Petra Belc  

Bioskop je “naš”, Čija je zvezda?

Prije nešto više od dva mjeseca, 21. studenog 2014. godine, aktivisti Pokreta za okupaciju bioskopa u Beogradu su okupirali i ponovno u izvornu funkciju stavili Zvezdu, staro gradsko kino na Terazijama, koje slovi kao jedno od najstarijih u Europi i u čijim je prostorima krajem 19. stoljeća svoj atelje imao prvi srpski fotograf, Anastas Jovanović. Sama kuća u kojoj je smješteno kino zaštićeni je spomenik kulture podignut 1890. godine, a od 1911. započinje sa svojom kinoprikazivačkom funkcijom, isprva kao kino Koloseum, da bi od 1945. i pod imenom Zvezda bilo dio državnog kinoprikazivačkog poduzeća Beograd film. Zvezdino platno 2007. godine prelazi u ruke srpskog biznismena Nikole Đivanovića koji pod egidom spasioca kinematografa od države kupuje 70 posto Beograd filma u čijem se vlasništvu nalazilo 14 kino dvorana i studio na Košutnjaku. “Vješti” biznismen i poduzetnik u kratkom roku dio kinodvorana prodaje - između ostaloga i Ivici Todoriću (tko kaže da više nema bratstva i jedinstva?) - kina propadaju odnosno njihovi se prostori misteriozno prenamjenjuju (u kockarnice, dućane, trgovine kavom i pecivima), a Đivanović je 2013. godine nepravomoćno osuđen na 16 mjeseci zatvorske kazne uz plaćanje globe od 3,1 milijuna eura. Kratak scenarij srpske kino-drame zvuči itekako poznato, samo što su Hrvati taj film odgledali znatno ranije i uz znatno manje medijske buke. Apolo, Kalnik, Lika, Uranija... (uz odmaralište u Biogradu na moru) čija je pretvorba započeta 1992. godine odlukom Upravnog odbora Kinematografa Zagreb na čelu s Ivom Škrabalom, prodani su  tvrtci Regent Russian and Eastern European Real Estate Fund registriranoj na Kajmanskim otocima, a njihova su platna pala tiho i bez borbe. Ona koja nisu, čast izuzecima, uspješno su pretvorena u rasadnike kulturnih i kreativnih industrija, koja uz svoju zabavnu i edukativnu funkciju potpomažu između ostaloga i samoeksploataciju mladih i kreativnih urbanih nomada.

Prvo revolucija pa onda dogovor

Okupacija Zvezde dočekana je s oduševljenjem i proglašena kinematografskim čudom i kulturnim događajem 2014. godine. Kino su posjetili Alexis Tsipras i Alain Badiou, Michel Gondry posvetio im je kratak animirani film, a od svog ponovnog otvaranja do danas na repertoaru se vrte domaći i strani klasici i suvremeni filmovi, održavaju koncerti, plenumi i tribine. Unatoč katastrofalnim infrastrukturnim uvjetima u kojima se nalazi − nedostatak grijanja, prokišnjavanje, vlaga.... − “bioskop radi” zahvaljujući entuzijazmu i snažnoj političkoj volji kolektiva, koji je pred sam početak zime (!) odlučio otvoriti polje borbe od simboličkog i praktičnog značaja za čitav niz društvenih “neuralgičnih točaka”: poziciju (filmske) kulture, pitanja prava radnika, privatizacije i gospodarskog kriminala, uz neminovno preispitivanje dosadašnjih modela upravljanja (javnim i privatnim) dobrima. S obzirom na uloženi trud − početke sanacije kina i kontinuirano održavanje programa uz dvadesetčetverosatna dežurstva u neprivlačnim uvjetima − i raspon polja borbe, utoliko je više zbunjujuća činjenica da će vas danas na ulazu u kino Zvezdu dočekati aktivisti koji su zapravo samoproglašeni “zabrinuti građani” koji odbacuju bilo kakvu ideju političkog angažmana, ufajući se pritom u (privremeno) spašavanje kina pokretanjem Kickstarter kampanje. Pridodaju li se tome heterogeni i na momente ideološki konfuzni intervjui i tekstovi nekih od ključnih aktera okupacije kina koje smo zadnjih dana imali prilike čitati u domaćim i stranim medijima,1 možemo zaključiti da dogovor koji slijedi nakon revolucije još uvijek nije postignut, a da se (apolitični) revolucionari trenutno služe klasičnim političkim sredstvima − međusobnom komunikacijom putem medija i medijskim ratom. No, koje je to kamenje spoticanja oko kojega se saplela idila revolucionarnog ushita, zašto je kino uopće okupirano i kako trenutno izgleda budućnost Novog bioskopa Zvezda?

Kratka (medijska) kronologija okupacije

U manifestu Pokreta za okupaciju bioskopa pročitanom pri ulasku u prostore Zvezde između ostaloga stoji: “Mi smo ovde, i bioskop je naš. (...) Mi iniciramo sve one koji ne žele da žive u Beogradu bez ijedne gradske bioskopske sale”. Situacija na beogradskoj kulturnoj sceni daleko je od idealne i manifesti doista jesu pamfleti, ali u centru Beograda nalazi se nekoliko kino-dvorana koje su u funkciji i s novi(ji)m odnosno klasičnim filmovima na repertoarima − dvorana Kulturnog centra u Kolarčevoj, dvorane Kinoteke u Uzun Mirkovoj i Kosovskoj, dvorana Doma sindikata na Trgu Nikole Pašića... Moguće je pretpostaviti da se iza te romantizirane interpretacije okupacije iz proglasa kriju kompleksniji razlozi, a tri ključna navodi filmolog Ivan Velisavljević u svom tekstu “Kome treba bioskop”: posljedice privatizacije, upravljačka kriza u kulturnim institucijama i gubitak društvene kontrole nad radom vlasti.

Izvorno je Zvezdu početkom 2014. planiralo zauzeti beogradsko Ministarstvo prostora, kolektiv osnovan 2011. godine u čijem su fokusu “urbane transformacije gradova i obrana javnih prostora”, koji su do sada uspjeli “osvojiti” prostore Ulične galerije, gradskog prolaza u centru Beograda, i zgradu Inex-filma, državne kinematografske firme na Karaburmi koja je današnji pandan ljubljanske Metelkove odnosno zagrebačke Medike. Nakon njihova inicijalnog neuspješnog pokušaja inicijativu je, u suradnji s Ministarstvom prostora, preuzela mlada beogradska redateljica Mina Đukić koja je u Zvezdi pronašla idealnu lokaciju za promociju svog filma Neposlušni: “Nisam ni znala da se dešava, razmišljala sam o distribuciji svog prvog igranog filma, ‘Neposlušnih’. Htela sam premijeru u ‘mrtvom bioskopu’, kao i još jedan reditelj, Luka Bursać. (...) Na više nivoa to rezonira i kao borba za bioskope a za sve se vezuju i neki levičari kao čin borbe protiv kapitalizma i privatizacije”, izjavila je Đukić u intervjuu za Novosti.2 Na jednoj od prvih tribina održanih u Zvezdi, koju je moderirao Velisavljević, aktivisti su održali Skype-razgovor s Đivanovićem koji se ogradio od vlasništva nad kinom Zvezda kao i od kolektivne tužbe podnesene protiv 350 aktivista, ostavljajući čitavu priču otvorenom. Svojim su dolaskom akciju okupacije podržali redatelji Goran Marković i Srđan Dragojević, ujedno i parlamentarni zastupnik Socijalističke partije Srbije koji je najavio poziv Tužilaštvu za privredni kriminal, te Skupštinski odbor za kulturu i informisanje i Gradski sekretarijat za kulturu, na čiju kontradiktornost, ali i nužnost objedinjavanja bojnog polja s onim studenata Filozofskog fakulteta, s pravom ukazuje Matija Medenica u jednom od ranih tekstova o Zvezdi.3 Osim nominalne podrške, državne institucije rješenja još uvijek nisu jasno i jednoznačno ponudile. Rješavanje statusa kina Zvezda, koje je trenutno pod hipotekom, uz modele upravljanja nosi sa sobom i teret malih dioničara, radnika i zaposlenika Beograd filma koji su preuzeli 30 posto dionica te firme nakon njezine privatizacije, i koji su zahvaljujući sudskom postupku ishodovali zabranu raspolaganja kako Zvezdom, tako i još dvama kino-dvoranama Beograd filma. Ključno je pitanje postavila bivša predsjednica Nadzornog odbora Beograd filma, Milanka Janošević: “kako ovaj prikazivački život u Novom bioskopu Zvezda uvesti u zakonske okvire?”4 A nakon što se uvede u zakonske okvire, na koji će se način regulirati isplate zaostalih plaća bivšim radnicima ovog poduzeća, iduće je logično pitanje.

Organizacija revolucije

“Pitanje organizacije najteže je političko pitanje”, rekao je Alain Badiou na predavanju održanom sredinom siječnja u Domu Kulture beogradskog Studentskog grada, a dodatno osnaživanje poante moguće je pronaći u rečenici Rastka Močnika: “Revolucija zahtijeva trajnu organizaciju, trajnu ideološku pripremu i iznimne razmjere”5. Iako Đukić poziva na preosmišljavanje postojećih modela upravljanja (“...ne znam zašto bi ovo moralo da ima etiketu marksističkog, neokomunističkog ili nekog trećeg naslova. Zašto se politička misao ne može rađati iznova, da se manifestuje na nov način?”) komodifikacija revolucije kojom Zvezda trenutno odiše6 izaziva skepsu u ideološki čisto, konstruktivno i plodno rješavanje njezinog pitanja. Rimski Teatro Valle, sarajevski Kriterion ili The Star and Shadow Cinema iz Newcastlea7 samo su neki od mogućih modela samoupravljanja koje bi Zvezda mogla implementirati nakon što riješi pravni okvir unutar kojega će nastaviti s djelovanjem, ukoliko aktivisti, građani i filmski radnici uspiju prevladati duboke ideološke rascjepe i proturječja koja trenutno obilježavaju ovu okupaciju. Pitanje je naravno želje i volje, bez obzira na debate o (a)političnosti petokrake akcije (iako su još feministkinje drugog vala pokazale da je svaka društvena borba u osnovi politička), odnosno cehovskih sindikalnih organiziranja (koja “slučaj Zvezda” svakako nadilazi, što se uostalom do sada već i pokazalo). U svojim počecima Novi bioskop Zvezda morat će nas zadovoljiti svojim emancipacijskim potencijalom i karakterom uz nadu o eksponencijalnom rastu sve glasnijeg otvaranja pitanja kako borbe za reaproprijaciju otuđenog javnog dobra, tako i opstanka i razvitka filma na našim prostorima. U ime tehnike narodu, nadajmo se da industrija neće biti važnija od kulture.

Bilješke:

1 Ivan Velisavljević: “Mogućnosti Zvezde: Kome treba bioskop?” - http://bit.ly/1EncF5Y ; Mina Đukić: “Borimo se za prostor slobode” - http://bit.ly/15Lx0U5

2 Intervju objavljen u cijelosti dostupan je na: http://bit.ly/1EncPdm

3 Matija Medenica: "Okupacija Zvezde: alternativni kraj tranzicionog filma" - http://bit.ly/1yVJnrR

4 Milanka Janošević: "Kako će država ispraviti svoju grešku?" - http://bit.ly/1LbCYxB

5 Rastko Močnik: "Bez organizacije nema revolucije" - http://bit.ly/1LbD4p7

6 Kampanja na Kickstarteru kojom se nastoji sakupiti 30 tisuća funti kako bi se sanirali popravak krovišta, sustav ventilacije te električne i vodoinstalacije, velikodušnim backerima između ostaloga nudi set od 10 polaroidnih fotografija nastalih tijekom okupacije Zvezde, privatni razgovor s članovima Pokreta za okupaciju bioskopa, zastavu pokreta, memorijalnu plaketu na ulazu u kino... 

7 Teatro Valle - http://bit.ly/P0SMuu ; Kriterion - http://bit.ly/1C7GhmY; The Star and Shadow - http://bit.ly/1JPAfGB