#440 na kioscima

11.2.2016.

Jürgen Rooste  

Čudovište u raži

Jürgen Rooste (Estonija, 1979.) - Rođen u Sovjetskom Savezu, što mu ponekad i dalje stvara turoban pogled na svijet. U tinejdžerskim godinama vidio je slobodnu Estoniju i nepažljivu obnovu kapitalizma te je slušao stari rock’n’roll, beat, blues, punk, trip-hop, britpop i blues. Svoj unutarnji pjesnički jezik naučio je manje od “pravih pjesnika”, a više od Elvisa Presleya, Johna Lennona, Jima Morrisona, Johna Lydona, Björk, Davida Bowieja, Freddija Mercuryja, braće Gallagher i mnogih drugih velikih muzičara. Danas je estonski učitelj, novinar, urednik, organizator pjesničkih večeri i festivala. Objavio je 14 knjiga poezije i mnoge zbirke zajedno s drugim autorima, osvojio je nekoliko nagrada (uključujući i državne za najbolju knjigu pjesama za 2005. i 2012. godinu). Posljednjih godina živio je kao slobodni umjetnik, no takav život u Estoniji oslobađa čak i od novca. Kao umjetnik i dalje vjeruje u buntovništvo.


Dadaistička država

 

kad sam bio mlađi nisam kužio umjetnost

to nije ni bilo moguće jer sam

sred nje odrastao

bio sam njezin djelić

 

rođen sam u sovjetskom savezu

 

u prvom svjetskom ratu, komunjara s dušom umjetnika krila se

s ostalim rugateljima rata i umjetnicima

u zürichu

 

tamo – sred kafića i kabarea

tamo – sred opijenosti vinom i opijumske strasti

u gradu erotskog naboja

i električnih rješenja

rodio se dadaizam

 

a lenjin – ta umjetnička duša – 

koju su kasnije pjesnici i umjetnici

žongleri i klauni

vidovnjaci i šarlatani

ubrojili među krvave diktatore –

tamo je lenjin sreo duchampa

 

znate ga – duchampa dadaističkog postmodernog ready-made čovjeka

mističnu kralježnicu ptica

 

izložio je pisoar

i nazvao ga fontom

fontanom

 

i lenjin je to pogledao

i vidio

da je dobro

 

htio je napraviti

nešto slično

nešto tako lijepo

tako posebno i moćno

 

pa je i napravio

napravio je čitavu državu veličine zahodske školjke

koju smo mi – estonci – gledali

izvana dvadeset godina

a onda i pola stoljeća iznutra

iz same srži umjetničkog djela

 

znam –

komunizam nije postojao

barem ne u sovjetskom savezu

postojao je samo dadaizam

 

lenjin i duchamp

spojeni prijateljstvom

i septičkom jamom vječnosti

 

ta zahodska školjka

veličine jedne petine planeta

sudbonosno je utjecala na moj umjetnički senzibilitet

do današnjeg dana ne mogu se othrvati osjećaju

da živim u knjizi kao u filmu

kao u divovskoj zahodskoj školjci

 

i uskoro će ruka zlog umjetnika pustiti vodu

čččččččččččaaahhh-hrrrrr-di!!!

 

 

Stvar o kojoj sam počeo razmišljati dan nakon smrti moje pratete

 

želiš li znati

zašto su estonci posebni

želiš li da ti objasnim

oni žive cijeli svoj život

jedan pored drugoga

nisu u stanju prisiliti se da kažu kako

vole

a kad netko od njih umre

ostali pozovu rodbinu

i plaču svoje nijeme jecaje

u slušalicu

i žele reći

kako vole

ali ne mogu

oni žive pedeset godina

a možda i dulje

pod stranom silom

pa još i pišu

pjesme na svojem šašavom jeziku

zato jer su Estonci

zato ih volim

čak i kad ih

ponekad ne podnosim

 

 

Čudovište u raži

 

ja sam čudovište u raži

i ja jedem djecu

 

star sam kao

i vrijeme

 

ili mrvicu stariji

nisam baš potpuno siguran

 

vjetar zviždi kroz moja ticala

i urliče u mojim bubnjićima

 

imam tužni gubac

a ta tuga nije ugodna

 

zašto to mora biti

zašto se to mora dogoditi

 

da postoji

 

onaj 

koji nadzire odozgo

 

onaj koji hvata djecu

već je star i umoran

 

a djeca ponekad

prođu kraj njega i

 

ja ih onda pojedem

jer ja sam čudovište u raži

 

veliko, gladno

i lijepo

 

kažu da mi je ime život

smrt, kažu drugi

 

te budale

 

 

Zemlja mojeg oca

 

nekoć jedan komunistički komad zemlje i koliba

nekoliko ara na pašnjaku mojeg pradjeda u Suurupiju

a i to je u vlasništvu banke

 

njemački ovčar sićušna kćer i mlada ženica

poplava u podrumu i cijevi koje se smrzavaju

pokvareni auto u snježnom nametu nikako da krene

 

posao ali kakav je to posao

još uvijek u gradskoj upravi (nekad je to bio izvršni odbor)

u političkoj shemi ah shemi

 

zdravlje na kojem se ne može pohvaliti

još uvijek tlak još uvijek jedan bubreg još uvijek krhko srce

ali čovjek hoće slatkiše hoće kobasu i pivo

 

zemlja mojeg oca je sićušna

i nikad mi je neće ostaviti

ali naravno nisam ja ni za ni protiv

 

bolje je ovako

mi smo poput djece bez korijenja

na zemlji očeva

 

mi smo bez titule bez nasljedstva

siromašni duhom ali ponosni na sebe

aristokrati

 

Estonci prokleti Estonci

krasni ljudi lijepa zemlja gadno vrijeme

vrijeme poput čovjeka – ćudljivo i dosadno

 

to je vrijeme kakvo mi Estonci najviše mrzimo

 

baš sada zamišljam svojeg oca

lopatom otkopava auto iz snijega

znate auti su Estoncima mili

 

auto u smetu - život u procjepu

 

jedva nekoliko ara zemlje

od pradjeda po majci

nekadašnji pašnjak u Suurupiju

 

a i to je u vlasništvu banke

lopatom razgrćeš snijeg – ah, život

i to je u vlasništvu boga

 

S engleskog preveo Boris Vidović.

preuzmi
pdf