Berluskonizacija sitnog zuba

Sandi Vidulić, obrazovanjem povjesničar umjetnosti i sociolog, vokacijom likovni kritičar, mjestom zaposlenja novinar dnevnika Slobodna Dalmacija, postao je krajem prošle godine predmetom specifičnog postupka, koji bismo po analogiji s uobičajenom kriminalističkom terminologijom mogli nazvati “medijskom obradom”. Budući da ona zorno pokazuje prakse i odnose koji vladaju u velikom dijelu hrvatskog medijskog prostora, pogotovo kad su u pitanju društveno angažirani i kritični novinari, smatram da s njom zaslužuje biti upoznata i šira javnost.

Negativna kritika kavane “Luxor”

O onome što se Viduliću dogodilo dosad je, naime, jedino opsežnije javno progovoreno u televizijskoj emisiji Cenzura voditelja Eugena Jakovčića, koju upućeni prate na lokalnim televizijskim postajama u Splitu i Zagrebu, ali koja na žalost, kao i brojni drugi radijski i televizijski proizvodi, ipak “ode u eter”. “Slučaj Vidulić”, zbog svoje indikativnosti, zaslužuje međutim biti zabilježen i na novinskom papiru, makar u maloj nakladi, kad se o njemu već nisu očitovali visokonakladni dnevnici, novinarske udruge i sindikati.

Osim crtice u tjedniku Globus, u kojoj nije detaljno objašnjena pozadina slučaja, te usputnog spominjanja u Zarezu u broju 199 od 8. veljače 2007. (u članku samog Sandija Vidulića na drugu temu), o cijelom “slučaju” ne samo da nije bilo vijesti u tisku nego nije bilo ni pokušaja objašnjenja onoga što ona zapravo znači u medijskom i uopće u političkom prostoru.

U činjeničnom smislu, “slučaj” započinje kad je Vidulić, u kulturnoj rubrici dnevnika Slobodna Dalmacija objavio recenziju uređenja kavane “Luxor”, koja se nalazi u samom središtu Splita, na Peristilu Dioklecijanove palače, a koja od ove godine ima novog najmoprimca, splitskog ugostitelja Miljenka Validžića. Vidulić preuređenje interijera kavane, obavljeno na inicijativu novog najmoprimca, smatra likovno lošim i značaju prostora neprimjerenim, te je u tom smislu intonirao svoj članak.

Uslijedila je reakcija najmoprimca Validžića u rubrici Slobodne Dalmacije u kojoj se objavljuju pisma čitatelja, te prepiska između njega i Vidulića o meritumu njihova spora, za koji se kasnije pokazalo da nije samo likovne naravi.

Vidulića je, osim toga, nazvao i od njega razgovor zatražio novinar lista Split News, publikacije koja se besplatno dostavlja u pedeset tisuća splitskih kućanstava. Vidulić se na poziv odazvao i razgovarao s novinarom u kafiću “Cicero”, smještenom preko puta zgrade u kojoj je redakcija Slobodne Dalmacije.

 Nakon uvodnih pitanja koja su se ticala uređenja “Luxora”, novinar je uljudno upitao Vidulića što misli o izjavi poduzetnika Juroslava Buljubašića, inače dopredsjednika Hrvatske udruge poslodavaca i predsjednika dalmatinskog ogranka te udruge, da se Vidulić bavi “medijskim reketom”. Vidulićev odgovor bio je kako misli da gospodin Buljubašić zloupotrebljava instituciju HUP-a, te da će se istina pokazati na sudu.

Kao ilustraciju “montaže atrakcije” kojoj je Vidulić nakon toga bio izložen i karaktera novinskog pristupa na kojemu se ona zasniva, vrijedno je navesti da je nakon obavljenog razgovora bio zamoljen za fotografiranje, potrebno za likovnu opremu članka. Prostor u kafiću bio je, prema riječima novinara Split Newsa, nepovoljan za snimanje Vidulićeva portreta, te je zamoljen da – zbog osvjetljenja – izađe pred vrata kafića i stane “kraj hidranta” na rubu pločnika, što je Vidulić i učinio.

Novine za razračunavanje s neistomišljenicima

Kad mu je, međutim, u kućnom poštanskom pretincu uskoro osvanuo novi broj Split Newsa, Vidulić se neugodno iznenadio vidjevši svoju fotografiju na naslovnoj stranici, pogotovo stoga što je iznad njegova lika u cijeloj figuri bio jasno vidljiv natpis s imenom lista nad ulazom u redakciju u kojoj je zaposlen. Iznad svega je bio velik naslov: HUP upozorava na medijsko nasilje Splitski poduzetnici na meti medijskoga linča.

U opremi teksta naznačeno je, nadalje, da će “HUP pozvati svoje članove da se sudskim putem zaštite od Sandija Vidulića i njemu sličnih”, a u izjavama Juroslava Buljubašića, citiranim u tekstu, stoji i to da mu nije jasno “zašto to rade Vidulić i njemu slični, je li iz ideologije, zbog toga jer ih je netko platio ili je ucijenjen”.

Za to o čemu on misli da se u ovom slučaju radi, Buljubašić je još kazao da je “posljednji primjer Vidulićev negativan tekst o ‘Luxoru’ te o adaptaciji, a ne novoj gradnji više od dvadeset zapuštenih objekata u staroj gradskoj jezgri”.

Upućenima u splitske lokalne prilike ovdje se već počinju ocrtavati motivi Buljubašićeva napada na Vidulića. Naime, on je novinar koji – uz kulturne teme u užem smislu riječi – od kraja prošlog desetljeća sustavno prati i splitski urbanizam, te se u tome ističe kritičkim i društveno angažiranim pristupom. U spektru tema u ovom području kojima se pozabavio, u javnosti su bili vrlo zapaženi i napisi posvećeni stanju u povijesnoj jezgri Splita, te negativnom utjecaju koji bi na identitet grada mogla imati neprimjerena turistička i stambena gradnja u toj zoni.

Valja također reći da je, u vrijeme kad je objavljen članak u Split Newsu, Buljubašić bio aktivni sudionik pokušaja izmjene i dopune “Provedbenog urbanističkog plana povijesne jezgre Splita”, kojima se željela omogućiti prenamjena pojedinih lokacija i nova gradnja na ukupno 21 točki u samom središtu gradu. Na lokaciji pod brojem 17 prijedloga “izmjena i dopuna”, u zgradi koju posjeduje tvrtka u Buljubašićevu suvlasništvu, umjesto sadašnje trgovačko-uslužne namjene namjeravalo se ozakoniti hotelsku namjenu i dogradnju jednog kata.

Na lokaciji 21 predlagala se pak gradnja podzemne garaže na zapadnom završetku splitske rive, koja je trebala opsluživati prvenstveno goste hotela čija se gradnja pokušavala omogućiti spomenutim “izmjenama i dopunama PUP-a”.

U intervjuu Slobodnoj Dalmaciji, znatno prije nego što su te izmjene bile objavljene javnosti, Buljubašić je izjavio da bi garažu trebalo sagraditi i zbog potreba drugih hotela u jezgri, a ne samo “moga”. Na izravno novinarsko pitanje “Ucjenjujete li i dalje novim izborima HDZ, partnera u gradskoj vlasti, ako se ne počnu graditi podzemne garaže?”, Buljubašić je tada odgovorio: “Ucjenjujemo!”

Ovakav odgovor, koji zorno pokazuje važnost i karakter njegove uloge u pokušaju izmjene PUP-a povijesne jezgre Splita, Buljubašić si je očito mogao dopustiti jer je i u stvarnosti, a ne samo u percepciji javnosti, vođa poduzetničke Liste Velog mista, presudnog dijela koalicije koja u gradu na vlasti održava HDZ-ova gradonačelnika Zvonimira Puljića.

Podvala o ideologiziranosti

U kontekstu “slučaja Vidulić” zanimljivo je i to da je Buljubašić ovdje priznao da i sâm “ucjenjuje”, čime se objašnjava njegova pretpostavka da netko drugi na isti način i Vidulića “drži u šahu”. Drugim riječima, Buljubašićev istup pokazuje kako on shvaća funkcioniranje barem dijela novinskog posla i motive koje netko može imati za pisanje tekstova koji se doživljavaju kao “kritike” i “napadi”. U istoj izjavi Buljubašić nije, međutim, iznio nikakve konkretne indikacije koje bi ukazivale na to da postoji osnova za razmišljanje o Vidulićevoj “ucijenjenosti”. Također nije iznio osnovu, a nekmoli bilo kakav dokaz, da je Viduliću za njegovo kritično pisanje netko nešto “platio”.

U očito vrlo pažljivo sročenoj izjavi, Buljubašić je stoga ostavio mjesta i za “ideološku” motiviranost Vidulićeva djelovanja. Međutim, ako misli da ga to amnestira od odgovornosti za izgovoreno, Buljubašića bi trebalo zamoliti da objasni kakva to točno “ideologija” stoji iza Vidulićevih napisa i zašto smeta njemu i poduzetnicima u ime kojih je uzeo pravo govoriti?

U javnosti se, naime, Vidulićevo pisanje percipira kao pokušaj promicanja interesa građana i zakonitog postupanja u urbanizmu. Nakon izrečenog, nije jasno predstavlja li – u Buljubašićevoj optici – takva “ideološka” motivacija nešto što (nelegitimno) remeti interese poduzetnika do te mjere da bi se članovi HUP-a trebali pokušati “sudski zaštiti”?

Drugim riječima: smatra li doista osoba koja obnaša dužnost dopredsjednika HUP-a da je protuzakonito tražiti zakonitost u postupanju organa uprave? Smatra li gospodin Buljubašić da je po bilo koga štetno u novinama u dobroj namjeri zastupati interese građana i građanki Splita kojima je stalo do očuvanja njegove kulturne baštine? Na koncu, smatra li da je “ideološki” nelegitimno zastupati neposredne interese stanovnika i stanovnica povijesne jezgre grada, koji se osjećaju izravno ugroženima posljedicama planiranih građevinskih zahvata?

U očekivanju odgovora na ova pitanja, može se samo ustvrditi da je o zakonskom aspektu zahvata za koje se javno zalagao gospodin Buljubašić zaključke lako donijeti na temelju postupaka nadležnih organa državne uprave.

Građevinska inspekcija obustavila je, naime, gradnju aneksa na spomenutoj lokaciji br. 17, koja je na narudžbu Buljubašićeve tvrtke otpočela i prije mogućnosti službenog usvajanja “izmjena i dopuna PUP-a povijesne jezgre”. Nedugo zatim, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odbilo je izdati suglasnost na predložene “izmjene i dopune PUP-a”, službeno priopćivši da one nisu usklađene s važećim GUP-om, koji kao što je poznato ima snagu zakonske odredbe.

Oglašivači u jurišu na novinarstvo

Ostaje još razjasniti zašto je cijela priča poučna i pri raspravi o aktualnoj medijskoj situaciji u Hrvatskoj. Raspravu o ovom aspektu “slučaja Vidulić” treba početi konstatacijom da su i u ovoj globalno marginalnoj sredini već neko vrijeme nazočni i postaju sve primjetniji trendovi povezani s pojmom “post-žurnalizma”.

Sve je više pokušaja “neotuđivanja oglašivača” i drugih interesnih skupina “kritičnim pristupom”, ne samo prema njihovim proizvodima i djelovanju nego “kritičnim pristupom” kao takvim. Pojavile su se i naizgled “besplatne” publikacije, za koje se očekuje da ih financiraju oglasi, a kod kojih onda i njihov “neoglasni”, tj. informativni dio i sam postaje svojevrsni oblik oglašavanja, u najmanju ruku oglašavanja nenaklonjenosti promjeni odnosa kakvi trenutačno vladaju na tržištu i u društvu.

Split News uklapa se dobro u ovakav profil “besplatnih” publikacija, s tom razlikom što je “slučaj Vidulić” do kraja razotkrio svrhu važnog aspekta njihova postojanja, a to je plasiranje informacija koje su u skladu s neposrednim poslovnim i političkim interesima njihovih vlasnika.

Iako je iole pronicljivijem čitatelju ili čitateljici Split Newsa s vremenom postalo jasno da te novine u dijelu s lokalnim informacijama uvijek naklono pišu o poduzetnicima čije “projekte” koči gradska administracija ili gradonačelnik, do “slučaja Vidulić” rijetko je tko znao da su splitski poduzetnici iz Liste Velog mista u njihovoj vlasničkoj strukturi.

U impresumu novina piše, naime, samo da je njihov izdavač poduzeće NCL novinstvo iz Zagreba. U razgovoru za tjednik Feral Tribune, Buljubašić je međutim izjavio da je “mali dioničar” tvrtke Hemar, koja je izdavač Split Newsa, baš kao i ranije spomenuti “gospodin Miljenko Validžić, vlasnik ‘Luxora’”.

Buljubašić je još rekao da svaki poduzetnik, pa tako i Miljenko Validžić, ima dvije mogućnosti suprotstavljanja “reketu koji dolazi iz novinarskih krugova”. Jedan je “istupanje u javnosti, kao što je gospodin Vidulić objavljivao svoju istinu kroz Slobodnu gdje radi”, a drugi kazivanje “svoje istine kroz Split News”, kojega je i Validžić suvlasnik.

U istom dahu, Buljubašić je pozvao “sve poduzetnike kad ih bilo tko reketari, da to prijave USKOK-u, odvjetništvu”. Propustio je, međutim, iznijeti bilo koji dokaz da je novinar Vidulić, kojega je zapravo Split News izvrgnuo “medijskom linču”, bilo koga “reketario”, a sigurno je i to da protiv njega nije podnio prijavu ni USKOK-u ni Državnom odvjetništvu.

Nakon svega, nije jasno zašto dosad na sve izrečeno nije bilo znatnijih javnih reakcija. Zna li se da poduzetnička grupacija vlasnički zastupljena u Split Newsu na isti način djeluje i preko lokalne televizijske postaje STV, razvidno postaje da je na djelu ono što sam na drugom mjestu nazvao “berluskonizacijom sitnog zuba”.

Otupjele strukovne udruge

Čini se, međutim, da ovakav pokušaj ostvarivanja poslovnih interesa plasiranjem informacija u navodno “javnim” medijima u hrvatskom društvu nije neobičan do te mjere da bi se u novinskim krugovima smatralo da zaslužuje komentar. No, ako je ovo točno, stanovitu reakciju ipak je trebala isprovocirati barem ničim dokazana optužba uglednog novinara za provođenje “medijskog reketa”, kao i upotreba imena udruge poslodavaca pri takvoj optužbi.

Čudi, također, što na članak nije izravno reagirala Slobodna Dalmacija, dnevni list koji se – logičnim slijedom – može smatrati posredno odgovornim za plasiranje Vidulićevih “reketarskih” informacija. Izvjesnim odgovorom uredništva Slobodne na pisanje Split Newsa može se, doduše, smatrati podatak da je Vidulić nedavno u njezinoj gradskoj rubrici dobio kolumnu posvećenu komentiranju urbanističkih problema. Hrvatske novinske udruge i sindikati, kao ni Hrvatska udruga poslodavaca, nisu se međutim dosad javno izjasnili o ovom slučaju. Hoće li?