Blistavo emocionalno gušenje

Emocionalna invalidnost i zavist do mržnje, život kao etiketa na ispraznim društvenim zbivanjima na kojima se razmjenjuju nevažni podaci i tisuće dolara na različite načine – slika su njujorške srednje i gornje klase koja se okuplja na izložbama i pratećim domjencima, raznim proslavama poslovnog i privatnog života – od dječjih rođendana i završetka preuređenja stana ili kuće do opskurnih i čudnih klubova gdje u cracku i kokainu kao pomodnim drogama liječe vlastitu tjeskobu. Riječ je o prostorima u kojima nije “bilo ni jedne osobe koja bi pričala o ičem drugom osim o sebi”, o pojedincima koji razvijaju autentičnu “newyoršku tehniku potpunog isključivanja onog trenutka kad netko počne priču dulju od dvije rečenice osim ako je svaka rečenica o njemu”.

Povjesničarka umjetnosti, specijalistkinja za nakit, lijepa tridesetdvogodišnja Florence Collins iscrpljuje se u stalnoj potrazi za bogatim mužem i održanjem vlastita vizualnog identiteta koji svakodnevno košta stotine dolara. Tomu treba dodati nervozu kupovanja i strah od susreta sa samom sobom. Kako po bilo koju cijenu ljetovati u pomodnom ljetovalištu ili ne ostati navečer u kući, aktivnosti su kojima ta Njujorčanka pristigla s istočne obale plaća cijenu, prolazeći mnogim mučnim vezama i kratkim susretima u kojima su bezbrojna pića, seks i bar malo droge uglavnom obvezna prolazna točka stalnog nastojanja da se ne ispadne iz forme i društvenog žarišta. Ogovaranja i mučne scene iz privatnog života pitanje su uspjeha da se bude zamijećen, pa makar i u rubrikama “žutila” koje prenose najskandaloznije scene iz života poznatih. Interpretacija je pritom samo pitanje cijene s kojom treba naučiti živjeti. Ili spavati, barem po danu – noć je uvijek prostor za uspješnije bjegove. A i vrijeme u kojem počinje naplata računa pripada jutrima.

Uz glavnu junakinju Florence, roman Stanovite godine preplavljuju likovi čija emocionalna pustoš oslikava obiteljske odnose među supružnicima, nemogućnost da se prema vlastitoj djeci bude suosjećajan, pomodna opčinjenost engleskim (u nedostatku može i talijanskim) plemićkim pojavama i Europljanima koji svoj prezir prema Americi pokazuju zatvaranjem u vlastite nacionalne krugove. Riječ je o dinamičnom štivu koje dotiče mnoge i analizira neke od problema sredine koja svojom golemošću i modnom pretencioznošću guši vlastite građane. Naravno, pristanak na gušenje je toliki da se i drugi ljudi prepoznaju samo kroz redukcionističke diktate zahtjeva sredine.

Književnica Tama Janowitz, autorica slavne zbirke pripovjedaka Robovi New Yorka i nekoliko romana, kći pjesnikinje i psihijatra iz San Francisca, diplomirala je kreativno pisanje u New Yorku u kojem je i sama prepoznata prema jednoj od “pomoćnih” oznaka privatnoga života: kao prijateljica i neizostavna pratnja Andyja Warholda. Njezino životno, precizno i cinično literarno rastvaranje i seciranje njujorškog svijeta društvenih i (po)modnih ikona uz književni talent stoga zahvaljuje i vlastitoj involviranosti u to društvo. Dakle, pred čitateljem je autorsko djelo koje izvire iz autobiografije i koje predstavlja ispisivanje onog svijeta u kojem i sam autor itekako participira. Stanovite godine vratile su Tamu Janowitz na liste bestselera nakon duljeg izbivanja u privatnosti. Zasigurno su njezinu vještinu prikazivanja njihova svijeta čitatelji prepoznali i prihvatili.