21.10.2004.

Marina Gržinić  

Borba za cyberprostor

Nakon Diže mi se dakle jesam i Gospodar ljubavi, Erik Rémès nastavlja svoje istraživanje suvremenih devijacija i ljudskih gadosti u Serial fuckeru, romanu koji svoje čitatelje vodi u sumljiv svijet riskantnih seksualnih praksi temeljenih na epidemiji side. Eto razloga da nas oblije hladan znoj. Serial fucker šokira i iritira do te mjere da je postao žrtva istinske cenzure pariškog tiska.

Vjerni svojim vlastitim principima i sloganu Act Upa koji je tvrdio da je šutnja jednako smrt, odabrali smo intervjuirati Erika Rémèsa, i ne pridružiti se medijima koji šutke prelaze preko izdavanja te knjige. Želimo ipak podsjetiti da je korištenje kondoma više nego ikad, nezaobilazno. Sida je i dalje bolest od koje svakodnevno ljudi umiru i vaš doprinos epidemiji nipošto nije potreban.

 

Svojevoljno zaraziti zdravu osobu

Možeš li nam objasniti što je bareback i gdje je njegovo porijeklo?

– Relapse je privremeno prestajanje korištenja kondoma. Bareback je svojevoljan izbor jebanja bez kondoma. To je anglosaksonski pojam koji znači nerazborito se ukrcati. Barebackeri su često seropozitivni ljudi (ili to postanu vrlo brzo...) koji se ševe s drugim seropozitivnim ljudima. Postoje i serial fuckeri koji traže zdrave ljude koje bi zarazili. Sida is disco.

Na što, prema tvome mišljenju, ukazuje pojava i širenje postupanja u kojem se svojevoljno pristaje na rizik?

– Na sidu koja je sve udaljenija, medije kojima se za to živo fućka, nepostojanje političke volje, izum tri-terapija koje odgađaju smrt (iako ne baš uvijek), a onda i na zasićenost kondomima nakon dvadeset godina zaštite. Kad već bolujemo od side, zašto bismo se još zajebavali i s kondomima, zar ne? 

Koliko je popularan taj fenomen? Postoje li vjerodostojne statistike o barebacku i njegovoj ulozi u rastu broja zaraženih?

–Prema posljednjoj anketi, jedan od tri homića koji pohađaju gej-mjesta imao je jedan odnos godišnje bez zaštite. Svake se godine ta brojka povećava, statistike postaju eksponencijalne. To je vrlo zabrinjavajuće. Ako ste seronegativni, bolje je da to i ostanete...

Koji razlozi mogu motivirati zdravu osobu da traži zaraženu osobu kako bi se i sama zarazila?

– No future, to je samoubojstvo uz pomoć barebackera, odnosno punk fuck. Živimo u svijetu ludosti, sve ide u kurac, gube se orijentiri, više nema bogova (ako nisu mrtvi, rado ću ih zaraziti – Isusa i ostale sotonine pokvarenjake...). Ivan Pavao II. osuđuje upotrebu kondoma (to činimo i mi).

A što može motivirati zaraženu osobu da svojevoljno pristane zaraziti zdravu osobu?

– Sida je za neke ljude oružje, način da se nekoga diskretno ubije, da se osveti životu, drugima i sebi. Sida je sjajan književni trash-izgovor. Od gorea se u kombinaciji sa seksom i žudnjom može napraviti crna knjiga istodobno potpuno utjelovljena u zbilji. Vaš ljubavnik postaje monstrum, pakao.

 

Bolje je umrijeti od side nego od dosade

Pričajte nam o bareback-krugovima i njihovom funkcioniranju? Pokušajmo biti jasni, je li riječ o podzemnom fenomenu koji je teško zamijetiti?

– Ne! Internet, porno-babilonska kula, idealan je za sve sočne planove. Može se naći tisuće chatova i krajnje detaljnih rasprava. Osim toga, u backroomsima gej-klubova vrlo je lako naći frajera za seks bez kondoma.

Što te motiviralo da napišeš knjigu Serial Fucker?

– Bilo mi je dosta toga da nas napadaju s Act Upom na čelu, da nas se naziva neodgovornima, ubojicama, kriminalcima itd. Serem na sve te fašiste koji nas ne pokušavaju shvatiti i koji nas odbacuju. Ne podnosim isključivanje, to me čini strašno nasilnim. Riječ je istodobno o knjizi novinara koji piše o značajnom fenomenu novog stoljeća i priči mene kao aktera i promatrača te pojave. O nadrealističkom opisu stanja stvari u gej-zajednici, heteroseksualcima vrlo egzotičnome i čudnom.

U kojoj je mjeri riječ o autobiografskoj knjizi?

– Nisam monstrum u mjeri u kojoj je to moj lik Berlin Tintin. Igram se  zbiljom, to je povijesna ili sociološka knjiga o gej i trash-sredini, s referencijama iz aktualnosti, no ne ostajem stalno u području zbilje. Za čitatelja je zastrašujuća ta igra sa zbiljom, jer zbog nje gubi orijentire. Ima i prizora ubojstva (npr. frajer guzi tipa i iznutra mu oštricom brijaćeg aparata čupa srce). Osobno, nisam nikoga ubio. Ali obožavam nasilne knjige u stilu Mauricea Danteca, Poppy Z. Brite itd. Bolje je umrijeti od side nego od dosade.

Seropozitivan si više od deset godina i trenutačno pohađaš bi-terapiju. Pričaj nam o utjecaju seropozitivnosti na tvoj život, svakodnevicu, i o svemu onome što ona sa sobom nosi.   

– Četrnaest godina, moj dragi! Dvije godine bio sam na bi-terapiji. Trenutačno nisam pod nikakvim tretmanom jer mi je zdravlje izvrsno. I tim bolje. Sida nije sve u životu. Ne, uz nju živim vrlo dobro, ona mi je frend. Sida, jer ja to zaslužujem!

Kakve su bile reakcije na izdavanje Serial Fuckera, kako u homoseksualnim sredinama tako i u masovnim medijima?

– Omerta i autodafé. Svojim slobodnim i istinitim pričanjem stvorio sam  masu novih neprijatelja. Pobornik sam revolucionarne, subverzivne i ikonoklastičke homoseksualnosti. Anarhičan sam i infantilan. Genet For Ever, kriminal, prostitucija, krađe itd. Histerične i nasilne reakcije na Serial Fuckera pokazatelj su onoga neizrečenog u našem društvu i njegove nemoći da se snađe u svemu tome..., sve me to ohrabruje u namjeri da malo izdrkam to licemjerje prema homićima. Gej-pisac nije tu da bi dao dobru, nego istinitu sliku društva! Prevencija stalnom uprabom kondoma odigrala je svoje, više ne pali, i treba predložiti nove načine smanjivanja rizika. U ovoj knjizi mnogo govorim o heteroseksualcima; sporedan lik, Nina, seropozitivna je hetero-žena. Udruga homoseksualaca Act Up i cenzori svih vrsta “neodgovorni” su i “kriminalci” jer ne daju pravo barebackerima da se izraze, i zato što ih žigosaju. Skrivanje istine nikad ništa nije riješilo. Ne fašizmu ljevice, ne jednoumnom mišljenju, da sodomiji!

 

Eros guzi Thanatos

Možeš li nam nešto reći o polemici koja Guillaumea Dustana i tebe suprotstavlja Act Upu?

– Act Up je mrtav za homiće. Oni su dobri za toksikomane, zatvorenike i kurve, ali za homiće, s tim je završeno. Oni ukazuju na internu homofobiju, seksofobiju i serofobiju.

I sam si pripadao Act Upu. Kako opravdavaš to svoje odstupanje? Što se u tebi i/ili u Act Upu promijenilo da ste se našli na tako dijametralno suprotnim pozicijama?

– Recimo da sam pratio njihov rad i da sam pokrivao njihove akcije u časopisima u kojima sam radio. Svjedočimo pojavi pravog skandala gej-prevencije: država i udruge bit će okrivljeni i odgovorni. Sa svojim sterilnim pričama o stalnom korištenju kondoma, koje ionako više ne funkcioniraju, zakasnili su na vlak za prevenciju gej-sredina. Ljudi u Act Upu su neodgovorni, i zločinci.

Koji je tvoj odgovor onima koji te optužuju da si se latio tako strašne teme samo da bi privukao pozornost i potaknuo da se o tvojim knjigama priča?

– Istina je da sam išao dosta daleko u provokaciji. No ona nije besplatna, nego politička. Sve je počelo 1999. kad je Act Up, tijekom Gay Pridea, izbacio svoje plakate koji su me optuživali za apologiju riskantnih postupaka u mojoj knjizi. Pisac se mora doticati teških tema, njegova je dužnost reći istinu i raskrinkati laži. Usput, zahvaljujem Act Upu na njihovu radu ravnome onome najboljih predstavnika tiska. Ja sam skandalozan i radikalan pisac koji se dotiče teških socijalnih tema. Završio sam psihologiju i filozofiju. Ne pišem književnost o cvjetnim aranžmanima, nego o ševi na suho (i bez zaštite). Stvaram književnost sodomije. Inače, obožavam da se o meni govori, pa čak i loše. Pišem za druge, pa tako i postojim samo u odnosu s mojim čitateljima. Imam, međutim, i mnogobrojne obožavatelje te me često pitaju i za ženidbu.

Što misliš o nedavnom slučaju njemačkog kanibala koji je regrutirao dobrovoljne žrtve na sajtovima za gej-susrete? Je li tu riječ o odnosu dvoje ljudi koji su pristali na zajednički čin? Dokle seže granica slobodnog izbora?

– Jel’ to bilo za sushi ili za kobasice? Sve je to pitanje ukusa. Živimo u pravnom društvu. Zaraziti nekoga nije zakonski kažnjivo djelo (pojesti ga, jest). Treba li tako biti? Ne, naravno da ne. Alzheimer ili sida, treba izabrati!

Što misliš o paraleli između tog slučaja i barebacka?

– Ljubav je smrt. Ljubav je spajanje. Eros guzi Thanatos.

 

S francuskoga prevela

Ursula Burger.

Objavljeno u e-zinu La Spirale www.laspirale.org