21.10.2004.

Adam Thirlwell  

Analna politika

1.

Moshe je primijetio lagano mrgođenje dok je nježno pokušavao stegnuti ružičaste, kitnjaste lisičine na zapešćima svoje djevojke.

Mislim da će vam se svidjeti Moshe. Njegova se djevojka zvala Nana. Mislim da će vam se i ona svidjeti.

– Maco! – reče – Što nije u redu?

Čučao je uz njezin vrat. Ležala je na trbuhu. Ruke su joj bile ispružene iznad glave, kao kod ronioca.

Evo što nije bilo u redu. Nanine ruke bile su odveć tanke za lisičine. Zbog toga se mrštila. Došlo je do logističkoga problema. A Nana je bila djevojka koja je marila za logistiku. Seks je shvaćala ozbiljno. No, seks bijaše teško ozbiljno shvatiti, s obzirom na to da su joj ruke gotovo ispale iz lisičina kad se izvijala. To nije bilo idealno, objasnila je. Šarm je u izvijanju.

Kad je Nana podigla pogled, u?ledala je Mosheovo potišteno lice.

– Mačiću! – reče – Što nije u redu?

Nimalo uzrujano Nana je objasnila da će samo morati glumiti. Morat će ostati mirna i hiniti borbu. Bila je draga s njim. Istina je – kazala je melankolično, govoreći u poplun – plan je bio drukčiji. Znala je da je trebala biti uhvaćena u klopku; bespomoćna, dok bi Moshe-tiranin veselo glumio gubitak obaju ključeva lisičina, pravoga i rezervnoga. Ali zabavna je bila improvizacija.

Sviđa mi se ovaj par. Oni su par “sam-svoj-majstor”, a to mi se sviđa.

Nana si je to zamišljala. Skicirala je sinopsis. Bit će vezana, a nakon toga nad njom će biti izvršena sodomija, nemilosrdna. Željela je da njezin moćan muškarac dokaže svoju snagu. A – kako su bili par koji je pokušavao imati uzajamne interese – Moshe je reagirao predloživši kratak izlet u Sh!, hoxtonski sex shop u kojemu su vrijedila posebna pravila.

Posebna pravila? Da, da. Muškarcima bez žena bio je zabranjen ulaz.

Nervozni, Moshe i Nana trgovinu su razgledavali četiri minute. Njome su se širili miomirisi. Moshe je odlučio da bi trebali poći. Nakon toga se predomislio. Ako bi otišli, razmišljao je Moshe, moglo bi izgledati kao da osjećaju nelagodu prema seksualnim pomagalima. Izgledalo bi kao da se boje seksa.

Ne znam zašto je to toliko zabrinjavalo Moshea. Bila je istina. Moshe se bojao. Bojao se seksualnih pomagala. Posebno se bojao tridesetcentimetarskoga umjetnog penisa s posebnim završetkom za anus koji je prošaran žilama. No, nije htio izgledati uplašeno. Htio je izgledati ravnodušno.

Kupili su mali, g?atki umjetni penis s leopardovim otiskom, za njega ili nju, koji je sada virio iz kartonskog paketa pod krevetom. Kupili su i malo užeta. Služeći se gestama pokazali su na predmete za vezivanje i ponižavanje seksualnih partnera te kupili crni kožni grudnjak za Nanu. Bio je za tri broja premalen. Bio je poput kožnoga grudnjaka za treniranje. Spljoštio joj je grudi. Trudeći se najbolje što može u ulozi pokorne žene, Nana je imala grudi trinaestogodišnjakinje. A što se Moshea tiče, njegovo područje bila je ko?trola. Tako je Moshe bio kupac i onaj koji primjenjuje ružičaste, kitnjaste lisičine – ili je to u krajnjem slučaju mogao biti da klopke, zupci, brave, što li, nisu bile prelabave za Nanino nježno tijelo.

Bile su prelabave. Morat će glumiti.

Ostavivši lisičine, Moshe je uhvatio i podigao komad tankoga ružičastog užeta za vezivanje. Omotao ga je u obliku brojke osam oko njezinih ruku na koje su tobože bile postavljene lisičine, zatim je uže zauzlao za okvir kreveta. Njezina je zapešća složio u labavi, viseći fluorescentni križ.

Na bolan način Nani je bilo udobno. Što je savršeno, smatrala je. Bio je to baš pravi os?ećaj. Ona je bol htjela pretvoriti u užitak.

Zatim je Moshe razdvojio njezine guzove.

Nanina prva reakcija bila je zbunjenost koja je, međutim, brzo bila popraćena radošću. Moshe je njuškao njezinu stidnicu. To je imalo određenu draž. Moshe je uporno lizao, lizao je Nanin šupak. Svoj je jezik gurao u tamniju, naškubljenu rupicu.

Možda bih ovdje trebao biti jasniji. Nana bijaše plavuša. Ona bijaše plavuša od glave do pete. Ne želim da “tamnije” implicira tamno. Ne, Nana je imala veoma blijed šupak. To je bio albino šupak.

Moshe je počeo uživati, raširio je njezin ružičasti šupak dok joj je rukama širio guzove. Bio je to nov osjećaj – smatrala je Nana, zbunjena, d?k ju je iskorištavao. To je – razmišljala je – analni seks. Nije ju baš posebno uzbudio, ali analni je seks bio zanimljiv. Zbog njega je nanovo zadrhtala. Potom Nana reče – Pričaj mi – Točnije, izgovorila je to otegnutim govorom, kao hommage pornografiji.

2.

Ima mnogo stavova koji se mogu izreći tijekom seksa. Ima mnogo varijanti govora tijekom seksa. Neki pojedinci vole izvikivati zapovjedi. Oni će reći – Puši mi kurac. Zapovjedi mogu postati razmjerno paradoksalne. Primjerice, ponekad će mladić reći – Moli me da li mi ga možeš pušiti – što je zapovijed za molbu. Ili će, pak, djevojka ili mladić kazati – Reci mi da ti pušim – što je zapovijed za zapovijed. To zapovijed gotovo pretvara u molbu. Drugi ljudi vole da govori njihov partner. Žele slušati guturalne i pretjerane opscenosti. To je uzbudljivo posebice onda kada osoba sluti da se njegova partnerica ili njezin partner svladava. S druge strane, postoje ljudi koje razgovor ohrabruje. Zapravo, ponekad im za ohrabrenje kojemu teže nije potreban niti?razgovor. Dovoljna je buka. Za te je ljude buka tijekom seksa verzija razgovora. Druga krajnost, pretpostavljam, uključuje stupanj pomicanja stvarnosti ili preuzimanja uloga. Mnogi ljudi vole biti netko drugi tijekom seksa. Mnogi ljudi tijekom seksa vole zamišljati da je osoba s kojom jesu zapravo netko drugi.

A Nana je, danas, sanjarila. Htjela je priču. Htjela je odigrati ulogu.

Međutim, Nana je, normalno, prezirala sav razgovor tijekom seksa. Čak ju je i šapat nervirao. Ali upravo sada, u stanu u prljav?jem dijelu Finsburyja, dok joj je kožna odjeća žene na paketu umjetnog penisa pomalo odvraćala pozornost, kao i crna žica lampe na noćnom ormariću, Nana je bila za razgovor. Maštarija bi, razmišljala je, za Moshea bila gozba. Tako će glatko proći večer.

Skrbila se. Razmišljala je o smirenosti. No, Nanina molba nije umirila Moshea. U najmanju ruku, postao je još nervozniji. Moshe bijaše odveć slabih živaca.

Zašto biti prljav jednostavno nikad nije dovoljno? O tome je razmišljao Moshe. No, nije postao potišten, još ne. U sebi je razmišljao da Nana želi predstavu, i bio je u pravu. Željela je iscr?nu maštariju. Htjela je inventivnost.

Moshe je zamislio antisemitsku maštariju. Znam da to poprilično iznenađuje, ali to je bila maštarija koje se Moshe dosjetio.

Između lizanja Moshe je svoju djevojku iz predgrađa, jedinicu bogatoga nežidova, zajedljivo zadirkivao pričama koje su govorile o bogatstvu Mosheovih židovskih predaka. To bijaše trijumf žrtve društvene nepravde. Ili bolje rečeno, Nana je mogla pomisliti da je on bio žrtva društvene nepravde, ali Moshe je imao moć i odgoj. Mosheov otac bio je na brodu Shalom na njegovu prvom putovanju 1964. godine. Shalom je bio ponos Izraela – primjerak impresivnoga blještavila koje je obuhvaćalo i modernističke mekane, tapecirane kožne stolice Charlesa Eamesa koje su bile u svakoj kabini. Čak je imao i svoju privatnu sinagogu.

Njezin je ljubavnik imao moćno podrijetlo. Mosheov je pradjed, primjerice, bio heroj East Enda. Bio je profesionalni boksač. Nadjenuo si je ime Yussel the Muscle. A Nana je bila samo tatina princeza. Za razliku od Moshea, nju su mazili, što je potpuno nevelegradski. Ona je živjela u predgrađu. Ona je živjela, s gađenjem je rekao Moshe, u Edgwareu.

A to je bila istina. To nije bila maštarija. Ona je bila iz predgrađa. Nana je u Edgwareu odrasla sa svojim ocem. Edgware se nalazi u predgrađu sjevernog Londona.

U tom je trenutku u svojoj priči Moshe odlučio da je sada prikladna disciplinska gesta. Ponestalo mu je materijala, pa ju je dlanom udario po stražnjici, lagano? Nana je zastenjala i okrenula glavu prema gore, a zatim ju je spustila i smirila se. Ponovno ju je udario, snažnije. No Moshe je bio osoba koja se brzo uzbudi pa mu je ruka nekako skliznula i pala te ju je lagano udario na mesnato mjesto gdje se sastaju stražnjica i bedro.

Nervirala ga je njegova nespretnost. Odjednom je osjetio da je ranjiv, ležeći ondje između Naninih nogu, s desnom rukom u zraku. Nije se osjećao poput tiranina. Nije se osjećao kao sultan. Osjećao se samo kao Moshe.

U stanu iznad, maleno je dijete palo. Tresnulo je i plakalo.

Zbog toga je Moshe bio još sputaniji.

Jadni Moshe. On je bio nervozan sadist, sramežljivi sodomist. Nije imao iskustva. To ga je brinulo. Također ga je brinulo koliko je iskustva imala Nana. Te dvije brige bile su nerješive.

Moshe je udario Nanu, a to mu nije slično. Udario ju je veoma snažno. Nana je proizv?la neobjašnjiv zvuk.

3.

Moshe se zatim, na koljenima, pripremio. Dva prsta zatjerao je u njezinu pičku dok joj je palcem pritiskao šupak. Njegovi prsti oblikovali su izgled koji se obično primjenjuje kod hvatanja kugle na kuglanju. Ovlažio je svoj penis i gurao ga ondje gdje je mislio da se nalazi šupak, usmjerivši ga desnom rukom prema dolje.

Nana ga je zamolila da prestane. Rekla je da je previše boli.

To je za Moshea bio znak da ne posustane.

– Svaka nežidovka voli da je ševi Židov – odgovorio je Moshe glumatajući.

Kakva plemenita ustrajnost! Pomalo nesiguran, Moshe je nastavljao sa svojom maštarijom.?A ja smatram da je takva ustrajnost dostojna divljenja, doista. Neki ljudi mogli bi se podrugivati. Neki ljudi mogli bi komentirati da je samo važna vještina kada je riječ o seksu – no, ja mislim da je to pogrešno. Ustrajnost je također plemenita. Moshe je bio plemenit.

Balansirajući na lijevoj ruci, s drugom djevojački usmjeravajući glavić penisa dok je tanki kažiprst locirao njezin šupak, pokušao ga je ugurati unutra. Ali takav se raspored pretvorio u problem. Njegova lijeva ruka, nemoćna, klimava, nije bila dovoljno snažna. A, napokon, prilično je teško – razmišljao je Moshe – nepomičnu djevojku jebati u šupak. Zabavljao se rekavši – Lutkice za ševu, možeš li se malo podignuti? No, Nana nije mogla drukčije. Znao je to. Znao je da ne može podići svoj poslušni šupak u iščekivanju. Da bi se čovjek uzbudio ne mora vidjeti drugoga uzbuđenog.

Zbog toga je na trenutak prestao. Nana je, zgnječenoga lica, opazila da je prekinuo. Kad je žmirila mogla je pročitati natpis Dunlopillo na etiketi madraca, koji se jedva nazirao ispod plahte.

No, postoje trenuci inspiracije, a ovo je bio jedan od njih.

Moshe se ispružio kako bi posegnuo i zgrabio nekakvu kremu za ruke – mlijeko za ruke i tijelo s vanilijom marke Ren Tahitian – koja se nalazila uz krevet. Hitro ju je otvorio palcem i kažiprstom, a potom ju je, iscrpljen, nanio direktno na glavić, na?kompletnu erekciju. Zatim je tubu odložio iznad Nanine plave, pernate kose. Ondje je ostala cijelo vrijeme.

Od kreme je njegov kurac pocrvenio i postao vruć. Ponovno ga je gurnuo u nju i osjetio kako mu je neobično toplo, skučeno, pa se zaustavio. Val olakšanja preplavio je Moshea. Priuštio si je trenutak taštine. A tko ne bi? Nemojmo sada postati licemjerni. Svoju je djevojčicu ševio u šupak. Čekao je u njoj, osjećajući kako polagano, sklizak, sve više prodire prema unutra.

To je bio vrhunac Mosheove večeri.

Malčice je pomaknuo svoj penis prema natrag, malo prema natrag, prije nego je nastavio dalje, no kliznuo je van, dolje, pokraj. Panično, prestravljeno, posramljeno, pokušao ga je brzo gurnuti natrag, natrag u njegov neprirodan dom, ali završio je u Naninoj iznenađenoj vagini.

Optimističan, ipak je na trenutak nastavio ševiti Nanu. Samog je sebe uvjerio da je seks odostraga gotovo isto što i sodomija. Previjao se. Dizao se i spuštao. Naginjao se.

Ali ne.

To ne bijaše analni seks. Moshe je to znao. To je bilo oprečno od analnoga seksa. To bijaše normalan heteroseksualan vaginalan snošaj.

Odmarao se na Nani i razmišljao o Izraelu.

Dakle, to je trebao biti najslabiji trenutak Mosheove večeri. Ali nije. Postalo je još gore. Ležao je ondje, tiho, te počeo razmišljati. Kao što je i pretpostavljao, postao je blago histeričan. Budući?da je mogao činiti štogod je htio, Moshe je postao histeričan.

Ovo je sigurno najnervoznija seksualna scena, razmišljao je Moshe. Ovo je sigurno najnervoznija scena u povijesti seksa. Općenito se pitao kako je drugim parovima, zadovoljenim parovima diljem svijeta. U svakoj drugoj spavaćoj sobi, djevojke i mladići, u dvoje, troje i – tko bi ga znao? – u četvoro, vrište u ekstazi. Oni poskakuju, razmišljao je Moshe, čvrst i nepomičan. Oni su bili u ekstazi. Bio je siguran u to.

4.

Malčice ću razvezati o Mosheovu problemu. To je univerzalan problem. Riječ je o univerzalnoj nesigurnosti da ljudi nisu univerzalni.

Slavni francuski romanopisac Stendhal u knjizi naslovljenoj Ljubav razjašnjava svoju teoriju o ljubavi prema čitanju. Evo je. “Upravo kao što čovjek nije postigao gotovo nikakvu psihološku samospoznaju, osim kroz proučavanje komparativne anatomije, tako nas taština i različiti drugi uzroci iluzije sprečavaju da steknemo jasnu sliku o svojim strastima, osim kroz proučavanje slabosti drugih ljudi. Ako će ovaj moj esej slučajno poslužiti bilo kakvoj korisnoj svrsi, poslužit će treniranju uma da napravi takvu usporedbu.”

Dopustite mi da objasnim. Upravo kao što ne znate kako izgleda vaš želudac, isto tako ne znate ni kako izgledaju vaši osjećaji. A zbog kože ne znate kako izgleda vaš želudac. Ne znate kako izgledaju vaši osjećaji zbog taštine i ostalih uzroka iluzije. Kako bi se prebolio problem kože, postoje udžbenici o anatomiji. Kako bismo preboljeli problem taštine i ostalih uzroka iluzije imamo romane.

Usporedite to s ?osheovom pretjeranom zabrinutošću dok je ležao na Naninim leđima. Brinulo ga je da su svi drugi imali bolji seks od njega. Mučio ga je bijes. Dakle, sredstvo za liječenje bijesa iskreno je i smireno uspoređivanje samoga sebe s drugim ljudima. Kada to učinite, shvatit ćete da su svi, u jednom određenom trenutku, jednako nespretni. Samo nekolicini odabranih uspijeva analni seks, svaki put. Ponovno vam se vraća osjećaj za razmjer.

Mosheu je trebao roman. (Trebao mu je ovaj roman.) Moshe je patio zbog odsutnosti romana. Ovaj je roman, primjerice, golemo djelo u minijaturi. Sve je odgovarajuće veličine. Da je Moshe pročitao ovaj roman, mislim da bi bio sretan.

To je univerzalan problem. Usporedite to sa sobom. M?žda je, na primjer, vaša prva reakcija na Mosheovu malenu brigu bila odbacivanje. Smatrali ste da je djelovao nerealistično slabo. Jednostavno niste mogli zamisliti momka koji je toliko neurotičan zbog seksa kao Moshe. Možda ste čak i pomislili da je tekst opscen. Dakle, to ste u prvom trenutku mogli pomisliti. Vaša taština i ostali uzroci iluzije mogli su vas navesti da to pomislite. No, zapravo, ne vjerujem da ste uistinu uzrujani. Moja predodžba je da ste i vi ovakvi. Možda, samo možda, niste. No, pretpostavl?am da vam se u, jednom određenom trenutku u vašem životu, dogodilo nešto gotovo istovjetno.

Naravno da jest! Namjera je ove knjige da bude uvjerljiva. Ova je knjiga univerzalna. Ona je komparativna studija. Najmanje želim da ona bude samo za mene.

Budući da je knjiga univerzalna, u njoj ne bi smjelo biti lokalnih poteškoća. Primjerice, možda je Mosheovo ime teško. To je pravo židovsko ime. A to je s toga što je to jedini ustupak koji je Mosheov otac učinio svojim židovskim roditeljima, nakon što je oženio?nežidovku. Možda ne znate kako valja izgovarati to ime. Vjerojatno niste imali židovski odgoj. Evo, reći ću vam. Moshe se izgovara “Moisha”. Tako se izgovara. Vidite? Uopće ne želim da to bude privatno.

5.

Što se Nane tiče, njoj je bilo malčice neudobno. Zapešća je izranjavala na metalnim lisičinama dok se pretvarala da je uhvaćena u klopku. Također ju je Moshe ogrebao jednim od svojih neurednih noktiju.

Kazala mu je – Pusti me.

Moshe se nagnuo prema naprijed, odvezao je labavo ružičasto uže, potom se izvrnuo na leđa te promatrao svoj penis kako postaje sve žalosniji, kako se smanjuje, kako posustaje. Nana je pogladila svoja zapešća. Dok ih je gladila, primijetila je da vlada krotka tišina. Stoga se okrenula na leđa da provjeri kako je Moshe. Zabrinjavalo ju je što je žalostan. Bojala se da bi mogao biti tužan. Ali kako bi se odagnalo tugu, valja razgovarati, zaključila je razborito.

Oh Nana, kad bi barem stvari bile tako jednostavne. Kad bi barem, samo za sada, Moshe posjedovao potr?bnu smirenost. Ali nije je posjedovao. Umjesto toga, Moshe je bio teatralan. Bio je teatralan u duši.

Nanin je momak bio utjelovljenje dviju emocija. Nijedna nije bila korisna. Kao što je gore izloženo, njihov zajednički element bila je histerija. Moshe je bio uplašen i posramljen. Osjećao se posramljeno jer ju je iznevjerio. Nije bio maštarija u koju se moglo vjerovati. On nije bio realističan. Budući da je smatrao kako ju je iznevjerio, vjerovao je i da je ljuta. Mora biti. A to ga je plašilo, jer je mislio da bi ona, zahvaljujući ljutnji, mogla biti sarkastična ili frustrirana. Pogotovo to ga je plašilo jer bi se on, ako je Nana istinski frustrirana, osjećao još više posramljeno.

Sve u svemu, on je bio više posramljen nego uplašen.

No, Nana je bila veoma zabrinuta, nije bila ni sarkastična ni frustrirana. Bila je ljubazna i potištena. – Jesi li dobro? – reče Nana.

Ona je veoma zabrinuta! Pa? ta se djevojka brine!, brinulo je Moshea.

Njegova je reakcija, međutim, bila jednostavna. Improvizirao je smirenu, uspješnu osobu. Odlučio je da je sve dobro prošlo. Moshe je bio samosvjestan zavodnik. Najprije se odigrala iznenađujuća seksualna procedura, a sada, dok su ondje ležali ispunjeni, odlučio joj se ponovo udvarati otkrivajući joj tajne svoje oštećene podsvijesti. Zbog toga ljudi imaju seks – zbog onoga što se događa poslije, zbog tihe prisnosti, zbog razgovora.

Bila je to noć koja se ne zaboravlja. Isuse, da.

Moshe nije odgovorio na Nanino pitanje. Nije joj opisao svoje mentalno i psihičko stanje. Pa, ne baš izravno. Održao joj je malo predavanje.

Odvrativši pogled, jer to je bila gesta – ne, ne zbunjenost – iskrenosti M?she je rekao: “Jednom sam sa svojim roditeljima bio u malom restoranu negdje u Normandiji. Kroz prozor sam vidio maketu Oslobođenja s vojnicima koji je marširaju ulicama”. No, a u tome je stvar, to je također mogla biti okupacija. – Možda su prikazivali okupaciju – reče Moshe. Jer nekako je uspio vidjeti i dvorac na vrhu sela i plavokose muškarce u uniformama iz kemijske čistionice koji su se kretali polako, te sićušnoga Moshea ili nekog drugog zbunjenog u cijelome događaju.

I to je bilo to. To je bio njegov doprinos katastrofi – anegdota o minijaturnome Mosheu, tajni strah, novitet.

Što je Moshe pokušavao kazati? Ja ću vam reći. ?okušavao je kazati da mu je žao. Molio je Nanu da ne bude ljutita. Pokušavao ju je natjerati da ga žali. Govorio je da se Moshe plašio nacista.

Ali Nana nije bila ljutita. Ona nije bila nacist. Samo je bila zbunjena. Pitala se je li Moshea bilo stid. Pitala se je li postojalo neko drugo objašnjenje za ovakav raspored – Moshe, zanimljiv partner u konverzaciji, leži u krevetu i priča joj o svojim strahovima iz djetinjstva, a okružen je seksualnim pomagalima.

6.

Nanu je šupak bolio na onome mjestu gdje ju je Moshe ogrebao noktom.

Zbog toga se migoljila. Pokušavala se udobno smjestiti. Pitala se koliko je duboko Moshe prodro u njezin šupak prije nego je… Pitala se je li to znači da se sad zarazila.

Mogao je vidjeti kako ga gleda – golog, dok leži na leđima.

Bio je izložen. Moshea je brinulo što Nana promatra njegov trbuh, a kad je oborila pogled ugledala je njegov penis. Njegov je penis izgledao blesavo i mekano. Izgledao je depresivno. Stoga je ustao kako bi prona?ao odjeću. Tek je bilo devet sati navečer, ali sve što je htio bila je njegova pidžama.

Moshe se vratio svojoj travestiji o židovstvu. Kazao je – Zar ti se nije svidjelo ono o Židovima? To je bilo najbolje čega sam se dosjetio.

Depresivan, Moshe se cerio.

Promatrala ga je u tišini. On je odvraćao pozornost, komično, vizualno. – Što? – upita, a ona se nasmiješi te reče – Slatkice, ti si samo napola Židov.

Moshe je stajao ispred nje, a tijelo mu se lagano ljuljalo prema naprijed. Odmarao se prebacivši cijelu težinu na desnu nogu, koja je sad već bila u pidžami od tartana. Stopalo lijeve noge malo je pomaknuo prema naprijed, a koljeno je lagano savio. Odijevao je pidžamu.

Ležeći ondje dok se neravnomjerno palila ulična rasvjeta, Nana se pitala zašto je sretna.

– A nisi čak ni obrezan – reče.

– Nem?jmo se prepirati – upozorio ju je dok je skakutao kroz sobu u potrazi za desnom nogavicom pidžame.

S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich.

Prvo poglavlje romana Politics, Random House, 2004.