#440 na kioscima

31.5.2013.

Zamke za sunce  

Alen Brlek


Revolucija

(Negdje u Castrovoj državi

dječak se posvađao zbog bombona

i spalio svoju obuću)

iznova smo bosi.

Iznova crtam oči

po zidovima majčine utrobe

instinktom svjetla,

poput Boga.

 

Uoči generala

Svakog dana pretučena djeca i žene

prelaze preko praznih trgova.

 

Blues vulgaris

Dakle ona je pingvin na ulicama Zagreba; blues vulgaris

u čaši toplog mlijeka. Anarhija kalcija i željeza.

Moje se podne sastoji od nikotina, tamne kože

njenih krila. Propuštam vlakove, ptice i naranče.

Moje su zjenice više ožiljci sativa od vješanja rublja u Indiji.

Ona je pingvin, žuta utroba mirisa. Uveo kljun.

 

Dozivanje kiše za P.

Na poljima tvoje kože, od zapešća do pregiba lakta,

tisuće redneck-a sanja posljednju berbu pamuka.

Na tvoj su Cotton Belt stavljali lažne zvijezde

i nadvijali jednokratne oblake,

prokleti neženje i prostaci.

Na sjevero-istoku nepročitana povijest nježnih prstiju

doziva kiše u tvoje ime

i u snovima redneck-a smišlja zamke za sunce.



(U američkim rezervatima pamučna sjećanja na djecu

uvjerenu u svoje korijene sove, duha i crvene

rezbare toteme u masnom tkivu industrije

umjesto na leđima bizona.

Na američkim ravnicama Cotton Belt-a eho galopa arapskih konja

vodi ljubav s nebom i raketama protiv tuče.

Kao cvijeće među stranicama knjige eritrociti

za zauvijek mirišu na povijest

i vode ratove s kapitalom

u ime zelenih pupčanih vrpci i prvog plača.)

 

Mediteran Buddha

Mir s vama, potrošači,

ja sam buda(n) u oku prosjaka.

Pokušavam doći doma, uvijek kada krenem.

(Odlazak je uvijek strategija, i pomalo na mediteranu.)

 

Hiroshima

Red suncokreta na putu do trgovine

podsjeća me na hiroshimu, i toga se plašim.

Jesen je češalj, uspavljivanje u ugodnu smrt.

 

Napoleon opijen, razdražen medicinom absintha

Napoleon opijen, razdražen medicinom Absintha,

zapali vatru u mojim plućima

i zapjeva rusku himnu

svaki put kad izgovorim tvoje ime.

 

Nakon oslikavanja reče - miris antidepresiva

Korin Ogata oslikava zastore u mojoj sobi

i govori o ženama kao kaligrafiji Svemira.

Ne znam kako mu objasniti da već je stoljećima mrtav

i da mi ne treba miris tvoje kose po zastorima.

Nakon oslikavanja reče ‘’Miris antidepresiva.’’

i izdahne vjetar u zastore.

preuzmi
pdf