Povodom 10. jubilarnoga festivala Sedam dana stvaranja, održanoga od 11. do 17. kolovoza 2013. u Pazinu
Sedam dana stvaranja (7ds) festival je bogate kulturne proizvodnje koji okuplja velik broj autora/ica, stvarajući i entuzijazam stvaralački opredijeljenih umjetnika. Stvara kreativne vibracije i poticaje za razvoj pojedinca i socijalne sredine u svrhu suzbijanja kulturne apatije i pasivnosti te je na taj način postao kreator kvalitetne promjene zajednice, transfer iskustva i promicatelj kulturnih vrijednosti.
Prije deset godina započeo je razgovor začetnika ideje Festivala članova udruge Veliki mali čovjek i Udruge I, odnosno Alenke Krivičić Jedrejčić i Davida Belasa kojima su se ubrzo uključili Klara Galant Ardalić, Toni Erdfeld i Robert Rudan. Polazeći od svojih potreba, znanja i vještina, željeli su osmisliti projekt koji bi bio okrenut stvaranju, a ne samo konzumiranju umjetnosti i kulture. Propitkivanjem odnosa unutarnje/vanjsko, ja/drugi, marginalno/centralno, vidljivo/nevidljivo, višeglasno/monološko nastali su principi i temeljna ideja oko koje se oblikovao festival Sedam dana stvaranja. Temeljna ideja jest da učenjem o svom izvoru, uranjanjem unutra, možemo stvoriti izuzetna djela izvana, a zadatak je istraživanje tradicijskih vrijednosti kroz kreativan proces i njihovo prikazivanje u svjetlu suvremenosti. Tako spajanjem psihološkog pristupa i umjetničke prakse 7ds postaje radni prostor, platforma koja u produkcijskom i edukativnom smislu omogućuje infrastrukturu, odnosno minimalne uvjete za zajednički rad te mogućnost da se krajnji produkt, odnosno rezultat rada i razmjene iskustava predstavi i bude vidljiv zajednici u kojoj nastaje, ali i šire.
Tri razine Festivala Festival se redovito održava od 2004. godine, a realizira se na trima razinama. Na prvoj razini djeluju radionice i umjetnička kolonija. Na drugoj razini odvijaju se predavanja, okrugli stolovi i tribine otvorenog tipa dok se na trećoj odvija promocija i prezentacija gotovih djela autora u usponu i gotovih djela već priznatih autora. Festival se u svojih deset godina postojanja bavio dvama tematskim ciklusima; prvih je pet godina promišljana Istra na granici tradicionalnog i suvremenog, a sljedeći petogodišnji ciklus bavio se temom SVEjednoISTRA.
Organizatori ističu da im je važno svakom sudioniku omogućiti da sami sebe dožive kao sposobne, kreativne, odgovorne osobe koje imaju mogućnosti i mogu biti u kreativnom kontaktu i suradnji s drugima. U takvom se pristupu stavlja naglasak na direktan kontakt, aktivno eksperimentiranje, odgovornost za sebe i svoje reakcije, time i odgovornost prema zajednici, osvještavanje sebe u sadašnjem trenutku.
S obzirom na pitanja i na metode (volonterstvo, aktivizam, udruživanje građana, prijenos tehnoloških i drugih praksi u područje kulture, društveno-teorijske aktivnosti) kojima se bave, 7ds kao platforma proširuje područje kulture priklanjajući se definiciji koja kulturu vidi kao područje intenzivne interakcije između društvenog, tehnološkog i umjetničkog. Time doprinose stvaranju mogućnosti da kultura prihvati svoju proaktivnu, dinamičnu, stvaralačku i kritičku funkciju u društvenoj proizvodnji. Entuzijazam, prijateljstvo, volonterski rad i razgovor koji istim intenzitetom traje već deset godina te suradnja s brojnim lokalnim udrugama, ustanovama i stručnjacima omogućili su i ovogodišnje izdanje Festivala.
Performans Hrvatska rapsodija Program i otvorenje 10. festivala 7ds započeo je izložbom Sve će proći dok se udaš mlade umaške umjetnice Maure Batarilović u prostoru galerije Društva likovnih stvaratelja Pazin. Ideja za ovaj projekt bila je promišljanje o ponašanjima koja odvlače pažnju od negativnih iskustava i o kompenzaciji za ta ista iskustva (neki puno jedu, neki puše, neki se šišaju). Rečenice koje prate same radove a koje je Maura sakupila od žena i njihovih negativnih iskustava u muško-ženskim odnosima bile su razlog svakog šišanja.
U pazinskom Kaštelu posjetitelji su imali priliku vidjeti izložene radove Luise Ritoša i Višnje Levak pod zajedničkim nazivom Egzistencija slučaja, koji istražuju koja je razina djelovanja potrebna da prirodno (slučajno) postane namjera i djelo.
U nastavku programa premijerno se prikazao kratki dokumentarni filma Lovre Čepelaka Maslačak. Film donosi neobičan pogled na svijet i život koji se manifestira u malom ateljeu mladog istarskog umjetnika Darka Brajkovića, autora magičnih minijatura. Sljedeće su večeri također nudile zanimljiv filmski program: eksperimentalni film Elvisa Lenića Ethan, dokumentarni film Ide Skoko ŠuraNoveOvce (o antropologu, likovnom pedagogu i glazbeniku Noelu Šuranu kojeg upoznajemo i kao dizajnera ovaca), recentna produkcija kratkih dokumentarnih i eksperimentalnih filmova Kinokluba Zagreb, od kojih je publika najtoplije podržala Odnos Marija Papića i Najmanji Tomislava Šobana.
Prvog dana Festivala Šandor Slacki stariji izveo je performans Hrvatska rapsodija, premijerno izvedenoga u povodu tridesete godišnjice kazališta Dr. Inat. Dobar prijem publike doživjelo je i 4. izdanje preformansa SubMOTION Josipa Pina Ivančića, Ivane Nataše Turković, Ide Skoko i Davida Belasa (tada odsutnog) uz vokalnu live potporu Marka Čuljata i Ivana Kaljevića.
S područja izvedbene umjetnosti svakako je zanimljivo bilo vidjeti i gostovanje Marine Petković Liker s eksperimentalnom predstavom Od terora. Ženska gesta kao odgovor na krizu. Kazalište empatije. Pokušaji. Predstava je zamišljena kao istraživački rad na području izvedbene prakse ženskog autorskog izričaja. Propituje sociološku ulogu žene, donosi intimne i bolne ispovijesti, a svaka je izvedba djelo u nastajanju, zamišljena kao javna proba otvorena za dijalog i modifikacije.
U bogatom večernjem programu publika je u sedam dana mogla slušati i Vida Jeraja na prezentaciji vlastitog romana Krvna slika, Noela Šurana i njegova eksperimentiranja s tradicijskom glazbom te niz izuzetnih koncerata – riječ je o sljedećim umjetnicima/umjetnicama: Piano Nola, ženska vokalna skupina Brajde, etno skupina Radicanto iz Barija, Vasko Atanovski Trio iz Ljubljane, pazinska Veja, zagrebački post punk bend Shoot me Wendy, brojni DJ-evi te izvanredna Zvuča instalacija Saše Farkaša koja kao kulisu koristi zvukove pazinske jame. Dobro je došla i nenajavljena izložba fotografija velikog formata Sare Kiršić.
Upravo stvoreno Posljednja je večer Festivala tradicionalno naslovljena UPRAVO STVORENO u kojoj radionice koje su djelovale kroz sedam dana predstavljaju svoja ostvarenja. I ove je godine “najstariju” radionicu na Festivalu Stari zanati-veliki formati vodio Sven Stilinović. To je radionica umjetničkog mišljenja i analogne fotografije. Stilinović je naglasio da je polazišna točka bila osvještavanje grešaka kao sastavnog dijela svakoga rada te kako one i ne trebaju uvijek biti ispravljene, pogotovo kada je riječ o umjetničkom djelu. Polaznici radionice su tako mogli raditi na klasičnoj fotografiji koja je opipljiva i materijalna, a u sebi sadrži notu magičnosti, jer je konačni produkt najčešće skriven i samom autoru.
Odlična radionica Fade Ina Dokumentarni eksperiment pod vodstvom Morane Komljenović i Lovre Čepelaka ove je godine nadišla svoje okvire čiste dokumentarne forme i ponudila kompleksnije i opuštenije rješenje vlastitog aktivizma u sferi socijalne tematike. I dalje uz visoke izvedbene kriterije, film koji je nastao donosi tri biografske priče, ali uključuje i identitete svojih polaznika čiji je lik i glas ispremiješan postupkom montaže.
Izložbom radova predstavila se radionica Vodene boje voditeljice Duge Bobanović Sikavice. Polaznici su se imali prilike upoznati tehnikom slikanja pigmentom i vodom, poznatom još iz kamenog doba. Izuzetno uspješne rezultate i ove je godine dala radionica Valtera Černeke uz asistenciju Vanesse Milan i Tiziana Ciaoa (Lab43 Forte Merghera, Venecija) Šenji II. Prezentacija ove grafičke radionice započela je na zidovima Kaštela kada je projiciran video uradak koji prikazuje obradu grafičke matrice a koji možemo promatrati i kao zasebno umjetničko djelo. Težnja je bila radovima prikazati duboku čovjekovu povezanost s prirodom, zbog toga se nisu upotrebljavala otrovna otapala, već visokokvalitetne boje na vodenoj bazi.
Valja spomenuti i prezentaciju video poezije također u efektnoj projekciji na zidu Kaštela koje potpisuju Ida Skoko i Neva Lukač, videoperformans Josipa Pina Ivančića Hommage Branku Gulinu koji je Festival pratio virtualno iz SAD-a te portretirao sudionike. Radionica Glas u pokretu muzikoterapeutkinje, psihologinje i plesačice butoh plesa Nicolette Valente bila je veliko iznenađenje što se tiče pristupa i dostignuća te je najsnažnije djelovala na publiku. Svrha radionice je bila oslobađanje glasa i skladanje vokalnih pejzaža uz izražavanje pokreta koji izviru iz naših osjećaja, a tematizirala je fiziološke i društvene odrednice koje određuju žensku egzistenciju. Autorice su uspjele zaokružiti svoj rad i ponuditi predstavu punu ženske energije koja prodire u najintimnije sfere. Kompozicija – pazinski zvuci Gorana Farkaša bila je osobita podrška svim ostalim voditeljima i radionicama.
Prosocijalno ponašanje Hvale je vrijedan i korak koji su ove godine organizatori napravili prema prosocijalnom ponašanju i promjeni percepcije mentalnih oboljenja. Naime, na jedan su se dan sve radionice preselile u Dom za odrasle osobe u Brkaču gdje su se u rad radionica uključila 24 štićenika. Početna suzdržanost sudionika Festivala pretvorila se u prihvaćanje, suradnju i promjenu stava, a druženje je završeno posjetom zadnjoj večeri Festivala i nastupom domskog benda. Također, valja istaknuti izvlačenje na vidjelo još jedne, po mnogim stručnjacima, marginalizirane skupine, djece, gostovanjem multimedijalne izložbe dječjih radova Može li biti drugačije?! Kako to vide djeca!, odnosno prezentacijom cjelogodišnjeg projekta koji se provodio u više istarskih vrtića pod nazivom Znanost u vrtiću.
Za kraj: 10 godina, 60 radionica, 10 umjetničkih kolonija, preko 700 sudionika… Nepotrebno je navoditi vrijednosti ovog jedinstvenog festivala, već prenosimo misli organizatora: 7ds je Festival koji obilježava velik broj predanih pojedinaca koji su besplatno ili uz minimalnu naknadu troškova obavljali, kroz godine, sve složenije i zahtjevnije poslove, kako je Festival rastao. No da bi se održala postignuta kvaliteta, potrebna je djelomična profesionalizacija, a time i više financijskih sredstava. Možda je ovoj lijepoj priči o slobodnom stvaranju i druženju došao kraj. Organizatori se nadaju da će je sačuvati bar monografija koja je u pripremi.