Afrika u dijalogu kultura

Ovaj tjedan, od 19. do 22. rujna, održava se u Parizu, u sjedištu Unesca i na Sorbonnei, proslava pedesete godišnjice Prvog međunarodnog kongresa crnih pisaca i umjetnika. Organiziran 1956. na poticaj senegalskog intelektualca Aliounea Diopa, osnivača časopisa za kulturu i društvena pitanja crnog svijeta Présence africaine i izdavačke kuće istog imena, prvi kongres crnih pisaca i umjetnika postavio je pred međunarodnu zajednicu njihove fundamentalne ciljeve: afirmaciju crnačkoafričkog identiteta i priznavanje vrijednosti crnog svijeta. Bilo je to vrijeme početaka oslobađanja afričkih zemalja od kolonijalizma (prva zemlja bila je Gana iste godine), u kojem su kulturni pokreti crnaštva i afričke ličnosti imali važnu ulogu. Časopis Présence africaine, prvenstveno posvećen afričkoj književnosti i umjetnosti, zadržao je do danas kritički pristup afričkoj zbilji.

Picassov plakat

Prvi kongres organizirali su ugledni crnački i afrički kulturni radnici, kao što su Aimé Césaire s Martinika, Léopold Sédar Senghor iz Senegala, Richard Wright iz SAD-a, Jacques Rabemananjara s Madagaskara, Frantz Fanon s Martinika. Plakat za kongres, portret crnog čovjeka, izradio je Picasso i jedan primjerak godinama se nalazio na zidu profesorske sobe akademika Petra Guberine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Petar Guberina bio je aktivni sudionik kongresa, uz svoja dva dobra prijatelja, Senghora i Césairea. Niz poznatih europskih književnika, filozofa i povjesničara, podržalo je kongres, među ostalima, Albert Camus, Basil Davidson, Jean-Paule Sartre, George Padmore, André Gide.

Kao ishod ovog povijesnog susreta, osnovano je Afričko društvo kulture (Société africaine de culture) sa zadaćom “ujedinjenja, putem veza solidarnosti, kulturnih radnika crnog svijeta, stvaranja nužnih uvjeta za procvat njihovih vlastitih kultura, te suradnje za razvoj i sudjelovanje u svjetskoj kulturi”. Pedeset godina djelovanja Afričkog društva za kulturu pridonijelo je afirmaciji književnika i umjetnika s afričkog kontinenta, a vodeći brigu o promjenama i zahtjevima današnjeg doba, osnovana je, kao nasljednica Afričkog društva, Afrička zajednica kulture (African Community of Culture) kojom predsjeda nigerijski književnik i nobelovac Wole Soyinka.

Pedeset godina kasnije

Proslavu pedesetogodišnjice Prvog kongresa crnih pisaca i umjetnika obilježava održavanje međunarodnog foruma u čijem je središtu rasprava o značenju prvog kongresa u postavljanju bitnih pitanja kulturnog razvoja i kulturne komunikacije i suradnje na svjetskoj razini. Na prvom kongresu tražio se izlaz iz izolacije, zahtijevalo priznanje vrijednosti afričkih kultura, kao jednakovrijednih europskoj, ali različitih od njih, te naglasila kultura kao sredstvo dijaloga među narodima. Kongres je u tom smislu bio prekretnica: on je označio težnju za uključivanje u suvremene svjetske razvojne tokove i, kako je naglasio Alioune Diop u uvodniku Moderna kultura i naša sudbina Zbornika radova kongresa, “potrebu prisutnosti crnih ljudi… i otvaranja dijaloga kultura”. Frantz Fanon govorio je o rasizmu i kulturi, Ben Enwonwu o problemima suvremenog afričkog umjetnika, Aimé Césaire o kulturi i kolonijalizmu, Cedric Dover o kulturi i stvaralaštvu, Richard Wright o tradiciji i industrijalizaciji. Sudionici prvog kongresa nastojali su zacrtati nove puteve kulturne komunikacije, razumijevanja i otvaranja.

Pedeset godina kasnije, sudionici foruma posvećuju se doprinosu prvog kongresa suvremenom promišljanju svijeta. Prisutna su pitanja koja zaokupljaju međunarodnu zajednicu: kulturna raznolikost, identitet, solidarnost, dijalog kultura i religija, uloga kulturnih i obrazovnih politika… pa i globalizacija džeza. Velike su se i brze promjene zbile od održavanja prvog kongresa, otvorili novi načini komunikacije koji predstavljaju nove izazove za afričke kulture. Međutim, afrički kontinent još je daleko od dinamičnosti, dinamičnog razvoja i razmjene u svjetskim tokovima. Dovoljno je navesti podatak Unescova Instituta za statistiku prema kojem Afrika u ukupnoj razmjeni kulturnih dobara sudjeluje tek s oko jedan posto. Bez izvanredno snažnog ulaganja u obrazovanje i kulturu, neće se ni moći značajnije pokrenuti. Stoga poruka s Prvog međunarodnog kongresa crnih pisaca i umjetnika o važnosti kulture za razvoj i dijalog među narodima ostaje aktualna i danas.