O reizdanju najboljih snimki kultnog zagrebačkoga sastava
U post-internetskom dobu malo je što ostalo nedostupno. No baš zbog toga prostor za stvaranje mitologije ili bolje rečeno fragmentiranih, minijaturnih legendi veći je no ikad, budući da se nedostatak podataka jednostavno nadoknadi neprovjerenim tvrdnjama. Jedna od takvih “urbanih legendi” je i ona o zagrebačkom bendu Trobecove Krušne Peći, uz Sexu najpoznatije ime hrvatskog rock undergrounda osamdesetih. Njihov zlosretni album 85 cijelo je desetljeće čekao na objavljivanje, da bi sredinom devedesetih uskrsnuo tek kao kasetno izdanje. Kultni status bendu i albumu su, osim kvalitetne i u to doba iznimno svježe glazbe, osigurala i nagađanja o navodnoj cenzuri, premda se iz današnje perspektive čini da je daleko veći problem za izdavače bila hermetična glazba nego li također hermetični, apstraktni iako na momente, istini za volju, agresivni tekstovi.
Antologija S mukom žvaču trubadurov vrat donosi vjerojatno definitivnu verziju dosadašnje priče o Trobecima. Ne samo da uključuje 85, nego sadrži i sve dostupne koncertne i demo snimke benda, no njezinom pojavom, koliko god da je dobrodošla, konačno je i donekle narušen taj mitski status benda. Sada je sve na jednom mjestu, objedinjeno i jasno. Priče ostaju iza, a na slušatelju je da procijeni o čemu se tu zaista radilo. Uzevši obzir doba u kojem je bend originalno djelovao, teško ih je ne gledati kao vrlo progresivan, izazovan bend. Njihov noise funk smješten negdje između britanskog post punka i njujorškog no wavea i danas, posebice na live snimkama, pršti energijom i spontanošću, a jedino se poetika frontmana Darka Begića doima pomalo anakrono. Njegovi tekstovi, koliko god bili hermetični, odraz su tog specifičnog trenutka u vremenu, ne nužno eksplicitno kontroverzni, koliko usmjereni na određeni, premda nedefinirani odnos pojedinca i sistema, koji je iz današnje perspektive teško razumjeti jer jednostavno više ne postoji u takvom obliku. No ono što je ostalo gotovo netaknuto jest glazba, koja je i iz današnje perspektive još uvijek gotovo jednako svježa, mahnita, rastrzana i na kraju krajeva zanimljiva kao i prije dvadesetak godina.