prostituciji. I ministrica i švedske feministice i policija - a vjerojatno i prostitutke same - znaju da ni najbolji zakon nije sam po sebi dovoljan za ono najvažnije, za promjenu muške patrijarhalne svijesti. Ali je možda dobar početak.