Bezbolan porod long-size Animafesta

Pomama domaće publike za filmskim festivalima, koja se na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu činila nezaustavljivom, čak zastrašujućom, na prošlotjednom je, prvom po redu Međunarodnom festivalu dugometražnog animiranog filma, znatno splasnula. Od dugometražne inačice Animafesta očekivalo se više. Dvorana kina Tuškanac, sjedište festivala, samo je prva dva dana bila dupkom ispunjena, dok je ostatak festivalskih dana prošao gotovo nezapaženo, mimo pozornosti publike i medija. Ipak, kao što pozornost javnosti nije uvijek indikator kvalitete, ona to, na sreću, nije ni u ovom slučaju: natjecateljski program, koji je u 12 filmova iz 14 zemalja ostvario reprezentativan presjek šarolike svjetske dugometražne animacije, od Japana do SAD-a, dorastao je i važnijim manifestacijama ove vrste, poput primjerice Annecyja.

Cjelovečernji filmovi na tragu uradaka u kratkoj formi

Razlog zbog kojega se nakon 16 vrlo uspješnih bijenalnih izdanja Animafesta (utemeljenog 1972., samo 12 godina nakon prvoga takvog festivala, već spomenutog Annecyja) program dugometražnog animiranog filma odcjepljuje u zasebnu, permanentnu instituciju, sasvim je razumljiv. Produkcija cjelovečernjih filmova neizmjerno se razbuktala.

Cjelovečernji animirani filmovi od početka razvoja animacije držali su se doista tek tržišnom inačicom, bez većeg učinka na kino-blagajne, barem u usporedbi s igranofilmskim hitovima. U “Disneyjevoj eri” u kina je dolazio veliki crtanofilmski cjelovečernji hit tek svake dvije-tri godine, a danas se na vrhovima lista gura čak po pet-šest animiranih naslova godišnje. “Pogledajte police videoteka, prijeđite po televizijskim programima…”, opravdava Joško Marušić, predsjednik Vijeća festivala, odluku o začetku nove festivalske tradicije.

Prvo izdanje “dugog” Animafesta posvećeno je prije svega europskim naporima. Ne znači to da su iz igre izbačeni radovi američkih i dalekoistočnih animatora, naprotiv – u glavnom su programu prikazani izvrsni filmovi iz Tajlanda, Japana, Republike Koreje, SAD-a. (Dvama posebnim priznanjima ovjenčani su tako uradci Japanca Kawamoto Kihachira Knjiga mrtvih i Amerikanca Billa Plymptona Hair High). Ideja je bila, kako tumače organizatori iz Koncertne direkcije, ohrabriti one animacijske struje koje oponiraju “vječnoj logici klišeja koja se vukla u razvoju ovih produkcija”.

Od početka razvoja ovog žanra bilo je ne samo onih koji su maštali o tome da naprave nešto poput Disneyja nego i onih koji su vjerovali da je moguće napraviti cjelovečernji film na tragu prekrasnih i originalnih uradaka u kratkoj formi. Upravo tim naporima, koji su gotovo marginalizirani, posvećen je ovaj festival, ističe Marušić, napominjući kako je upravo Europa izvor raznovrsne umjetničke komunikacije i da joj se upravo stoga “ne smije dogoditi što joj se dogodilo u košarci: da postane tek područje drafta za NBA ligu”.

Prošao bezbolno

Velika očekivanja od europske animacije zadovoljila su u potpunosti ipak samo dva filma: Neprilike dječaka Terkela danskoga autorskog trojca u sastavu Stefan Fjeldmark – Kresten Vestbjerg Andersen – Thobjorn Cristoffersen; te Kvart! Arona Gaudera iz Mađarske. Prvi film, kojemu je ocjenjivački sud dodijelio veliku nagradu i počasno predsjedanje 18. svjetskim festivalom animiranog filma 2007. u Zagrebu, priča je koja ironizirajući političku korektnost duhovito oživljava svijet modernog tinejdžera i prikazuje metamorfozu njegove svakodnevice u horror, kao posljedicu društvene hipokrizije. Kvart! je, nimalo iznenađujuće, odnio nagradu Zlatni Zagreb, za iskazanu kreativnost za film u europskoj produkciji. Što je još važnije, inteligentno ispripovijedanu priču o budimpeštanskom getu, poprištu borbe mađarskih i romskih klanova, hrvatska će publika uskoro gledati u kinima. Nagradu je osvojio i švedski film Među trnjem, koji se kreativno koristi kolažnom animacijom u prikazu odrastanja dječaka glazbenika.

Najvećim je dijelom zanimljiv bio popratni festivalski “Program Plus”, ustvari niz projekcija antologijskih uradaka uglavnom europske animacije. Našli su se tu Carev slavuj (1948.) Jirija Trnke, Životinjska farma (1954.) Johna Halasa i Joya Batchelora, ali i nevjerojatno zabavan aktualni kino hit Wallace & Gromit u velikoj povrtnoj zavjeri kojim je Animafest i otvoren.

Najslabiji dio “Programa Plus”, a i cijelog festivala, bio je prikaz hrvatskog animiranog filma 2005., kojim je u nedjelju obilježen Međunarodni dan animacije. Iz mora ubitačno dosadnih uradaka inventivnošću radnje i izvedbe iskaknuo se samo filmić Bombe Goce Vaskova, nagrađen priznanjem ASIFA-e.

Sve u svemu, prvi je long-size Animafest prošao bezbolno; nisu ga popratile ovacije i oduševljenje, no nije ni toliko razočarao da bi ga se moglo proglasiti neuspjelim. Do sljedećeg izdanja pune su dvije godine, organizatorima bi to vrijeme trebalo biti dovoljno da izliječe samozatajnost i anemiju ambicija: umjesto da se zadovolje činjenicom da je Festival prošao bezbolno, trebali bi uvidjeti da ovaj događaj ima potencijala da postane važan i na svjetskom kalendaru ovakvih manifestacija. Kako napominje Robi Engler, ne moraju strahovati da će im trud (intenzivnija promidžba i osiguravanje većeg broja gostovanja, za početak) biti uzaludan.