2.6.2005.

Jonathan Jones  

Crni humor i mutirane mačke

tema broja

Jake i Dinos Chapman – ili Jackie and Denise Chapwoman, kako žele da se od sada za njih čuje i zna – došli su do stvarno gadnih ideja kako nauditi mačkama. Tu ima genetičkih mutacija, kirurških intervencija. Sa slike Pussy in the Middle u vas molećivo gledaju dvije mačke spojene glavama, a između njihovih krznenih glavica nalazi se ženska vagina. Druga mačka ima goleme, preklinjuće oči – i to njih šest.

To je za braću Chapman novi medij, ulje na platnu, i nova vrsta na koju nasrću. Radovi su koliko uznemirujući toliko i duhoviti i smiješni, zbog hiperrealizma slika, zamaha kistom koji svaku mačku čine živom. Stretched Pussy, slika koja prikazuje mačku podvrgnutu odvratnom zlostavljanju, neugodno je životna, i to mnogo više nego njihovi plastični modeli. Ulje na platnu ima uznemirujuću moć stvaranja života.

Tih šest slika umnažaju ikonografiju ljudske okrutnosti braće Chapman. Sve što su prije zamišljali da se čini na ljudskom tijelu, sad su preveli na mačju anatomiju. Humor je namjerno crn, autoreferentnost je razmetljivo redundantna – braća Chapman uvijek su uživali u tome da vagine postavljaju na nemoguća mjesta. Drsko se identificiraju s Marcelom Duchampom, ili prije s njegovim ženskim likom, Rrose Sélavy, i njegovu igru riječi parodiraju u naslovu J’appelle un Chat une Chatte. Braća Chapman sami sebe shvaćaju manje ozbiljno od bilo kojeg od svojih suvremenika, gazeći po ideji jedinstvene kreativnosti, konzumirajući različite medije. Ovdje postaju slikari, ne da bi pokazali svoj talent, nego da bi ga ismijali. Suvremeno slikarstvo izvrću ruglu, inkorporirajući stilističke tikove Garyja Humea, Glenna Browna i Martina Maloneyja.

Pa ipak, u načinu na koji zamišljaju ono najgore postoji jeziva jasnoća. Prije su inspiraciju nalazili u Goyinim Strahotama rata. Ovdje na pamet padaju The Four Stages of Cruelty Williama Hogartha. Hogarthove gravure prikazuju kako dječačka navika zlostavljanja životinja vodi do umorstva, do vješala i kirurških seciranja. Hogarth je svoju sliku napravio kad je ljubav prema životinjama bila novost. Braća Chapman izlažu mučene mace u vremenu kad se čini da je teže zamisliti sućutno društvo nego zamisliti kako na galeriju Shoreditch nasrću prosvjednici protiv mučenja životinja.

Svojim posljednjim istupom, braća pokazuju da ako slijedite napola dorađenu, glupavu ideju, sklepanu od dijelova nadrealizma i naivne želje za šokiranjem, sustavno i s dovoljno domišljatosti, na kraju će se vaši kritičari umoriti. Ili drugim riječima, ako budala ustraje u svojoj ludosti, postat će mudra.

S engleskoga prevela Larisa Petrić.

Pod naslovom Bad Jokes and Mutated Cats From the Chapmans objavljeno u Guardianu, 21. svibnja 2001.