ČitanjePisanjeČitanjePisanjeČitanje

Web-logovi ili blogovi, kao i online-zajednice na Internetu omiljeniji su nego ikad. Sve dok ostaju pošteđeni komercijalnih zahvata i uređivanja, tvrde četiri publicista. Oni vide nastajanje nove kulture medija izvan glavnih smjerova i jednoglasja. Prema geslu: svatko je djelatnik u medijima. Korisnik neprestance provjerava što je na Mreži, nešto pročita, piše o tome i obratno. Oscilira između čitanja i pisanja. Pronalazak originalnog sadržaja ili posebnog linka predmeti su njegove požude. Osjeća se kao predstavnik novoga, nezavisnoga, istinskog novinarstva. S čitateljima i kolegama veže ga povjerenje. Je li to san ili java?

Osciliranje medija

Weblogovi ili blogovi veliki su trend na Internetu. Tko se uključi na Mrežu, nalazi ih kao pijeska u moru. Ti weblogovi pritom nisu ništa drugo nego komentirani popisi linkova. Njihovo je načelo sljedeće: jedna ili više osoba opisuju, komentiraju i uvrštavaju na Mreži pronađene sadržaje svih provenijencija. Primjer: 7. rujna 2003. piše MEX, prvi blog za poduzetnike i one koji to žele postati: “Dobra ideja, zgodan časopis: changeX”. Mnogo je važnija struktura toga novog svijeta blogova. Link, o kojem je riječ, povod je pisanju nekog teksta. “U vezi s njim napiše se dio teksta, što na prvi pogled vodi nečemu nalik na komentar ili pripovijetku, ali je u stvari mnogo više”.

Korisnik, naime, oscilira između webloga i linka. Nešto pročita, o tome piše, i obratno. U rijeci koja ne prestaje teći. On je djelatnik u medijima i čitatelj u jednakoj mjeri. “Ugledam nešto na mreži, pričam o tome, to komentiram, čitam dalje, u stalnom sam aktivnom i pasivnom tijeku proizvodnje znakova”, piše Christian Eigner. Internet tako postaje “trajno kružeće recepcijsko-produkcijsko kretanje koje se ne privodi kraju”. Nova tehnika kulture glasi: “ČitanjePisanjeČitanjePisanjeČitanje”.

Najljepše je pritom što blogovi upućuju jedni na druge i prepleću se u nesagledive medijske blokove s tisućama čitatelja. I blogovi dijele i množe dobre sadržaje, “što u pravilu jača popularnost, ali i promet”. Za online-medije kao što je časopis changeX ti su multiplikatori vrlo važni s obzirom na ekonomičnost pozornosti. Više od spominjanja u blockbuster medijima (što se ionako jako rijetko događa).

I tako Christian Eigner na kraju svojega priloga pod naslovom Kada mediji počinju oscilirati: (tada se dogodi) BLOG! piše: “Ono što valja ostvariti nije veliki mrežni-program, super portal ili nešto slično, nego nešto što je mnogo manje, što je jeftinije, zanimljivije za objavljivanje, i što ima kvalitetnije primarne izvore u sklopu zgodnoga zaokruženog medijskog proizvoda. Istodobno i na službu javnosti”. Nema nikakve sumnje da će u budućnosti rasti značenje nekomercijaliziranih blogova. Tu izrasta jaka medijska moć, koja se daleko od puteva biznisa bavi istinskim novinarstvom. No, pitanje je hoće li tako i ostati. Domišljati marketinški stratezi u koncernima odavno isprobavaju načine kojima bi vlastitim sadržajima infiltrirali blogove. I drugo, odgovara li kvaliteta. Previše glupih brbljavaca i samopredstavljača grebe sjajni blog-lak.

Novo socijalno učenje

Ekonomski proboj Interneta trenutačno jako zabrinjava mnoge čistunce. E-poslovanja, e-trgovine i kako li se sve te e-pojave već izvole zvati, nedvojbeno ima sve više. Geslo glasi: zgrabiti i pretražiti kupce. Samo polako! Veliki dijelovi Interneta još su izvan vidokruga profita. U online-zajednicama, primjerice, okupljaju se mnogi istomišljenici samo kako bi razmjenjivali informacije. Tu se sklapaju kontakti i surađuje kako bi se postigao neki cilj. Recimo zbog uzajamne pomoći. Austrijski vinogradari već raspravljaju s kineskim uzgajivačima riže i brazilskim plantažerima kave.

Pitanje najčešće glasi: kako postupaju drugi ljudi koji imaju moj problem? To je najčešće polazište u online-zajednicama, koje su “u pravilu zajednice za rješavanje problema”. Čine ih oni koji imaju problem u životu za koji traže rješenje. Christian Eigner i Peter Nausner pišu u svojem prilogu Dobrodošlo, socijalno učenje!: “I to ne sami, nego zajedno s drugima koji su također suočeni s tim problemom”. Ljudi pokušavaju učiti jedni od drugih. Zato osim blogova trenutačno raste i broj online-zajednica. U njima se susreću oni oboljeli od rijetkih bolesti, kao i mladi roditelji koji traže informacije na stranici sve-o-bebi dot com. Da ne spominjemo mnogobrojne zajednice potrošača koje svoje korisnike redovito obavještavaju o razvoju situacije. U diskursu bez vladavine, rekao bi stari Habermas. Naravno, svaka je razmjena informacija besplatna. Netko nešto daje a da sljedećeg trenutka ne traži nešto zauzvrat. Čime smo pri starom snu anarhosindikalista: uzajamna pomoć kao temeljna antropološka konstanta. Na Mreži se slavi uskrsnuće tog shvaćanja. Nešto dati besplatno također je, tvrde Eigner i Nausner, glavni strukturni element neke zajednice. Bez velikih međusobnih obveza. Tko nešto daje na taj način, kao što će svaki psiholog potvrditi, s time uvijek daje i djelić povjerenja. A to je vezivno tkivo zajednice.

Tko nasuprot tome njihalo želi otkloniti u smjeru razmjene i poslovanja, kao što to mnogi marketinški savjetnici uporno čine, dugoročno je na pogrešnome putu. On daje i smjesta zahtijeva nešto zauzvrat. Zbog toga autori savjetuju: “Nitko nema ništa protiv toga da se u nekoj zajednici i prodaju knjige ili čak priređuju aukcije. Ali, jao onome tko bi iz toga pokušao napraviti pravu prodajnu zajednicu, kojom bi vladajuće načelo bilo razmjena i poslovanje: to jednostavno ne bi uspjelo”.

U svakoj zajednici naposljetku odlučuju povjerenje i kvaliteta odnosa. Pritom se, tvrde Eigner i Nausner, dotiče pojedinačna i kolektivna razina. Isprva netko nekom drugom pojedincu daje nešto što mu proširuje mogućnosti. Ali, istodobno nešto pridaje i kolektivnoj zajednici. I upravo nju u tom poslu čovjek dobiva zauzvrat. Majstorska zamisao! Ja je mogu i razumjeti: mi iz changeX-a, premda nismo prava online zajednica, također želimo prosljeđivati svaki dan važne informacije i njihovu pozadinu. I to svakome besplatno, te u međuvremenu čak vjerujemo da mnogi od toga imaju koristi i tako povećavaju svoje mogućnosti. Ono što dobivamo zauzvrat, gotovo je 30.000 čitatelja koje očito možemo zanimati i bez ikakva PR-a i reklame. Oni, pak, šire naše mogućnosti, jer postajemo zanimljiviji i možemo se bolje refinancirati.

Uvijek u pokretu

S obzirom na online-medije i zajednice, još smo na samom početku. Uzor nam bez sumnje mogu biti blogovi. Uhvati se nit neke rasprave (može i knjige, studije, ili opće ideje), raspreda dalje i stalno povezuje s novim nitima koje leže uokolo. Na taj način nastaju alternativna, dinamična spremišta i prostori znanja koje u statičnoj, jednoličnoj kulturi masovnih medija hitno trebamo. Njihovo je geslo: biti uvijek u pokretu i ČitatiPisatiČitatiPisati individualno formulirane misli. Jer one su još besplatne! I svakome moraju besplatno biti dostupne.

 Zasluga je tih malih blogova što je rasprava o tim online-budućnostima tako jezgrovito sažeta. I uopće: tko se više zanima za online-zajednice, tu će pronaći pomna rezoniranja bez PR-blebetanja. U tradiciji blogovske filozofije napisali bi: “Dobra ideja, zgodna knjiga: Online-zajednice, weblogovi i ponovno društveno osvajanje Mreže”.

S njemačkoga prevela Sanja Demšić.

Pod naslovom SchreibenLesenSchreibenLesen objavljeno u e-časopisu changeX 3. prosinca 2003. www.changex.de