Pokušaj gašenja državne televizije i radija u Grčkoj doveo je do nenadanog bunta radnika
Nakon više od dva mjeseca radničkog samoupravljanja radijskim i televizijskim programom, grčka vlada je intenzivirala svoje pokušaje da razjedini nekadašnje zaposlenike javnopravne radio i televizijske ustanove ERT (Ellinikí Radiofonía Tileórasi). Vlada je 2. kolovoza 2013. godine najavila produženje roka za prijavu na natječaj za 589 radnih mjesta za novu RTV ustanovu koja se tek treba osnovati, da bi nekoliko sati kasnije odjednom raspisali novi natječaj za 1453 radna mjesta na određeno vrijeme. Zainteresirani otpušteni radnici ERT-a, kojih je bilo oko 2700, trebali su se do 2. kolovoza 2013. godine natjecati za novootvorena radna mjesta. “Zapošljavanje personala ići će korak po korak, već prema potrebi, sve dok ne budemo mogli zajamčiti slobodan pristup RTV ustanovama u Ateni i Thessalonikiju”, izjavio je glasnogovornik vlade.
S tom lako providnom ponudom trebala je biti okončana ustrajna okupacija RTV-a bez medijski atraktivne policijske intervencije. No to im ipak nije pošlo za rukom – ponovila su se događanja 10. lipnja kada su tadašnje frekvencije ERT-a po prvi put emitirale testnu sliku Grčke javne televizije (Ellinikí Dimosia Tileórasi, skraćeno EDT). Međutim, radnici ERT-a se nisu dali obeshrabriti. EDT je u prijelaznom razdoblju trebao emitirati program do početka rada nove planirane javnopravne ustanove NERIT (Novi grčki radio, Internet i televizija). Program trenutačno silom prilika sačinjava tzv. program za izvanredne situacije sastavljen od filmova, dokumentarnih materijala i glazbenih prijenosa iz arhive ERT-a koji se koncipira u studiju privatnog kanala pod policijskom zaštitom. Vijesti bi prema izjavi nadležnog državnog tajnika Pantelísa Kapsísa trebale biti umetnute u program s prethodno snimljene vrpce. Prosvjedujući protiv takvog emitiranja novinarke i novinari su narednog dana prekinuli s radom jer su potezi vlade prema njihovom mišljenju protuustavni.
Pravna i druga raspoloživa sredstva Legalnim se smatra isključivo prijenos iz studijâ koji su zatvoreni 11. lipnja i koji su od tog momenta pod samoupravljanjem zaposlenika državne radio i televizijske ustanove ERT, a program EDT-a je “piratski prijenos” kako stoji u objavi štrajka udruženja novinara (POESY). To je doneklo opravdano, budući da je najviši grčki upravni sud 17. lipnja naložio uspostavljanje privremene mjere, tj. da ERT mora biti u pogonu do uspostavljanja nove javnopravne RTV ustanove. Taj potez su pozdravili zaposlenici ERT-a, iako konzervativni premijer Grčke Antónisa Samarása ignorirane provođenje sudske odluke. Kao posljedica presude, Demokratska ljevica (DIMAR) napustila je vladajuću koaliciju, tako da konzervativna Nova Demokracija (Néa Dimokratía) i socijaldemokratski PASOK još uvijek raspolažu samo s jedva dostatnom većinom od 153 zastupnička mjesta od njih sveukupno tristo.
Radnici ERT-a su se pozvali na sud nakon što je Samarás 11. lipnja 2013. godine – u akciji koja je neodoljivo podsjećala na puč – najavio kraj svih državnih radio i televizijskih prijenosa koji su zatim isključile snažne policijske snage. No radnici se nisu ograničili samo na pravnu borbu: u hvalevrijednoj direktnoj akciji zauzeli su svoju matičnu ustanovi i preuzeli stvaranje programa u vlastitoj režiji.
Potporu su im još tijekom noći pružile tisuće ljudi pred okupiranom zgradom, a i u narednim danima i tjednima neprestano su se pred zgradom odvijali veliki javni skupovi i koncerti solidarnosti čime se prosvjedovalo protiv zatvaranja jedine medijske ustanove koja je neovisna o koncernima. Iz inozemstva i tuzemstva počela su pristizati brojna očitovanja solidarnosti svih koji podržavaju borbu radnog kolektiva ERT-a.
Čak je i Europska radiotelevizijska unija (European Broadcasting Union, skraćeno EBU) javno iskazala zaprepaštenje nad potezima grčke vlade i oglasila se zahtjevom Samarásu da bez odgađanja povuče svoju odluku. “Očito je da se u Grčkoj više uopće ne može govoriti o demokratskim i legitimnim odlukama.” EBU je udruženje koje trenutno čine sedamdeset i četiri radiopostaje u pedeset i šest zemalja Europe, Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka sa sjedištem u švicarskom Genfu.
Promjena stajališta ispred i iza kamere Samoupravljački televizijski program se može primati od 13. lipnja 2013. godine preko satelitskog signala EBU-a te livestreama. Regionalni i nadregionalni radijski programi ERT-a u ponekim regijama Grčke emitirani su preko ultrakratkih valova i diljem svijeta na više kratkovalnih i srednjovalnih frekvencija.
Do 11. lipnja 2013. godine ERT se sastojao od pet televizijskih kanala, šest radioodašiljača na nacionalnoj razini i devetnaest na regionalnoj razini, te se financirao pristojbom od 4,24 milijuna eura mjesečno koji bi se po kućanstvu podmirivali zajedno s računom za električnu energiju. Sveukupno je otprilike prikupljeno 290 milijuna eura u 2013. godini. Izdavanja te javne ustanove bi ove godine trebala iznositi 200 milijuna eura što bi joj donijelu dobit od 90 milijuna eura prema ovim podacima. Samarásov argument da bi se ERT morao ugasiti zato što je preskup prema tome odgovara istini u istoj mjeri kao i argumenti glasnogovornika vlade Símosa Kedíkogloua, prema kojemu je ERT “utočište netransparentnosti i rasipnosti novcem”. Tu se prije svega u njihovom slučaju zapravo radi o vršenju političke kontrole nad državnim medijima. Čak se i u konzervativnim dnevnim novinama Kathimeriní moglo pročitati komentar da Samarásova odluka podsjeća na vremena vojne diktature. Nameće se misao da je Samarás promućurno htio zatvoriti javni radio i televiziju u trenutku kada su jenjale velike demonstracije u Grčkoj.
No ta pretpostavka ne stoji. Istina je da su mnogi i ranije grdili ERT kao staromodnu i nerelevantnu ustanovu, predbacivali su joj po želji da se bavi državnom propagandom ili da zaglupljuje javnost, glasno su izražavali nezadovoljstvo zbog četiri eura pristojbe mjesečno itd. Ali je Samarásovo autoritarno gašenje emitiranja i borbeni odgovor radnog kolektiva učinilo ERT preko noći tako omiljenim da se u prvim danima okupacije činilo kao da nitko ne bi mogao živjeti bez ERT-a. Ta ponešto slijepa solidarnost u međuvremenu se smirila. Novinarke i novinari koji su godinama širili svaku policijsku laž i državnu propagandu bez preispitivanja, sada su se iznenada preobrazili u revolucionarke i revolucionare. Unatoč tome se nazire kakvu bi važnost ERT pod radničkim samoupravljanjem mogao imati upravo u vrijeme krize za emancipatorne pokrete u Grčkoj: živimo u doba kada radnici tvornice Viomichanikí Metallevtikí iz Thessaloníkija koja se nalazi pod radničkim samoupravljanjem ili kada stanovništvo poluotoka i regije Halkidiki koji se opiru po okoliš štetnome vađenju zlata mogu uživo na javnoj televiziji izvještavati o svojim iskustvima, u doba kada se prati štrajk glađu anarhista Kóstasa Sakkása bez spominjanja optužbi za terorizam, ili emitira anarhistička “Radiofrekvencija ustanka” te solidarno izvještava o drugim radničkim borbama. Sve se to emitira na sadašnjem, zaposjednutom ERT-u, čiji se radnici javno zahvaljuju na solidarnosti Indymedia Athens, medijskom grassroots kolektivu, zasigurno nimalo u interesu trenutne grčke vlade. Vjerojatno su se zbog toga ponovno pojavile glasine o tome da se uskoro može očekivati nasilno ispražnjavanje zauzete zgrade grčke javne radiotelevizije.