Baci Židova u bunar i druge pjesme

Sascha Baron Cohen, alias Ali G, alias Borat Sagdiyev, politički nekorektnim humorom u kvazidokumantarnoj filmskoj diverziji o kazahtanskom novinaru poslanom od tamošnje vlade na misiju upoznavanja američke kulture naljutio je mnoge, zabavio milijune. I zaradio milijune; ideja godinama eksploatirana na Ali G televizijskom BBC showu na filmskom je platnu uloženih 18 milijuna dolara dosad pretvorila u 230.

Groteskni humor na račun Kazahstanaca (iako bi se nad ulogom u filmu više trebali zabrinuti Amerikanci) strukture u Kazahstanu nisu shvatile kao šalu – stvar je isprva gotovo podignuta na razinu međunarodnog diplomatskog incidenta zbog odašiljanja iskrivljene slike o ovoj ogromnoj srednjeazijskoj zemlji. Isprva. Kasnije je, s planetarnom popularnošću Borata proporcionalno rastao interes za Kazahstan u svijetu, prije svega onaj u turističkom smislu. Na kraju, i tamo su počeli uviđati da im engleski Židov s diplomom Sveučilišta u Cambridgeu zapravo nije napravio medvjeđu uslugu. Nema sumnje, isto bi se moglo dogoditi i s glazbenicima zastupljenima na pratećem soundtracku, urnebesnom jednako kao i film. Gotovo svi oni snimaju za male diskografske kuće i uživaju kultni status uskog kruga publike na Zapadu. Poslije Borata ništa za njih neće biti isto.

Svijet trasha i kiča

Kao što je sposobni manipulator Sascha Baron Cohen uspio utjeloviti kazahstansku “kulturu” a da u Kazahstanu nije snimio niti jednu scenu, već su mu kao kulise poslužila sirotinjska, romska sela bliže Rumunjske, tako niti jedan ton soundtracka nije autentičan. Iako pretežito istočnjačke atmosfere, riječ je uglavnom o zvuku balkanskih korijena, točnije, bugarskoj, rumunjskoj i makedonskoj romskoj glazbi. I Hrvatska ima udjela po nekoliko osnova u cijeloj priči – dio najpoznatijih imena su redovni zagrebački gosti, a tu je i osobno Cohenovo internetsko otkriće, dosad anonimna zagrebačka klavijaturistica Belinda Bedeković koju je slavni harmonikaš Peppino Principe nazvao “najbržim prstom pop glazbe”. Barem tako tvrdi na svojoj web stranici s pomoću koje je i došla do neočekivanog angažmana. A jasno je i zašto joj se posrećilo. S keytarom, klavijaturama preko ramena – baš poput Simona LeBona u doba novog romantizma ili do dana današnjeg Tončija Huljića – odjevena u kičaste haljinice neke davno prežvakane mode, Bedekovićka se habitusom podjednako uklapa u Malnarovu Noćnu moru i Boratov svijet trasha i kiča. I jalovo nam podsmijavanje tom “uspjehu”, jer nema osim nje tog Hrvata (Hrvatice) koji se može pohvaliti nastupom u vrlo gledanim prime-time TV spektaklima najvećih američkih televizija; njoj je 2. studenog protekle godine to uspjelo uz Borata u NBC showu Conana O’Briena izvedbom synth-ljige You Be My Wife, uključene i na ovaj CD u distribuciji velikog Warnera.

Iščašeni kontekst

CD otvara kraljica romske glazbe Esma Redžepova s iznimno snažnom izvedbom Čaje Šukarije. Sudeći po novinskim napisima u posljednje vrijeme, ne njezinom voljom – verzija snimljena 2000. upotrijebljena je bez dopuštenja i mogla bi dobiti sudski epilog jer Redžepova traži 800.000 eura odštete. S njom, makedonskim sunarodnjacima iz Kočani orkestra, te nezaobilaznim Bregovićem i temom Ederlezi iz Kusturičina Doma za vješanje, zatvara se krug nepatvorenog world musica ili glazbe s umjetničkim aspiracijama. U slušanju ostatka materijala, riječ trash konstantno pada na pamet, ali očito pomno odabrane pjesme kao rezultat dubokog “kopanja” na glazbu udarenog Cohena idealno pristaju u iščašeni kontekst Borat projekta. Hibrid romskih, orijentalnih tonova puhaćih instrumenta i jeftinih elektronskih ritmova kao dobro čuvana tajna glazbenog undergrounda Balkanaca na radu u Zapadnoj Europi, s Boratom je isplivao na površinu. Kad Rumunji iz Fanfare Ciocarlia orkestra furiozno otpušu svojim limenim instrumentima bikersku himnu Born To Be Wild Steppenwolfa prvo prasnete u smijeh, a onda ostanete zabezeknuti intenzitetom nestvarne prerade starog rock hita. Cigansko kolo Bugara Jonya Ilieva bliže je konvencionalnijim rješenjima, ali i ekvivalent američkom cow-punku, u najljigavijem zamislivom svadbarskom ugođaju klavijatura i ritam mašina Eu Vin Cu Drag Stefan de la Barbulesti uspijeva uvaliti i nešto balkanskog viđenja hip-hopa. German Popov iz rodne je Odesse u Amsterdam emigrirao 1989. i otad radi na povezivanju vlastitih korijena i europske elektronske ostavštine.

Isključite predrasude!

U dvije ovdje predstavljene pjesme zorno pokazuje kako je moguće da se sretnu tako udaljena dva glazbena idioma kao što su ukrajinski folk i Kraftwerk. Njemački techno DJ Shantel zarazio se romskim zvukom u kasnim devedesetima i počeo u svoje setove ubacivati egzotične zvukove Balkana, kasnije je stvar prerasla u dj setove pod nazivom Bucovina club gdje su se sudarali ruralni i beatovi digitalnog doba. Ovdje predstavljena Mahalageasca – spoj “dragačevskih” truba i Madnessa – Mahali Rai Bande u Shantelovom miksu, dočarava zorno kakvu pomaknutu i vruću zabavu nudi Bucovina club. Za ljubitelje romske glazbe nije potrebna zaključna riječ preporuke, za sve druge naputak glasi: isključite predrasude. Za zaokruživanje bizarnog Boratova glazbenog svijeta pobrinuo se Borat sam. Izvodeći u filmu pjesmu In My Country There Is Problem uspio je okupljene goste u Country western baru u Tusconu navesti da, između ostalog, zborno s njim pjevaju stih “Throw the Jew down the well/so my country can be free...”. Njega, kao provokatora i manipulatora ne treba shvaćati ozbiljno, treba se zamisliti nad činjenicom koliko gluposti, niskih strasti i lažnog morala čuči u masi “običnih” ljudi u filmu nasanjkanih na Cohenove fore. Film definitivno ima mnogo dublju sociološku poruku od površnog prikaza primitivizma Kazahstanaca. Treba ga “čitati” između redaka. Baš kao i ovaj intrigantni soundtrack.