spod svih tragova prošlih vremena, Silence Yourself skriva krik generacije koja je izložena svemu istodobno
Nema zapravo nikakvih nepoznanica na debitantskom album londonskog kvarteta Savages. Njihov post punk ste u raznim varijantama čuli već bezbroj puta u zadnjih tridesetak godina. Vokal Jehnny Beth doima se kao križanac Siouxsie Sioux, Patti Smith, PJ Harvey i Karen O, a za pobrojati glazbene reference trebala bi barem kartica teksta. No, manjak originalnosti u izričaju Silence Yourself nadoknađuje sa samo tri stvari – jakim pjesmama, energijom i karizmom. Slično kao i Interpol na svom prvijencu Turn on the Bright Lights, Savages koriste dobro poznate manirizme kako bi ispričale svoju priču. U slučaju Turn on The Bright Lights, post punk s kraja sedamdesetih poslužio je kao okvir za hvatanje duha New Yorka s prijelaza devedesetih na dvijetisućite, a ovdje ista forma služi kao gotovo idealan kalup za rastakanje unutarnjih strahova, želja i tendencija u pjesme koje nude koktel agresije, žudnje i mračne, pomaknute erotičnosti izražene kroz stihove koji su kao i glazba istodobno klišeji i autentični fragmenti svijesti tvorca.
I baš kao i Turn on The Bright Lights, Silence Yourself je unatoč svim svojim naslanjanjima autentični produkt svog vremena. Od uvodne Shut Up do završne Marshall Dear Savages špartaju kroz pjesme energično i uvjerljivo, a detalji kroz nekoliko slušanja izdvajaju ovaj album iz gomile. Neke fraze su u pjesmama smještene tako da gađaju emocije koje su skrivene iako možda to ne moraju biti, a druge su pak namjerno razgolićene i direktne. “We live in an age of many stimulations If you are focused, you are harder to reach If you are distracted, you are available” proglašava glas na početku singl verzije Shut Up svojevrsni manifest cijelog albuma. Ispod svih tragova prošlih vremena, Silence Yourself skriva krik generacije koja je izložena svemu istodobno. Nije ni čudno da u doba u kojem je sve poznato, utjeha biva zakopana duboko u prošlosti. Savages pokušavaju pronaći autentičnost u davno izrečenom opisujući pritom intimnost kroz ono što nas najviše označava – udaljenost.