Apsolviranje Bachove glazbe

Svoju je šestu sezonu koncerata u HGZ-u Hrvatski barokni ansambl namjeravao zaključiti jednim vrlo atraktivnim gostovanjem. Naime, kako je isprva bilo najavljeno, tom se prilikom kao solist i umjetnički voditelj trebao pojaviti talijanski flautist Giovanni Antonini, inače voditelj čuvenog ansambla Il giardino armonico. No, kako je to gostovanje otpalo, valjalo je na brzinu smisliti alternativu, pa je tako četvero čembalista mlađe generacije angažirano da zajedno s Baroknim ansamblom predstave koncert za dva ili tri čembala i gudače Johanna Sebastiana Bacha. Tako se HRBA na određeni način vratila svojim počecima, kada je, tijekom svojih prvih nekoliko sezona, najviše svirala upravo glazbu lajpciškog majstora.

Uzbudljivo glazbovanje

U šest se godina, međutim, štošta promijenilo u izvodilaštvu rane glazbe u Hrvatskoj, pa tako gotovo da više nema ni traga nekadašnjem suhoparnom akademizmu Baroknog ansambla. Jer, stasala je nova generacija mladih glazbenika, koji su itekako svjesni da je poštivanje načela povijesne obaviještenosti tek sredstvo, a nipošto ne i cilj interpretacije baroka. Dinamičnost i životnost Hrvatskom baroknom ansamblu tako trenutno najviše daje basovska sekcija, koju čine violončelist Krešimir Lazar i odlična kontrabasistica Helena Babić. Potaknuta tako dobrim temeljem, čak se i violinistica Laura Vadjon napokon opustila i pokazala kako su njezini umjetnički kreativni potencijali bitno veći od onih koje je pokazivala u prvim sezonama sastava kojem je koncertna majstorica.

Ipak, u slučaju posljednjeg ovosezonskg koncerta najveći su poticaj upravo uzbudljivom glazbovanju dali gostujući čembalisti. Sanda Majurec-Zanata, Linda Mravunac-Fabijanić, Pavao Mašić i Krešimir Has prvi su diplomanti u čembalističkoj klasi Višnje Mažuran na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, te su se tijekom posljednjih nekoliko godina već nametnuli kao jedan od ključnih zamašnjaka izvodilaštva barokne glazbe u Hrvatskoj. Tome je bitno pridonio i Mali festival čembala, koji su sami pokrenuli, i na kojem su nedavno također izvodili djela s ovog programa.

Sagledavanje Bacha u širem kontekstu

Možda najzanimljivija odlika ovih četvero glazbenika jest njihova izražena individualnost. Jer, premda svi dijele zajedničke osnovne postavke pristupa Bachovoj glazbi, svaki ih od njih nadograđuje na vlastiti način. U izvedbi dvostrukih i trostrukih koncerata to je osobito plodotvorno, s obzirom da niti u jednom trenutku nema opasnosti da će se solističke dionice stopiti u jednoličan zvukovni sklop. Najzanimljiviji je pritom Krešimir Has, glazbenik koji kao da se posve saživio sa svojim instrumentom, i čija izvedba najbolje pokazuje kako je u stanju sagledati Bacha u širem kontekstu glazbe njegovog vremena.

Has, kao, uostalom, i preostalih troje solista, jasno naznačuje ne samo baštinu sjevernonjemačkih majstora glazbe za instrumente s tipkama nego i nezanemarive utjecaje koje su na Bacha učinili talijanski i francuski skladatelji. Prije svih to je Antonio Vivaldi, čije postulate trostavačne koncertantne forme Bach dosljedno slijedi, što su, srećom, prilično dobro naznačili i gudači Hrvatskog baroknog ansambla. No, istovremeno, veliki Johann Sebastian osluškuje i zvukove Pariza. Stoga i četvero čembalista obilato primjenjuje načela francuske ornamentacije i specifičnog stila inégale sviranja, u kojem, primjerice, četiri note koje su zapisane u istom trajanju u izvedbi nikad nisu iste duljine.

Povratak Hrvatskog baroknog ansambla Johannu Sebastianu Bachu u konačnici je pokazao da je to gradivo napokon apsolvirano na zadovoljavajući način, te da je vrijeme da se krene u nekim novim smjerovima. Jedan od njih je i istraživanje glazbe pretklasičnog i klasičnog razdoblja, kojom će se ovaj sastav intenzivno baviti u svojoj sljedećoj sezoni. Nadajmo se samo da za apsolviranje tog stila neće biti potrebno sljedećih šest godina.