12.2.2016.

Suzana Marjanić  

Alenka Krivičić Jedrejčić - Ljuštenje slojeva do sebe

Zajedno ste s Davidom Belasom jedna od začetnica koncepta pazinskoga Festivala Sedam dana stvaranja 2004. godine. Recite, kako je nastala sama ideja osnivanja Festivala koji je u našoj sredini specifičan po spoju umjetnosti i psihologije?

Da, zajedno s Davidom Belasom, Klarom Galant Ardalić, Tonijem Erdfeldom i Robertom Rudanom pokrenuli smo 2004. godine Festival koji je bio i je okrenut stvaranju, a ne konzumiranju umjetnosti. Imali smo snažnu potrebu za izražavanjem sebe, za stvaranjem i kreativnošću, a iskustvo rada na sebi, bolje rečeno osvještavanjem sebe, pomoglo nam je da se lakše izrazimo kroz razne medije i potencijalno stvaramo zanimljiva kreativna i umjetnička djela izvana.

Klara, Toni i ja kao psiholozi udjenuli smo znanja iz psihologije kreativnosti, psihologije učenja i filozofije Gestalt psihoterapijskoga pristupa koji su utkani u samu ideju i koncept Festivala kao i u njegove vrijednosti, misiju i viziju. Ta znanja posebno smo integrirali u radionicu Kreativne promjene koju smo vodili prvih godina Festivala.

Bilo nam je važno da se kreativnost ne vezuje samo uz kontekst stvaralaštva i umjetnosti, već je ona za nas mnogo više. Smatramo da kreativnost pripada svim područjima života i esencijalna je za sve njegove aspekte i daljnji razvoj u cjelini. Ona se u svakodnevnom životu pojavljuje u nepreglednim oblicima i procesima tako da na kreativnost gledamo kao na funkciju egzistencijalnih potreba čovjeka. To je univerzalna ljudska mogućnost i snaga, u različitom rasponu i intenzitetu. Kreativnost nije samo sposobnost ili osobina; ona se odnosi na ostvarenje koje je bitno, koje traži da se izrazi, prizna i uvaži od strane okoline. Po tome, kreativnost nije samo ekspresija nečijeg iskustva već i socijalni čin – dijeleći sebe s drugima. To se može primijetiti zadnjeg dana Festivala kada sve radionice pokazuju publici svoje uratke koji su nastali tijekom sedam dana.

Nadalje, neki od principa Gestalt psihoterapijskoga pristupa duboko su utkani u sam koncept i ideju Festivala. Ti principi provlače se na svim trima razinama Festivala, posebice u inkubatoru i bazi Festivala Sedam dana stvaranja. Ti principi su: “Živi sada i ovdje u trenutnoj situaciji, a ne u prošlosti niti u budućnosti!“, “Prihvati sebe i prihvati druge onakvima kakvi jesu sada!“, “Budi spreman na promjene i vlastiti razvoj!“, “Budi pošten prema sebi i preuzmi odgovornost za svoje misli, osjećaje i ponašanje!“, “Prihvati i slobodno izrazi svoje osjećaje, želje, misli bez da ih opravdavaš, objašnjavaš, prosuđuješ ili manipuliraš njima!“, “Ne prihvaćaj vanjske zahtjeve, niti naučena moranja ili trebanja, koja se kose s tvojim poznavanjem sebe i tvojim potrebama!“, “Budi spreman eksperimentirati i istraživati kako bi se susreo s novim situacijama i obogatio svoj repertoar reakcija i ponašanja!“

Zaključno, važno nam je svakom sudioniku Festivala (volonterima, gostima, umjetnicima, polaznicima radionice, organizatorima) omogućiti (koliko je to moguće u našim okvirima) da sami sebe dožive kao sposobne, kreativne, odgovorne osobe koje imaju mogućnost biti u kontaktu sa sobom i s drugima. Može se reći da se u takvom pristupu naglasak stavlja na direktan kontakt, aktivno eksperimentiranje, odgovornost za sebe i svoje reakcije, osvještavanje sebe u “sada i ovdje“. Nadam se da smo u tome i uspjeli. 

 

GESTALT PSIHOTERAPIJSKI PRISTUP

Na koji način u svome radu ostvarujete prožimanje umjetnosti i psihologije, kao psihologinja, specijalizantica kliničke psihologije i Gestalt psihoterapeutkinja?

Umjetnost je važan segment mog života pa tako i profesionalnog rada. Umjetnost me naprosto inspirira, veseli, rastužuje, ljuti, smiruje... Ono što je najvažnije – pomaže mi da osvještavam sebe i svoje procese, posebno onda kada se ne mogu izraziti riječima i kada unutarnji procesi nisu dostupni racionaliziranju.

Istraživanja su pokazala da umjetnost, npr. glazbena, itekako utječe na kognitivne, emocionalne i tjelesne aspekte čovjekova funkcioniranja. Prije rođenja fetus reagira na glazbu promjenom motoričke aktivnosti, a dojenče reagira na glazbu i može oponašati jednostavne ritmove prije nego se razvije govor. Zvuk utječe na tjelesne stanice i organe, pa ne čudi što su istraživanja pokazala da glazba djeluje na stanje svjesnosti, harmoniziranje desne i lijeve strane mozga, na krvni tlak, cirkulaciju, disanje i druge procese koji se odvijaju u tijelu. Pjevanje može na sličan način djelovati na tijelo opuštajući ga ili osnažujući ga.

Zahvaljujući univerzalnom značenju koje umjetnost ima, ona može doprijeti do svih ljudi, bez obzira na spol, dob, zdravstveno stanje, a koje će se koristiti ovisno o cilju i fazi terapije. Da bi se koristila u psihoterapiji, razvijene su razne metodologije.

Razne metodologije i Gestalt psihoterapijski pristup mogu se koristiti u preventivne, dijagnostičke i terapijske svrhe, individualno ili grupno, u raznim ustanovama, savjetovalištima, specijalističkim centrima. Posebno je prikladna njihova primjena kod osoba do kojih se, drugim kanalima komunikacije, teško dopire i kojima je otežan dijalog s vanjskim svijetom – zbog neuroloških oboljenja, autizma, psihotičnih stanja, urođenih cerebralnih oštećenja i sl.

U svom profesionalnom radu kao Gestalt psihoteraputkinja koristim se raznim umjetničkim medijima i kreativnim izričajima (igranje uloga, slikanje, crtanje, modeliranje, igra, pokret, govor tijela,...) sa ciljem razvijanja odnosa s klijentom, širenja svjesnosti kod klijenata, u otkrivanju unutarnjih potencijala, kreativnih resursa, razvijanjem jakih strana klijenta koje pomažu u suočavanju s problemima. Kreativne tehnike pomažu i da se problem sagleda u novom svjetlu ne bi li ga se bolje razumjelo i u konačnici se nosilo s njime na bolji, funkcionalniji i konstruktivniji način. Cilj je poticati kreativnu prilagodbu, postizanje unutarnje stabilnosti, emocionalne svjesnosti i regulacije, te integracije i kreativne uporabe stečenih uvida.

 

RADIONIČKI SEGMENT 7ds-a

Ističete zajedno s Davidom Belasom, a što ste uvodno i spomenuli, da se Festival realizira na trima razinama. Tako na prvoj razini djeluju radionice i umjetnička kolonija. Na drugoj razini odvijaju se predavanja, okrugli stolovi i tribine otvorenoga tipa dok se na trećoj odvija promocija i prezentacija gotovih djela autora/ica u usponu i gotovih djela već priznatih autora/ica. Predstavite nam ukratko ovogodišnje radionice.

Naše radionice su izuzetno autentične što se vidi iz samog naziva istih te rastu i razvijaju se zajedno s Festivalom. Ove godine imali smo 7 radionica, a to su: Šenji V – radionica crtanja, Kustosi ceste – kustoska radionica, Halitus – radionica filmskog eksperimentiranja, Frankenstein – radionica neverbalnog teatra, akrobalansa i kontakt-žongliranja, 7 dana kompozicije – glazbena radionica, Riječ, tijelo, prostor – radionica književnosti i pokreta te projektna foto radionica Foto laboratorij – stari zanati.

Radionica crtanja Šenji V, čiji je voditelj Valter Černeka, bila je fokusirana zabilježiti mutaciju istarskog pejzaža, imajući na umu povijesni, etnički, arheološki, gastronomski, društveni i duhovni aspekt tog kraja. Sva izrađena djela bila su uništena na završnoj prezentaciji radionice.

Polaznice kustoske radionice Kustosi ceste zajedno s voditeljem Eugenom Borkovskyjem u suradnji s Gradskom galerijom Fonticus u Grožnjanu simbolično su otvorile izložbu Renate Papišta i Josipa Mijića, prezentacijom dva odabrana rada svakog od autora.

Na radionici filmskog eksperimenta Halitus, koju su mentorirali i vodili Lovro Čepelak, Zorko Sirotić, Petra Zlonoga, a za montažu je bila zadužena Petra Grobenski iz Kinokluba Zagreb, polaznici su imali priliku snimiti film u ozračju potpune autorske slobode. U sedmodnevnom procesu filmskog djelovanja i stvaralačke energije polaznika, činili su neovisnu sferu, sinergijski prostor, nevidljivi laboratorij. Radionica se fokusirala na praktične aspekte filmskog rada, uz ohrabrivanje autorskog pristupa i poticaj na preispitivanje ustaljenih poimanja eksperimentalnog, dokumentarnog, i svega između.

Radionica neverbalnog teatra, akrobalansa i kontakt žongliranja Frankenstein je kroz dvodijelni program polaznike obrazovala o temeljnim znanjima neverbalnog kazališta, akrobalansa te kontakt-žongliranja sa ciljem uprizorenja kultne priče o Frankensteinovu čudovištu u obliku performansa zadnje večeri Festivala. Voditelji radionice bili su Andrea Rašpolić, Aleksandar Đikić i Ana Fazekaš. U kontekstu samog značenja Festivala Sedam dana stvaranja tema predloška je bila vrlo zanimljiva jer odražava monstruozni aspekt stvaralaštva, odnosno život stvorenja koje, jednom izbačeno u okrutni svijet, razvija identitet i traži svoje mjesto da bi ga u tragičnoj konačnici pronašlo u simbiotskom odnosu sa stvoriteljem.

Na glazbenoj radionici 7 dana kompozicije voditelj Trevor Brown je zajedno s polaznicima stvarao kompozicije koristeći razne instrumente, glasove, elektroniku, terensko snimanje i improvizaciju. 

Neva Lukić i Josipa Bubaš voditeljice radionice Riječ – tijelo – prostor zajedno su se s polaznicima radionice bavile odnosom između teksta i tijela. Putem danih okolnosti (ambijenta Pazina) kreirale su specifičan fizikalitet kroz koji je nastajao (pisani) tekst. Budući da se sam čin pisanja vrlo često doživljava odvojenim od tjelesnosti, ovog su puta nastojale proučavati kako sam fizikalitet utječe na (književno) stvaralaštvo i imaginaciju, odnosno kako fizičko utječe na misaono.

Radionica Fotolaboratoriji, stari zanati rezultat je dugotrajne mentalne komunikacije u prostoru i vremenu Sedam dana stvaranja te je omogućila sudionicima da s neprisutnim voditeljem komuniciraju medijem kolektivnog sjećanja i impresija s proteklih radionica. Svoje uratke prezentirali su zadnjeg dana na izložbi Što te nema?.

Darko Škrabonja, koji je boravio na rezidenciji Festivala, također je imao izložbu Portreti koja je prikazana na prekrasnim kamenim zidovima pazinskog kaštela zadnjeg dana Festivala.

Moram napomenuti da su organizatori Festivala 2015. udruge Veliki Mali Čovjek iz Pazina i udruga MIG iz Pule. Veliki mali čovjek je već dugogodišnji organizator, a od prošle godine u organizaciju se uključila i udruga MIG – udruga za audiovizualno i likovno stvaralaštvo i nematerijalnu kulturu.

 

TEMATI I LUKOVICE

Festival se u svojih 12 godina postojanja bavio trima tematskim ciklusima; prvih je pet godina promišljana Istra na granici tradicionalnog i suvremenog, a sljedeći petogodišnji ciklus bavio se temom SVEjednoISTRA. Koji su performansi tematski bili realizirani u okviru navedenih tematskih sklopova?

Važno mi je reći da su navedeni petogodišnji tematski ciklusi samo usmjeravajući, nikako obvezujući. Umjetnici, performeri, kao i gosti Festivala te polaznici radionica, imali su i imaju slobodu odlučiti hoće li se baviti predloženom temom ili ne. Tako su i neki performansi, nastali tijekom Festivala, bili povezani s tematskim ciklusima, a neki nisu. Tijekom dvanaest godina postojanja Festivala izvedeno je preko pedeset performansa. Nezahvalno mi je izdvajati i nabrajati performanse u ovim okvirima jer je svaki od njih jedinstven.

Sadržaj ovogodišnjega Festivala u znaku je petogodišnje teme Apoteoza prostora mišljenja otvorene prošle godine. Koje susrete umjetnosti i psihologije namjeravate objediniti pod navedenom tematskom odrednicom?

Želja nam je veličati i slaviti prostor mišljenja. Važno nam je imati mišljenje, osvještavati sebe te potencijalno samosvjesno i odgovorno birati i reagirati na zahtjeve suvremenog načina života. Festival Sedam dana stvaranja kao zajednica stvara prostor u kojem je moguće imati i razvijati vlastito mišljenje.

 

Direktorica ste Gestalt centar Homa koji osnivate 2013. godine. Što Vam je osobno donio susret s Gestalt psihoterapijom te koliko je Vaš prvi susret s navedenim oblicima interpretacije stvarnosti 2004. godine utjecao na oblikovanje Festivala Sedam dana stvaranja?

Godine 2004. upisujem edukaciju iz Gestalt psihoterapije tijekom koje upoznajem sebe na novi način. Četverogodišnje iskustvo u edukaciji bilo je za mene kompleksan proces osvještavanja, istraživanja i izražavanja sebe koji mi je pomogao da iziđem iz svojih uobičajenih ograničavajućih okvira prema većoj slobodi i autonomiji i probleme pretvorim u rješenja. Svoje sam iskustvo željela podijeliti sa sudionicima Festivala Sedam dana stvaranja.

Zanimljivo je da ste na svojoj web-stranici uzeli vizualni motiv crvenoga luka, uvećane lukovice; je li prema Hesseu koji je čovjeka odredio kao lukovicu s tisuću ljusaka?

Ne nije prema Hesseu, već prema Fritzu Perlsu, osnivaču Gestalt psihoterapije koja spada u humanističke i holističke terapijske škole čije su osnovne terapijske postavke svjesnost, kontakt i eksperiment kojima se može unaprijediti kvaliteta ljudskog djelovanja i života.

Fritz Perls smatrao je da je ličnost kao ljuštenje luka. Da bi psihički sazreli, ljudi moraju oljuštiti sa sebe slojeve koje su godinama stvarali kako bi se zaštitili. Stvaranje slojeva je korisno, jer se tako štitimo od mogućih povreda i boli, no istovremeno je i loše, jer na taj način određene dijelove sebe isključujemo iz vlastitog doživljaja, oni ostaju negdje izvan nas, neintegrirani. Ne nestaju, ali ih prestajemo biti svjesni.

Stoga se Perls i u terapiji orijentirao na ljuštenje tih slojeva s ljudi, a to su: 1. sloj klišeja koji se odnosi na ponašanje koje je najmanje specifično i vezano za stvarnu osobu i vrlo često je to ponašanje koje je naučeno prema uzorima društvenog sloja, profesije ili obiteljske uloge; 2. sloj igranja uloga koji se odnosi na ponašanja koja su u skladu s određenom ulogom koju pojedinac ima (“glumi”) – na ovom nivou čovjek živi prema programu koji je prihvatio, odnosno prema ideji o tome kakav treba biti; 3. sloj blokiranja koji predstavlja osjećaj praznine – u ovom sloju se nalazi ono od čega bježimo, što odbijamo biti, odnosno tu se nalaze otuđeni dijelovi ličnosti, ali i strahovi, bolovi, tuge i sve druge emocije koje su dovele do igranja uloga te katastrofične fantazije o tome što će se dogoditi ako budemo onakvi kakvi jesmo; 4. implozivni sloj koji se odnosi na ponašanje u kojem uzbuđenje ne može proći kroz otpore jer osoba blokira ekspresiju; 5. eksplozivni sloj slobodne energije koji više nije zaštitni sloj već je otpor riješen, te osjećaji, ponašanja i potrebe koji su bili potisnuti sada mogu biti doživljeni u potpunosti i izraženi slobodno i adekvatno; 6. autentična ličnost je razriješila sve prethodne slojeve – osoba sebi dopušta živjeti, istraživanje svojih potreba i svoje kreativnosti, te dovršavanje poslova, a pritom je svjesna i odgovorna za svoje postupke i ponašanje. Vizualni motiv luka koji koristi Gestalt centar Homa u kojem radim simbolizira upravo taj proces, odnosno proces ljuštenja slojeva.

 

GESTALT PSIHOTERAPIJA I GLUMA

Na koji način Gestalt psihoterapija može pomoći u oblikovanju glumačkih svjetova?

Iz iskustva rada s glumcima u psihoterapiji uvidjela sam da je oblikovanje glumačkih svjetova iznimno zahtjevan posao. Gluma za mene nije samo reproduciranje određenoga teksta. Uživljavanje u određene strukture ličnosti i razna emocionalna stanja je iscrpljujuće, usudila bih se reći i neprirodan proces. Rad na ulozi zahtijeva angažman na kognitivnoj, emocionalnoj i tjelesnoj razini. Taj proces traži jednu psihološku sigurnost glumaca, osobito jer on neće biti bezuvjetno prihvaćen i bit će evaluiran. Dakle, gluma kao i svaki umjetnički čin traži jednu psihološku slobodu koja proizlazi iz samog pojedinca; ona je ustvari i čin hrabrosti jer u sebi sadrži spremnost da se riskira, pogriješi i ispadne smiješan. Isto tako kako je proces uživljavanja u ulogu zahtjevan, tako je i "skidanje" s uloge; naprosto jer tijelo počinje vibrirati raznim emocijama s kojima ne znamo što ćemo. Rad na sebi općenito kao i Gestalt psihoterapija mogu pomoći u upravljanju tim procesom, jer je važno da on ima svoj početak i kraj. Gestalt terapija, rad na sebi općenito u svrhu rasta i razvoja ličnosti, može glumca voditi ka fluentnosti, fleksibilnosti, originalnosti i elaboraciji, toleranciji na frustraciju, na nedefiniranost (ne-imanje rješenja), te spremnost na rizik, a to znači spremnost na pogrešku.

Koliko se danas Gestalt psihologija razlikuje od svojih početaka početkom prošloga stoljeća?

Gestalt terapija je u svojim počecima bila poznata po pridavanju velike važnosti terapijskim tehnikama, koje je Fritz Perls vješto koristio, osobito konfrontaciju. Gestalt terapija se mijenjala zajedno s porastom egzistencijalističke zrelosti. Promjena se odnosi na blaži, receptivniji, otvoreniji i direktniji stav prema klijentu i njegovoj fenomenologiji, a terapija se sagledava kao kooperativni, intersubjektivni čin između terapeuta i klijenta. Terapeut je prisutan na osobniji i ranjiviji način. Suvremena Gestalt psihoterapija smatra da mogućnost promjene ne dolazi od terapeuta ili klijenta, već kroz ono što nastaje u njihovom međusobnom egzistencijalnom susretu. Na taj način terapija postaje šansa za otvaranje klijentove suštine u prisustvu druge osobe. 

 

IMATI GLAVNU ULOGU U VLASTITOM ŽIVOTU

I završno, oduševio me Vaš zapis na Vašoj web-stranici: "Svaki me dan nanovo inspirira ljudski život i jedinstvenost svakoga od nas. Zajedničko istraživanje ljudskih duša i načina na koji su one satkane za mene je prekrasan posao koji nadahnjuje i ispunjava." Na koji način ostvarujete bijeg od "vampirskih", negativno-emotivnih energija? 

Moj svjetonazor je humanistički, a za humanističku perspektivu je karakterističan optimističan pogled na ljudsku prirodu koja ima urođenu potrebu za rastom i razvojem, pa na emocije ili emotivne energije ne gledam na takav način. Emocije su naprosto takve kakve jesu i sve su one izrazito važne za ljudsko funkcioniranje. Kada mi je teško u nekom odnosu, ja to naprosto kažem i kažem što mi nečije ponašanje čini i što bih voljela za sebe. Na taj način brinem o sebi. To kažem i nekoliko puta na razne načine i kada imam osjećaj da me osoba ne poštuje, ne čuje i ne vidi, tada biram otići. To mi daje osjećaj da imam glavnu ulogu u svom životu i u svom mijenjanju.