Pjesme sa Zarezovog i Kultipraktikovog natječaja "Na vrhu jezika" za najbolju poeziju autora do 35 godina starosti.
Bog vidi
na željeznim vratima ograde
u seoskom naselju
piše:
Bog vidi
Jozo češe jaja pred crkvom
župnik pije iz ploske
koju skriva pod haljom
Ante vara Maru s rodicom Katom
Mare ogovara Katu
Kate ogovara Maru
kasnije zajedno pletu
i ogovaraju Ivu
jer se nikad nije udala
a ima dijete
i završila je fakultet
najvažnije je da nedjeljom
svi zajedno idu na misu
zornicu, jutarnju, popodnevnu
nekad i večernju
ovisno o popijenom vinu
djeca psuju i trče
životinje samo trče
Bog vidi
piše
velikim tiskanim slovima
hvala Bogu da Bog vidi
Svi umiru ljeti
ovoga ljeta svi su
odlučili umrijeti
tako će, barem misle,
ostali više pa(m)titi
treba obući crnu odjeću
pržiti se na suncu
piti više vode
suze dehidriraju tijelo
smislila sam pravu stvar
postat ću čovjek
koji ljeti zlatnim pribadačama
kači osmrtnice
na oglasnu ploču
ako slučajno nestane
tinte ili papira
stajat ću na glavnom trgu
izvikivati podatke
opisivati fotografije
izmišljati pustolovine preminulih
u crnoj odjeći
na plus četrdeset
ispod cvjetnog suncobrana
ja ću umrijeti u jesen
ožalošćeni će doći
u ribarskim čizmama
Jesen
da sam na jedan dan
Bog ili bog
sažela bih jesen
u žuto-narančastu kockicu leda
pa bih ljeti
posebno vrućeg dana
kada poželim da sam
netko drugi
negdje drugdje
negdje nigdje
ubacila kockicu jeseni
u vrući čaj
sjela ispod palme
a ispod mene
množilo bi se pastelno lišće
gnjilo
mirisalo bi
kao da je baš sve
u savršenom redu
Jednoga dana
jednoga dana mojom zbirkom
podbočit ćeš stol
u svojoj radnoj sobi
bit će vruć ljetni dan
kroz otvoreni prozor
mrzit će te vrijeme
pomislit ćeš
možda će i ona jednoga dana
učiniti isto
ali ona nikada ne piše za stolom.
vrući ljetni dani
obično donesu kišu
Gusjenice
dok ležimo u sobi sami
i kosti nam pucketaju
poput plamičaka u kaminu
govori mi riječi
gomilaj ih u gusjenice
i pusti da mi puze po tijelu
ostavit će zelene tragove
koje će kasnije veliki antropolozi
postaviti kao dokaze
mape neupitne ljubavi
a kamo će poći
ti ćeš im narediti šaptom
najplahijeg vojskovođe
kad jednom napustimo sobu
spalit ćemo plahte
i oprati ruke benzinom
u strahu da prolaznici ne prepoznaju
što smo te noći stvorili
a ni sami nećemo znati
140 sladoleda
sve je snovizorno
zamijeniš četvrtak za srijedu
večeraš doručak
pojedeš desert, predjelo
pa glavno jelo
prošećeš majku
psu pričaš kako si proveo dan
nije bilo loše
nije padala kiša
nije padala
i i i
onda zamijeniš sladoled
za kartu do doma
dobiješ 140 sladoleda
to je dovoljno za barem
28 dana
smrznutih usana
pod stablom za koje ne znaš
kako se zove
dobar je bio dan
bio sam malo manje sam
pas zalaje
pa shvatiš da si svezao majku
u dvorištu kuće
Govorila je
okrenuvši šalicu
ispijene kave
naopačke
obrazi bi joj poprimali oblik
polovica marelica
govorila je
okrenuvši šalicu
na pravu stranu
bit ćeš sretan
do tvoga cilja
čeka te dug put
s bezbroj prepreka
gdje god da kreneš
nećeš stići
gdje god da kreneš
nećeš me naći
bit ćeš sretan
govorila je
drsko koketno
isprekidanim smijehom
grlica za vrijeme parenja
usnama potrošenim
od laganja
govorila je
sve ovo vrijedi
i naopačke
Golobradi muškarci plaču kao žene
Ljeti im se djeca kližu
na obrijanim torzima
i rade salta savršeno lako
kao da smiju
i kao da nisu zakasnila na večeru
U proljeće im žene kače
tratinčice iza uha
potapšaju ih po ramenu
zagrle i odu
u puloverima iste boje
Zimi im majke pletu
debele šalove od ovčje vune
ali oni i dalje zebu
pod slabim svjetlom stolne lampe
pišući majkama da ne pletu
U jesen im nokti na rukama otpadnu
od previše slojeva žute
pa ih zamijene otpalim lišćem
zaogrnu vjetar
i zaplaču kao da se boje
***
Lara Mitraković rođena je 28. lipnja 1992. godine u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Komiži na otoku Visu. Trenutno boravi u Zagrebu gdje studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu. Tijekom školovanja sudjelovala je na mnogim literarnim natjecanjima, a trenutno sudjeluje na književnoj radionici Prirok. Njeni su radovi objavljeni u više časopisa i zbornika. Članica je mlade književne grupe "90+".