Anketa

Čitate li domaće ili strane blogove? imate li svoj blog? Zašto ste ga pokrenuli? Ako ne, namjeravate li to učiniti, i zašto?

– Mirko Petrić: Blogove čitam isključivo iz profesionalnih razloga. Budući da se u akademskom radu bavim analizom novih medija, na akademskim blogovima povremeno nalazim vijesti iz područja, stavove koji su važni za njegovu analizu, bibliografske navode koje ponekad drugdje ne mogu naći. Od domaćih blogova čitam uglavnom samo “t-zombixa”. Na “zombixove” navode za koje joj se čini da su mi zanimljivi, upućuje me obično blogovima posvećena kolegica s odsjeka. Preko nje mi i inače pristižu vijesti iz blogosfere. Vlastiti blog nemam i ne mislim pokrenuti, jer imam aktivnu i široku mrežu osobnih i profesionalnih kontakata u kojoj socijalno komuniciram i provjeram vlastite misli i stavove. Ta se mreža održava i on-line i off-line, ali ne kroz formu bloga.

– Gordan Nuhanović: Tek nedavno sam pročitao par domaćih blogova, primjerice, književnog terorista na koji me je netko bio uputio. Iako na blogu dominiraju pubertetska izdrkavanja, ima nekoliko sjajnih razmišljanja o književnosti te, dakako, pregršt dobrih fora. Nemam svoj blog niti ga imam namjeru otvarati, ali sviđa mi se njegova gerilska energija.

– Tanja Dabo: Ne čitam blogove, obeshrabruje me nekritički velika količina tekstova među kojima je teško pronaći zanimljiv ili kvalitetan sadržaj. Nemam svoj blog. Ne namjeravam to učiniti, bar ne za sad.   

– Marina Gržinić: Kada sam se prije tri godine zaposlila kao profesor na Akademiji za likovnu umjetnost u Beču, i počela predavati u klasi koju sam preimenovala u Post-konceptualne umjetničke prakse, odmah sam shvatila da trebamo platformu koja će s vremenom funkcionirati i kao arhiv; jasno mi je bilo da ta platforma mora biti digitalna, lako dosegljiva i trošiva. Tu ideju su moji studenti i materiajlizirali. David Kellner je konstituirao naš blog koji možete čekirati na http://t4.antville.org/. U njemu smo formirali nekoliko cjelina informacija i postupaka za arhiviranje različitih materijala. Naš blog je prostor, vrijeme i akcija ujedno. Manoa Free University, iz Beča, aktivističk skupina koja želi procesirati znanje na drugačiji način godine 2005. svoj je bliki/blog jednostavno isprintala i izdala ga kao opsežnu knjigu koja se sastoji od stranica bloga. Njihova, kako su tu knjigu nazvali, ShipsLog – Wiki http://manoafreeuniversity.org/oh_know!/, nešto je što mi daje naslutiti da ćemo i mi u nekoj bližoj budućnosti isprinati naš blog i predstaviti ga u knjizi rada, dokumentacije i promišljanja načina edukacije na Akademiji. A to upravo i želi stvoriti naš blog - platformu izmjene, politike znanje i strategiju vizibilnosti, koju gradimo i kontroliramo sami.

– Andreja Kulunčić: Blog koji mi se činio zanimljiv za pokrenuti je unutar projekta inter(aktiv), koji radim skupa s kustosicom Silvom Kalčić i umjetnicom Nicole Hewitt, studentske radionice s umjetnicima suvremene likovne prakse. Kako je cilj radionice “demistifikacija” suvremene umjetnosti i usopstava komunikacije između umjetnika i studenata (povijesti umjetnosti, likovne akademije i arhitekture/dizajna), blog se učinio kao zanimljiv doprinos diskusiji. “Postovi” prate događanja unutar projekta, recimo nakon svake umjetničke prezentacije stavljam post o umjetniku kojega smo slušali. Studenti, i publika koja prati projekt, postavljaju pitanje ili izravno umjetniku ili međusobno komentiraju radove koje smo vidjeli. U početku, kako sam i očekivala, nije bilo puno javljanja, ali isti sam put rada na privlačenju i buđenju interesa kod ljudi prolazila i s mailing listama svojih umjetničkih projekata, te se i Silvi i meni činilo potrebnim pokloniti malo više pažnje animaciji ljudi za blog. Mnogima je to novi način komunikacije i razgovora, i treba vremena da se oslobode i prilagode (naviknu uopće kliknuti na tu stranicu), osim toga je ovaj blog na određenu temu: suvremena likovna praksa, što oduzima mogućnost pisanja dnevnika u “blogovskom” smislu. O svemu više i detaljnije na samom blogu, priključite nam se na http://interaktiv.blog.hr/